REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-177/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić, članice vijeća i Jadranke Anić-Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj, protiv tuženika UJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Bajamić, odvjetnici u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž- 1716/2025-3 od 27. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Povrv-151/2021 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja se odbija, a u dijelu u kojem se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1716/2025-3 od 27. kolovoza 2025., kojim je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Povrv-151/2021 od 17. travnja 2025., uz tvrdnju da je pobijana odluka nezakonita.

2.1. U prijedlogu je naznačio slijedeća pravna pitanja:

„1. Mora li se predmet vratiti prvostupanjskom sudu u fazu prethodnog postupka, u situaciji kada je činjenično stanje moguće utvrditi jedino izvođenjem novih dokaza, unatoč tome što nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 377. st. 1. ZPP-a?“ 2. Je li počinjena osobito bitna povreda odredaba parničnog postupka kojom je povrijeđeno tužiteljevo temeljno ljudsko pravo na jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pravo na pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 14. st. 2., čl. 26. i čl. 29.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kada drugostupanjski sud kod ponovnog odlučivanja o žalbi na prvostupanjsku presudu odstupi od svojih prethodnih utvrđenja o povredi odredaba parničnog postupka (temeljem kojih je ranije ukinuo prvostupanjsku presudu), te uputa i naloga prvostupanjskom sudu (utemeljenih na tim utvrđenjima)?“

3. Može li se raspravno rješenje prema kojem se neće uzimati u obzir izvedeni dokazi, a koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, odnositi i na do tada izvedene dokaze koji su na toj istoj raspravi, sukladno odredbi čl. 315. st. 3.

ZPP-a, suglasnošću stranaka prethodno pročitani?“

2.2. Smatra da su navedena pitanja važna za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava „jer je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno riječ je o pravnim pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.“

2.3. U odnosu na prva dva pitanja „tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Revd-2163/2022-2 (prvo pitanje), te Revd- 2090/2024-2 (drugo pitanje), kojim odlukama je dopuštena revizija radi gotovo identičnih pravnih pitanja, dok u odnosu na treće naznačeno pravno smatra kako je isto važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, a obzirom na odredbu čl. 315. st. 3. ZPP-a.“

3. Uz navedena pitanja, tužitelj također sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da mu se dopusti podnijeti reviziju jer mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu, na obrazloženu sudsku odluku i djelotvorni pravni lijek, odnosno na pravično suđenje.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je djelomično nedopušten, a djelomično neosnovan.

6.1. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačeno više pravnih pitanja i da su za prva dva naznačena pravna pitanja izneseni razlozi za koje predlagatelj smatra važnim razlozima tim pitanjima.

6.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

7. Tužitelj tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od 291.546,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na temelju računa broj 25/1/1 od 6. kolovoza 2019., koji račun da je tužitelj ispostavio tuženiku za izvedene radove na drugom katu objekta tuženika, odnosno radove izvršene nakon sporazumnog raskida (21. ožujka 2019.), predmetnog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika.

8.1. Nižestupanjski sudovi su tužiteljev zahtjev odbili uz obrazloženje da tužitelj, nakon sporazumnog raskida predmetnog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika, dakle nakon dana 21. ožujka 2019., nije više izvodio radove na objektu tuženika, odnosno da tužitelj nije izvodio utužene radove na drugom katu objekta tuženika, jer je tužitelj izveo samo radove na prizemlju, a da je potom radove preuzeo AJ, preko kojeg je gradnju preuzela tvrtka Vestibul građenje d.o.o.

8.2. Utvrđujući, da tužitelj nije izvodio utužene radove na drugom katu predmetnog objekta tuženika, prvostupanjski sud je odustao od izvođenje dokaza građevinskom vještačenjem na okolnosti visine vrijednosti i količine izvedenih utuženih radova, jer, a drugostupanjski sud je ocijenio da se, u okolnostima kada je sud prvog stupnja ispravno utvrdio da tužitelj nije izvodio utužene radove na drugom katu predmetnog objekta tuženika, odnosno da nije izvodio utužene radove na objektu tuženika, „ukazuje suvišnim i nepotrebnim izvođenje dokaza građevinskom vještačenjem na okolnosti visine vrijednosti i količine izvedenih utuženih radova.“

8.3. Utvrđujući da je rješenjem Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-832/2021- 2 od 9. lipnja 2021., ukinuta presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj Povrv-586/2019-19 od 22. veljače 2021. i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, te da iz obrazloženja proizlazi, da je u izreci tog rješenja odlučeno temeljem članka 370. ZPP-a, odnosno, (suprotno žalbenim navodima tužitelja), da izrekom navedenog rješenja nije navedeno da se predmet prvostupanjskom sudu vraća u fazu prethodnog postupka, a niti iz obrazloženja navedenog drugostupanjskog rješenja ne proizlazi, da je prvostupanjska presuda ukinuta zbog povrede do koje je došlo u tijeku prethodnog postupka (čl. 377. st. 1. ZPP-a), drugostupanjski sud je ocijenio da je sud prvog stupnja osnovano odustao od izvođenje dokaza građevinskom vještačenjem na okolnosti visine vrijednosti i količine izvedenih utuženih radova.

9.1. Tužitelj, u prijedlogu, citirane odluke smatra nezakonitim, a njihovu nezakonitost osporava naznačavanjem navedenih pravnih pitanja. Navodi da je Županijski sud u Splitu ranijim rješenjem poslovni broj Gž-832/2021-2 od 9. lipnja 2021. uvažio žalbu tužitelja, te ukinuo presudu Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom poslovni broj Povrv-586/2019-19 od 22. veljače 2021. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak. U toj odluci drugostupanjski sud je naveo kako je u nastavku postupka potrebno utvrditi je li nakon potpisivanja potvrde o sporazumnom raskidu Ugovora o izvođenju radova na objektu tuženika (21. ožujka 2019.), tužitelj nastavio radove izgradnjom još jednog kata na predmetnom objektu tuženika i na taj način konzumirao usmeni dogovor sa tuženikom ili nije, zaključivši kako je slijedom toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (toč.16.,17. i 18. obrazloženja). Postupajući sukladno uputi drugostupanjskog suda, uređujući sudac prvostupanjskog suda omogućio je strankama da na sporne okolnosti, na koje je upozorio drugostupanjski sud, predlože izvođenje daljnjih dokaza, što su isti i učinili, nakon čega je sud pristupio i izvođenju tih dokaza.

9.2. Dalje navodi da je u ovom slučaju predmet, nakon što je vraćen prvostupanjskom sudu, preraspoređen novo uređujućem sucu, koji je zakazao glavnu raspravu, koja je održana 11. ožujka 2025., na kojoj je, sukladno odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a, suglasnošću stranaka odlučeno da se svi do tada izvedeni dokazi ponovno ne izvode, već da se samo pročitaju. Nakon toga, na istom tom ročištu, doneseno je rješenje koje glasi: „Neće se uzimati u obzir izvedeni dokazi, a koji su predloženi nakon zaključenja prethodnog postupka, a neće se uzimati u obzir niti dostavljeni dokazi u vidu isprava, a koji su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka“. Prema navedenom, nakon što je do tada izvedene dokaze suglasnošću stranaka prethodno pročitao (što je u procesnom smislu izjednačeno s njihovim ponovnim izvođenjem), odlučio je da se ti isti izvedeni dokazi (uključujući i očevid koji je proveden i za koji je tužitelj uplatio zatraženi predujam) jednostavno „neće uzimati u obzir“, a sve iz razloga jer je novo uređujući sudac, za razliku od ranije uređujućeg suca, mišljenja da predmet naprijed navedenom odlukom drugostupanjskog suda nije vraćen u fazu prije zaključenja prethodnog postupka.

10. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP-a propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. Stoga, iako su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja za navedena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njegove važnosti zbog kojih bi naznačena pitanja bila važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, a uz to tužitelj u prijedlogu, iako tvrdi da o naznačenim pravnim pitanjima postoji različita praksa revizijskog suda i različita praksa drugostupanjskih sudova ne navodi ni jednu takvu odluku u kojoj bi o pitanjima pod 1. i 2. bilo izneseno pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iznesenom u pobijanim odlukama, zbog čega se ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda. Postavljenim pitanjima i pozivanjem na pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije zapravo samo iznosi svoja pravna shvaćanja o tim pitanjima, čime u biti samo osporava po nižestupanjskim sudovima utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava iznoseći svoje shvaćanje o tome kako je u konkretnom slučaju trebalo suditi.

12. Odluke revizijskog suda broj Revd-2163/2022-2 (za prvo pitanje), te Revd- 2090/2024-2 (za drugo pitanje), nisu odgovarajući razlozi važnosti tim pitanjima jer je rješenjem Revd-2090/2024-2 dopuštena revizija tužitelju zbog povrijeđenog prava na obrazloženu sudsku odluku kao neizostavan aspekt prava na pravično suđenje zajamčenoga čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz razloga što su „ključne tvrdnje iz obrazloženja drugostupanjske presude kontradiktorne.“ U ovom slučaju takve proturječnosti nema. Rješenjem Revd-2163/2022-2 problematizirana je mogućnost vraćanja postupka u fazu prethodnog postupka i iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza, ako nije ispunjena pretpostavka povrede u prethodnom postupku, pa je dopuštena revizija na pitanje: Može li se novi prethodni postupak, u kojem je dopuštena mogućnost iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza, provesti ako nije ispunjena pretpostavka povrede u prethodnom postupku. U ovom slučaju postupak nije vraćen u fazu prethodnog postupka, a vezano za odlučnu činjenicu - je li tužitelj nastavio gradnju nakon sporazumnog raskida predmetnog ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika, dakle nakon 21. ožujka 2019., koju su činjenicu sudovi utvrdili dokazima predloženim do zaključenja prethodnog postupka, a prema tim utvrđenjima tužitelj nije više izvodio radove na objektu tuženika, odnosno da tužitelj nije izvodio utužene radove na drugom katu objekta tuženika, jer je tužitelj izveo radove na prizemlju, a zatim je radove preuzeo AJ, nakon kojeg je gradnju preuzela tvrtka Vestibul građenje d.o.o. Dakle, u ovom slučaju je činjenično stanje bilo moguće utvrditi i bez izvođenja novih dokaza, za što su nižestupanjski sudovi dali dovoljno jasne i prihvatljive argumente. Stoga naznačena pitanja nisu važna jer polaze od pogrešne pretpostavke da bez novih činjenica i vraćanja postupka u fazu prethodnog postupka nije moguće utvrditi činjenično stanje. Takvim obrazloženjem tužitelju nije dovedena u pitanje ni jednakost pred zakonom i sudovima, kao i pravo na pristup sudu i na obrazloženu sudsku presudu kao bitnu sastavnicu prava na pravično suđenje.

13. Treće pitanje nije važno jer ni od njega ne zavisi odluka u ovom sporu jer neovisno o činjenici što sud nije uzeo u obzir izvedeni dokaz, predložen nakon zaključenja prethodnog postupka, time nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane odluke jer se predloženim građevinskim vještačenjem niti naknadno pročitanim dokazima, u okolnostima ovoga slučaja, ne bi moglo utvrditi je li tužitelj vršio i radove koji su predmet ovoga postupka, dakle neovisno što su ti dokazi, sukladno odredbi čl. 315. st. 3. ZPP-a, suglasnošću stranaka prethodno pročitani, kada oni i kao takvi ne dovode do drugačijeg činjeničnog stanja, a osim toga za to pitanje tužitelj nije iznio ni jedan odgovarajući razlog važnosti tome pitanju.

14. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

15. Prijedlog je, kako je naprijed navedeno, podnesen i iz razloga navedenih u čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se na povredu temeljnog ljudskog prava, konkretno prava na pravično suđenje.

16. Revizijski sud ocjenjuje da tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a. Naime, razlozi koje tuženik veže uz povredu temeljnih ljudskih prava tiču se povrede prava na pravično suđenje, zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH).

17.1. Prema načelnom shvaćanju ovoga suda u primjeni st. 2. čl. 385.a ZPP-a, nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkciju revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti (što je bila funkcija redovne revizije).

17.2. Osim toga, odredbe EKLJP i Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze u skladu s procesnim pravilima propisanim pozitivnim propisima, te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz sadržaja pobijane presude proizlazi da je drugostupanjski sud odgovorio na odlučne navode tužitelja, što je učinio ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, dajući za svoju ocjenu detaljno navedene razloge koji imaju činjeničnu i pravnu podlogu. U tom je smislu presuda drugostupanjskog suda dovoljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom niti očito nerazumnim, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje i pravo na pristup sudu. To što tužitelj smatra da je drugostupanjski sud bio dužan odgovoriti na svaki žalbeni prigovor, u naprijed utvrđenim činjeničnim i pravnim okolnostima ovog slučaja, nije odlučno.

18. Slijedom iznesenog tuženiku nije povrijeđeno pravo pristup sudu, na pravično suđenje i pravo na jednakost svih pred zakonom, slijedom čega je na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a valjalo odbaciti taj dio prijedloga predlagatelja.

19. Slijedom iznesenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda ni u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije, te je na temelju odredbe čl. 385.a u svezi čl. 389. b. st. 1. i čl. 389.a st. 3. i st. 4. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić