REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3666/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korljan & Partneri d.o.o., sa sjedištem u Zadru, Obala kneza Branimira 27, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-616/2022-6 od 27. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr- 77/2019 od 16. ožujka 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-77/2019 od 28. ožujka 2022., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-616/2022-6 od 27. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-77/2019 od 16. ožujka 2022., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-77/2019 od 28. ožujka 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja predlagateljica navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, kada donosi odluku ne cijeneći žalbene razloge tuženice i ne dajući nikakvo obrazloženje i razloge o odlučnim činjenicama u pogledu istaknutih žalbenih navoda od strane tuženice (samo navodeći da je prvostupanjski sud pravilno postupio i navodeći utvrđenja suda prvog stupnja bez dovođenja istih u odnos s navodima žalbe);
2) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/1, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika ("Narodne novine" broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena – sati prekovremenog rada te 24 sata minus osam sati odmora – sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze: radne naloge, registre službenih poslova i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano što je naloženo, što je odrađeno i što je na ime čega isplaćeno policijskom službeniku, ovdje tužitelju);
3) Dakle, mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pritom se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje satu mu onda pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da je za vrijeme istih tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu);
4) Je li, za obavljanje policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik – tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik – tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (članak 57. Kolektivnog ugovora, naknada po članku 44. stavku 4.);
5) Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/1, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), Uredbe o plaćama policijskih službenika ("Narodne novine" broj 129/11, 82/12, 25/13, 140/13, 32/15, 40/15, 40/16, 11/17, 129/17, 5/18, 66/18, 09/18 i 24/19) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 i 150/13), kada za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora, minus sati redovnog radnog vremena – sati prekovremenog rada te 24 sata minus osam sati odmora – sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da uzimaju u obzir činjenicu da je izvršena preraspodjela radnog vremena, odnosno da je tužiteljev rad u kontinuitetu od po nekoliko dana za redom nadoknađen slobodnim danima?".
3. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženica navodi da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda pozivajući se na odluke broj Revr-753/2009 od 17. studenoga 2009., Rev-1925/2018 od 21. listopada 2020. i Rev-3114/2018 od 8. ožujka 2022.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže istog odbaciti, a podredno odbiti te ujedno potražuje troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. U odnosu na naznačena pitanja ovaj je sud ocijenio da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda, protivno navodima predlagateljice, u skladu s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama revizijskog suda broj Rev-1229/2019-2 od 5. svibnja 2021., Rev-1925/18 od 21. listopada 2020., Rev-3114/2018-6 od 8. ožujka 2022. i dr. prema kojem tužitelju, s obzirom na specifičnost službe te nemogućnost napuštanja radnog mjesta tijekom višednevnog boravka na brodu pripada za vrijeme dežurstva i straže pravo na naknadu za prekovremeni rad umanjen za osam sati dnevnog odmora.
7. U takvim okolnostima naznačena pravna pitanja tuženice ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova. Slijedom navedenog, prijedlog je tuženice valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
8. Tužitelju nisu dosuđeni traženi troškovi na ime odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
