REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-807/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Igor Glovrški i Darko Samardžija u Novoj Gradiški, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Smrček, Žarković, Mimica, Žarković, Milošević, Lacko iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-550/2025-2 od 31. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P- 147/2022-13 od 28. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-550/2025-2 od 31. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. P-147/2022-13 od 28. travnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje (pravo na obrazloženu sudsku odluku, pravo na zaštitu od arbitrarnosti i povredu načela jednakosti oružja) iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovora naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno Odlukama o naknadama kao općim uvjetima u postotku od neotplaćene glavnice kredita u trenutku prijevremene otplate kredita protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. st. 3. i čl. 345. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („ZOO“)?
Ima li banka – davatelj kredita (načelno) pravo na naknadu stvarne štete propisane čl. 1024. st. 3. ZOO-a u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. ZOO-a, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava u postotku od preostalog neotplaćenog dijela kredita?
Je li sud u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe prema kojoj je davatelj kredita u slučaju konačne ili djelomične otplate kredita ovlašten korisniku kredita zaračunati naknadu sukladno svojoj Odluci o naknadama, kojeg je pokrenuo potrošač, dužan utvrđivati u svakom pojedinačnom postupku pretpostavke za nepoštenost pojedine ugovorne odredbe iz čl. 96. st. 1. i članka 99. ZZP/07 ili je ovlašten proglasiti ugovornu odredbu nepoštenom isključivo na temelju utvrđenja da se o takvoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da jedna strana određuje iznos naknade?
Podrazumijeva li ništetnost ugovornih odredaba zbog utvrđenja njihove nepoštenosti u smislu odredaba Zakona o zaštiti potrošača sama po sebi ujedno i nepoštenost stjecatelj u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a u odnosu na ugovornu stranu koja je sastavila ugovor čije su pojedine odredbe utvrđene kao nepoštene ili se nepoštenost u smislu odredaba čl. 1115. ZOO-a ne podrazumijeva i mora se utvrđivati u svakom pojedinom slučaju?
Treba li odredbu članka 81. stavka 1. ZZP/03 tumačiti na način da je ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo automatski nepoštena ako ista nije jasna, lako razumljiva i uočljiva ili je u tom slučaju sud dužan, primjenom kriterija koji su utvrđeni praksom Suda Europske unije, utvrđivati da li takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja?
U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv trgovaca radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o tzv. jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je trgovac stekao od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli u švicarskim francima primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u švicarskim francima, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o tzv. valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su trgovci redovno naplaćivali za kredite u hrvatskim kunama?
Koji zastarni rok valja primijeniti na restitucijske zahtjeve koji se temelje na primjeni pravila o stjecanju bez osnove iz Zakona o obveznim odnosima, u slučaju da sud utvrdi ništetnost pojedine odredbe ugovora o kreditu?“.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja kojima se problematizira ocjena suda o ništetnosti odredbe ugovora o kreditu o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je shvaćanje drugostupanjskog suda sukladno shvaćanju ovoga suda u odlukama Rev-308/2022 od 19. travnja 2022., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2017., Rev-2142/2018 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitati sudsku praksu (tako i u Revd 5352/2024 od 18. veljače 2025.).
8. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
9. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP ovaj sud smatra da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, dakle iznosi razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve relevantne navode tuženika, te se te presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
11. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, to nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda niti u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
