Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: 7Kž-103/2023-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog kao predsjednika vijeća, te Gorana Miličevića i Dinka Kruneše kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u vezi člankom 38. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/2018. - nadalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. M., po branitelju, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj:14 K-1784/2020-63., od 15. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba optuženika M. M., kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj:14 K- 1784/2020-63., od 15. ožujka 2023., optuženi M. M. proglašen je krivim za učin kaznenog djela protiv imovine – pomaganje u prijevari iz članka 236. stavka 1. KZ/11., u vezi s člankom 38. KZ/11., te je istog sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6(šest) mjeseci, a temeljem članka 56. KZ/11., optuženom M. M. je izrečena uvjetna osuda, na način da se kazna zatvora u trajanju od 6(šest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2(dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem članka 54. KZ/11., optuženiku se ima, za slučaj opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2014. do 2. listopada 2014.

1.2. Na temelju članka 150. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 152/14., 70/17., 126/19. i 130/20 – nadalje ZKP/08.) oštećenik I. G. upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

1.3. Temeljem članka 148. stavak 1., u svezi članka 145. stavak 2. točka 1.-6
ZKP/08., sud je optuženika M. M. obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kuna, kao i da naknadi oštećeniku njegove nužne izdatke, te nagradu i nužne izdatke njegova punomoćnika u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude pravodobno je žalbu podnio optuženi M. M. po branitelju M. Đ., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe, ili ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08., spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., nije počinjena jer se pobijana presuda ne temelji na nezakonitom dokazu, niti je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa prigovor žalitelja nije osnovan.

6. Uvidom u zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj; 14. K-1784/20-62 od 15. ožujka 2023., utvrđeno je da su se stranke, dakle, državni odvjetnik, optuženik i njegov branitelj suglasili s čitanjem iskaza svjedoka G. W. R. - ranijeg imena G. R., stoga, ne stoji žalbeni prigovor optuženika da je čitanjem iskaza imenovanog svjedoka teško povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje, niti se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu, obzirom da je člankom 431. stavkom 1. točkom 6. ZKP/08., propisano da se iskaz svjedoka može pročitati ukoliko se stranke suglasne s takvim izvođenjem dokaza.

7. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da su se u ponašanju optuženog stekli bitni elementi terećenog kaznenog djela.

7.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaze oštećenika I. G., svjedoka D. K. i G. R., kao vjerodostojne i usuglašene, te ih doveo u svezu sa materijalnim dokazima prikupljenim tijekom dokaznog postupka i na temelju njih zaključio, da je obrana optuženika kojom poriče svoju pomagačku ulogu u djelu usmjerena isključivo ka izbjegavanju krivnje u ovom kaznenom postupku.

7.2. Dakle, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da u konkretnom slučaju kazneno djelo prijevare je u materijalnom smislu dovršeno kada počinitelj, odnosno izvršitelj djela G. R., fizički odvozi vozilo za koje mu je oštećenik u zabludi na svoju štetu predao ključeve i dokumente, te ga potpisivanjem kupoprodajnog ugovora ovlastio kao stjecatelja automobila, a da je optuženik u počinjenju predmetnog kaznenog djela sudjelovao kao pomagač, kao što to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer pomaganje kao oblik sudioništva u kaznenom djelu se može ostvariti ne samo prije ili tijekom poduzimanja radnje izvršenja kaznenog djela nego i nakon toga, sve dok djelo u materijalnom smislu nije dovršeno.

7.3. Cijeneći gore navedeno, kao i činjenicu da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta br. 769716 (l.14 spisa) utvrđeno da su djelatnici PUZ-a 06.12.2013. od G. R. oduzeli dva originalna ugovora o kupoprodaji motornog vozila marke P.. broja šasije, zaključenog između I. G. i G. R. ovjerenog kod javne bilježnice Lj. Č. pod brojem ovjere OV-8820/13, čini prigovor žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i po ocjeni drugostupanjskog suda, neosnovan, te se ničim ne dovodi u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda.

7.4. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za
vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, te postojanje bitnih elemenata terećenog kaznenog djela, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.

8. Žalitelj u žalbi ističe žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, no istu ne
argumentira, pa je pobijana presuda ispitana u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. i drugostupanjski sud nije utvrdio da bi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika, a na što je dužan paziti po službenoj dužnosti.

9. Kako žalba podnesena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni, to je pobijana presuda, sukladno članku 478. ZKP/08., ispitana i u tom pravcu.

10. Tako su po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne pri čemu su u obzir uzete sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za optuženika. Kao olakotno sud je optuženiku cijenio obiteljske prilike, te dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije pronašao na strani optuženika.

10.1. Prvostupanjski sud je valjano utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i visina
kazne, pa je tako od olakotnih okolnosti cijenio činjenicu proteka vremena od počinjenja predmetnog kaznenog djela, te ju doveo u vezu s činjenicom da se optuženi nakon 2013. nije javljao kao počinitelj kaznenih djela, te iz toga pravilno zaključio da je isti ipak uvidio štetnost ranijeg protupravnog ponašanja, te njegovu dosadašnju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti sud nije našao.

10.2. Stoga, izrečena kazna zatvora u trajanju od 6(šest) mjeseci, uz primjenu članka 56. KZ/11., tj. uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je optuženi osuđen neće izvršiti u roku provjeravanja od 2(dvije) godine, ako ne počini novo kazneno djelo, nije prestroga, a niti preblaga za predmetna kaznena djela, te će se rokom provjeravanja od 2(dvije) godine, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovoga optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije optuženika.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci, sukladno odredbi članka 482. ZKP/08.

Vukovar, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski