REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5211/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, protiv tuženika EOS Relatum d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB: 62630566206, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar&Remenar u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-66/2025-5 od 30. srpnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-239/2024-11 od 10. prosinca 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-66/2025-5 od 30. srpnja 2025. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-239/2024-11 od 10. prosinca 2024.
2. U odgovoru na prijedlog tuženik je predložio prijedlog odbaciti.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, tužiteljica nije iznijela odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja s obzirom na to da ukidna odluka drugostupanjskog suda ne predstavlja valjani razlog važnosti, jer drugostupanjski sud (u slučaju nastavka postupka) nije vezan svojim pravnim shvaćanjem iz ranije ukidne odluke, a osim toga, ta odluka drugostupanjskog suda na koju se tužiteljica pozvala kao razlog važnosti donesena je u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji i u njoj uopće nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima s obzirom na to da u toj odluci sud nije niti odlučivao o dopuštenosti tužbe zbog proglašenja ovrhe nedopuštenom što je predmet ovog postupka nego je odlučivao o obustavi ovrhe u ovršnom postupku. Vezano za prvo postavljeno pitanje valja reći i to da to pitanje nije važno i iz razloga što sud nije odbacio tužbu zato što smatra da povredu prava na dom ovršenik može isticati samo u žalbi na rješenje o ovrsi nego zato što nije bio upućen u parnicu pa od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.
6. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
7. Tužiteljica je podnijela prijedlog i na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP navodeći da joj je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav). Smatra da sudovi nisu obrazložili svoje odluke na jasan i logičan način te da se radi o arbitrarnom odlučivanju. Međutim, suprotno navodima tužiteljice, sudovi su svoje odluke obrazložili i opravdali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja pri čemu se drugostupanjski sud u pobijanoj odluci pozvao i na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a iz dostavljene dokumentacije nije moguće zaključiti da postoji vjerojatnost arbitrarnog postupanja sudova zbog čega se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužiteljica nije imala pravično suđenje.
8. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
