Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-34/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Jasne Smiljanić i Irene Kvaternik kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TK, zbog dva kaznena djela iz članka 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu: KZ/11), četiri kaznena djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženog TK, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd-125/2023- 29 od 28. srpnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026. u prisutnosti optuženog TK i braniteljice optuženika, odvjetnice Lane Marincel,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: Kzd- 125/2023-29 od 28. srpnja 2023. proglašen je krivim zbog počinjenja šest kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – dva kaznena djela – nasiljem u obitelji, opisana u članku 179.a KZ/11 na štetu supruge ĐK i kćeri ŽK i četiri kaznena djela povrede djetetovih prava, opisana u članku 177. stavku 2. KZ/11 na štetu djece MK, CK, KK i ŽK te jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u članku 117. stavku 1. i 2. KZ/11 na štetu sina CK, sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Optuženom GK je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu supruge ĐK na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 počinjeno na štetu kćeri ŽK na temelju članka 179.a KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta ŽK na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta MK na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CK na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, za kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta KK na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 počinjeno na štetu djeteta CK na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 51. KZ/11 optuženi HK osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 optuženom GK izrečena je djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženi HK u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženom GK izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja žrtvi - supruge ĐK i djece MK, KK, ŽK i CK u trajanju od 3 (tri) godine. Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom GK izrečena je sigurnosna mjera psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te isteka roka primjenom uvjetne osude no ne dulje od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da se optuženom GK u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora i to u neuvjetovani dio uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. travnja 2023. do 28. srpnja 2023. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, ako optuženi HK ustrajano izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11 ili bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnim mjerama uz djelomičnu uvjetnu osudu. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19. i 80/22.; nastavno: ZKP) optuženi HK djelomično je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka i to u odnosu na troškove iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP na ime sudsko medicinskog vještačenja u iznosu od 233,59 eura / 1.759,98 kn i troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eura / 15.069,00 kuna, dok je dužan naknaditi troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenika po opunomoćeniku sve u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio optuženi HK putem branitelja Tihomira Mišića, odvjetnika iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je ujedno zatražena obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi članka 474. ZKP.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Na temelju članka 475. ZKP održana je javna sjednica na koju nije pristupio uredno pozvan državni odvjetnik, a sjednici su pristupili optuženi HK [adresa] i zakonska zastupnica branitelja optuženika – odvjetnica Lana Marincel. Optuženik i njegova braniteljica ostali su u cijelosti kod navoda i prijedloga iznesenih u žalbi.

7. Iako optuženik ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodeći da je pobijana presuda "neosnovana", ovi žalbeni prigovori isprepliću se sa žalbenim prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP ispitao pobijanu presudu po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice i za svoja je utvrđenja dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. U odnosu na žalbeni prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj ističe da ga je prvostupanjski sud oglasio krivim jer da je počinio dva kaznena djela nasilja u obitelji na štetu supruge ĐK i kćeri ŽK na način da je postupao s izravnom namjerom te da je ostvario subjektivna obilježja kaznenog djela u odnosu na obje žrtve. Nadalje žalitelj navodi da je supruga ĐK u odnosu na predmetno kazneno djelo dala šturi iskaz i da je u bitnome odstupila od svog ranijeg iskaza pa je stoga sud njezin iskaz na raspravi cijenio kao neistinit, isto tako i kćeri ŽK i KK koje su na raspravi iskazivale kako se više ne sjećaju što se događalo što da sud obrazlaže njihovim nastojanjem da što manje iskazuju protiv njega. Drži da takvo utvrđenje suda nije osnovano niti je takvo obrazloženje dostatno da bi se njega osudilo za predmetno kazneno djelo jer da se cijela presuda temelji na vremenskom razdoblju od lipnja 2016. do 10. travnja 2023. i zasniva isključivo na iskazima supruge ĐK i djece KK, ŽK i CK, pri čemu da niti jedan drugi dokaz nije proveden koji bi potvrdio činjenično stanje za koje je optuženik osuđen, a da i sami iskazi svjedoka nisu vjerodostojni da bi se na njima isključivo temeljila presuda. Što se tiče kaznenog djela nasilja u obitelji počinjenog na štetu ŽK iz činjeničnog opisa, drži da uopće nije vidljiv subjektivni opis počinjenja kaznenog djela pa da je očito ostvareno proturječje izreke i obrazloženja presude u kojoj se navodi da je on postupao s izravnom namjerom (točka 6.24. presude). Nadalje, u odnosu na kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim za četiri kaznena djela povrede djetetovih prava, žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije proveo niti jedan jedini dokaz iz kojih bi doista proizlazilo da je ugrožen pravilan psiho-fizički razvoj i rast njegove djece, da je bilo nužno utvrditi takvu ugrozu od strane stručne osobe, odnosno vještaka, a i zatražiti mišljenje od škole koju su djeca pohađala o njihovom ponašanju, odnosno vladanju i izvršavanju školskih obaveza, da je nelogično i neživotno da djeca u kontinuitetu trpe takvo postupanje svog oca prema njima i majci, a da ne ispoljavaju nekakav vid traume koji bi se očitovao i bio primijećen od strane stručnih osoba u školi, odnosno da majka ne zatraži pomoć ili bilo kakav vid savjetovanja od neke stručne osobe ili škole pa stoga žalitelj zaključuje da niti sama djeca ne konkretiziraju kako je na njihovu svakodnevnicu utjecalo takvo ponašanje oca i kakve je to posljedice na njih ostavilo.

10. Nije u pravu žalitelj da je činjenično stanje nepotpuno, a time i pogrešno utvrđeno. Naime, oštećena ĐK – supruga optuženika, iskazivala je o ponašanju optuženika, kako prema njoj pred djecom tako i prema djeci – T, KK, CK i MK.

11. Okolnost da su tijekom kaznenog postupka oštećenici žrtve ĐK – supruga optuženika te djeca Đ, KK i CK reterirali, odnosno nastojali na raspravi umanjiti kaznenu odgovornost optuženika u cilju poboljšanja njegove procesne pozicije, pravilno je prvostupanjski sud cijenio vjerodostojnim njihove iskaze koje su dali tijekom prvog ispitivanja jer su bili pod dojmom prijave te su njihovi prvi iskazi, i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, vjerodostojni.

12. Žalitelj gubi iz vida upravo sadržaj iskaza prilikom prvog ispitivanja oštećenika koji okolnosno iskazuju o njegovom protupravnom ponašanju, opisivali su nasilje u obitelji, kako ih je otac zlostavljao te nanošenje tjelesnih ozljeda na štetu sina CK, što nedvojbeno proizlazi iz medicinske dokumentacije za ovog oštećenika o nanošenju tjelesnih ozljeda od strane oca.

13. Intervencija policije povodom dojave o nasilju u obitelji 10. travnja 2023. kada je ponašanje optuženika kulminiralo, upućen poziv policiji od strane oštećene KK, kao i fotodokumentacija tjelesnih ozljeda CK - upućuju na nedvojben zaključak da je optuženik počinio šest kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – dva kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu supruge ĐK i kćeri ŽK, četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na štetu djece UK, LK, KK i ŽK i jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 na štetu sina LK za koja ga je prvostupanjski sud proglasio krivim.

14. Oštećenici su prilikom prvog ispitivanja, a koje žalitelj nastoji osporiti, iskazivali u najvećem dijelu suglasno o protupravnom postupanju optuženika koja su saznanja i sjećanja kod njih bila svježa u odnosu na vrijeme prijavljivanja - prijetnja supruzi pred djecom UK, LK, KK i Đ, fizičko nasilje u nazočnosti djece, vrijeđanje, prijetnje djeci, fizičko zlostavljanje, zabranjivanje izlaska iz kuće, uzimanje kćeri kartice tekućeg računa, uzimanje osobne iskaznice (točka 6.25. presude). Upravo ponašanje koje opisuje svjedokinja OK kako je optuženik na isti način vrijeđao majku i njezinu obitelj, da se u tim trenucima osjećala jako loše, da je imala negativna osjećanja koja su je dovela do jako lošeg balansa u psihičkom stanju, a da su braća i sestra bili jako uplašeni, uznemireni, da su se osjećali nestabilno – upućuje na ugrozu psihofizičkog razvoja djece.

15. Slijedom iznijetog, upravo ovako suglasni iskazi oštećenika dostatni su za činjenična utvrđenja i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda jer je upravo za ovakva kaznena djela karakteristično da se odvijaju u krugu obitelji, bez nazočnosti trećih osoba i javnosti, takva kaznena djela pojavljuju se uobičajeno kao netransparentna pa stoga u najvećem broju slučajeva nema neposrednih svjedoka, a upravo iskazi svih oštećenika u ovom kaznenom postupku upućuju na nedvojbeni zaključak da je optuženik počinio kaznena djela upravo pod uvjetima i na način opisan u izreci pobijane presude.

16. Nije u pravu žalitelj kada ističe da u odnosu na oštećenu Đ nije opisano subjektivno obilježje kaznenog djela pa da je ostvareno proturječje izreke i razloga pobijane presude jer iz činjeničnog supstrata proizlazi da je kritične zgode "…najprije u nakani da suprugu ZK ponizi i povrijedi njezino dostojanstvo te kod nje izazove osjećaj psihičke i fizičke boli, pristajući da ugrozi pravilan psihofizički rast i razvoj maloljetne djece MK, CK, KK i ŽK, u njihovoj prisutnosti, učestalo vrijeđao suprugu govoreći joj da je niš koristi… dok se istodobno na istovjetan način ponašao prema zajedničkoj djeci…", koja su utvrđenja navedena u točci 6.24. presude na koju se upućuje žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja.

17. Žalitelj navodi da u odnosu na kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 za ukupno četiri kaznena djela za koja je prvostupanjski sud optuženika proglasio krivim nije proveden niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo takvo utvrđenje ugroze pravilnog psiho-fizičkog razvoja i rasta djece.

18. Suprotno stavu žalitelja, utvrđeno postupanje optuženika u odnosu na djecu nedvojbeno je utjecalo na njihov psihofizički razvoj što nužno ne zahtijeva stručnu procjenu i analizu odnosa na psihofizički razvoj i rast djece jer sva djeca – oštećenici zaključuju da je postupanje optuženika neprihvatljivo što proizlazi iz iskaza djeteta oštećene KK koja je opisala kako je otac često svim članovima obitelji prijetio smrću, govorio da ih treba izbaciti na ulicu, da ih ne bi trebalo hraniti te da su njezina sestra, braća i ona često bili prisutni obiteljskom nasilju od strane oca. Nadalje iskazuje da su ti događaji bili vrlo stresni i potresni, njezina braća, sestra i ona imaju psihičke traume i dan danas od svih tih proživljenih događaja. Smatra da ne funkcioniraju normalno kao obitelj jer ih je otac izolirao od svijeta, odnosno od vršnjaka te nisu imali prijatelje, držao ih je zatvorene u kući i smatra da je to oštetilo mentalno zdravlje braće, sestre i nje. Odmicao ih je od bolje budućnosti, odnosno prijetio je sestri, braći i njoj da će ih ispisati iz škole ako nešto naprave što mu nije po volji… (točka 6.13 presude)

19. Sve navedeno notorno utječe na pravilno oblikovanje djetetove osobnosti i na njegov psihofizički razvoj i to na mentalno zdravlje, socijalno-emocionalni razvoj, socijalne odnose te neurološki i intelektualni razvoj, a što je zaključila i sama kći optuženika OK jer upravo ovakva opisana kontinuirana izloženost traumatskom iskustvu zasigurno utječe na psiho-fizički razvoj djeteta jer se okolnosti kojima su djeca bila podvrgnuta moraju neupitno odraziti na njihov razvoj i takvo disfunkcionalno obiteljsko okruženje ne može se smatrati poticajnim za normalan razvoj i budućnost djece.

20. Slijedom svega iznijetog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je prvostupanjski sud nakon analize dokazne građe izveo argumentirane zaključke za svoja utvrđenja koja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

21. U odnosu na žalbu zbog izrečene sigurnosne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana iz članka 70. KZ/11, treba istaknuti da ju prvostupanjski sud može izreći počinitelju koji je počinio kazneno djelo s obilježjem nasilja, ako postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo. Upravo ovakvo kontinuirano traumatsko nasilje nad obitelji i djecom, opravdavaju izricanje ove sigurnosne mjere te je prvostupanjski sud osnovano optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru, a koja može trajati do prestanka izvršenja bezuvjetnog dijela kazne zatvora te isteka roka primjenom uvjetne osude, ne dulje od dvije godine.

22. Na temelju članka 478. ZKP budući da žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je razmatrao utvrđene kazne, kao i izrečenu jedinstvenu kaznu, na koju je optuženik osuđen.

23. Imajući na umu okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne utvrđene po prvostupanjskom sudu (u točci 7. pobijane presude), prvostupanjski sud je olakotno cijenio optuženiku da je neosuđivan, da je do sada živio socijalno prihvatljivim načinom života, da je bio zaposlen i da je financijski skrbio o svoje četvero djece. Otegotnom okolnošću je cijenjena okolnost da je kaznena djela činio u dugom vremenskom razdoblju, da je nekritičnog stava prema svom protupravnom postupanju i bez empatije što se očitovalo kroz njegovu obranu i način iznošenja obrane, štetne posljedice po članove obitelji - supruge i djece, a što se očitovalo kroz iskaze svjedoka i izvješća Centra za socijalnu skrb i okolnost da je najveća količina nasilja bila usmjerena prema supruzi i sinu CK.

24. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kazne zatvora utvrđene za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 na štetu supruge ĐK od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, na štetu kćeri ŽK od 1 (jedne) godine te u odnosu na tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 na štetu djece ŽK, KK i MK kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na štetu djeteta LK kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te za kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 na štetu LK utvrdio kaznu zatvora od 1 (jedne) godine te primjenom članka 51. KZ/11 optuženiku GK izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

25. Upravo ovako utvrđenim kaznama zatvora te primjenom članka 51. KZ/11 izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci – ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te će se utjecati na optuženika da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno. Dug inkriminirani period činjenja kaznenih djela, velika kriminalna količina, ustrajnost optuženika i bezobzirnost u odnosu na djecu i suprugu te izostanak empatije – okolnosti su koje opravdavaju izricanje kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci te mu je na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom na način da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće se izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počinio novo kazneno djelo. Upravo ove otegotne okolnosti nadilaze značaj olakotnih okolnosti i dosadašnju neosuđivanost optuženika, stoga se očekuje da će ovakva kazna utjecati na svijest optuženika i druge građane da poštuju pravni poredak i vladavinu prava.

26. Slijedom iznijetog, na temelju članka 482. ZKP valjalo je odbiti žalbu optuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac