REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-475/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranka Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Anita Jozičić, odvjetnici u OD Hanžeković & partneri d.o.o., protiv tužene CTL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-256/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-176/2023-12 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se i u odnosu na postavljena pitanja i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-256/2025-2 od 2. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-176/2023-12 od 17. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prijedlog ujedno podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na pošteno i pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže dopustiti podnošenje revizije. Potražuje trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Prijedlog je nedopušten.
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena dva pravna pitanja, međutim u prijedlogu uopće nije iznesen ni jedan razlog važnosti naznačenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
7. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu uopće izneseni razlozi njihove važnosti zbog kojih bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a uz to tužitelj u prijedlogu i ne tvrdi da o pravnim pitanjima postoji različita praksa drugostupanjskih sudova niti tvrdi da pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovog suda. Postavljenim pitanjem i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako u konkretnom predmetu treba suditi.
8. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u vezi sa čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo na pošteno i pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
10. Imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmetom preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužitelj u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u ovom predmetnom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačije pravno shvaćanje i različito ocjenjuje dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
11. U odnosu na navode tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
12. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili i na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično i pošteno suđenje.
13. Slijedom navedenog ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389. st. 4. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
