REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-304/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Damir Švec & Hanibal Hunjek u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB:53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2606/2025-2 od 1. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P- 1207/2023-14 od 18. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na četvrto i peto pitanje.

II. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na prvo, drugo, treće, šesto, sedmo, osmo, deveto, deseto, jedanaesto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto i petnaesto pitanje.

III. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2606/2025-2 od 1. srpnja 2025,. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-1207/2023-14 od 18. travnja 2025.

2. Prijedlog tužiteljice podnesen je pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagateljica smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, a koja glase:

"1. Ako sukladno pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH zastara za isticanje restitucijskog zahtjeva počinje teći od trenutka pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a ne od trenutka ispunjenja obveze ništetnog ugovora, da li onda zastara restitucijskog zahtjeva zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počinje teći od kada sud njezinu ništetnost deklaratorno utvrdi pravomoćnom presudom?

2. Budući da se pravo tužitelja na isticanje ništetnosti ugovornih odredbi ne gasi, a u konkretnom slučaju odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je pravomoćno utvrđena ništetnom tek presudom suda drugog stupnja, da li onda zastara za restitucijski zahtjev počinje teći od dana pravomoćnosti te ništetne odredbe, ili od dana pravomoćnosti presude, kojom je okončan spor za zaštitu kolektivnih interesa i prava neodređene skupine osoba?

3. Ako je kreditor (banka) na osnovi Ugovora o kreditu stekao bez osnove (čl. 1111. ZOO) znatno veću korist u odnosu na onu koju je od takvog kredita imao tužitelj, kao korisnik kredita u navedenom obveznopravnom odnosu, a sud je utvrdio samo djelomičnu ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, koje sadrže bitne elemente ugovora (ništetan je predmet ugovora – iznos kredita u „CHF“, cijena ugovora – promjenjiva kamatna stopa, a uz to su ništetne i odredbe o naknadama za usluge tuženika propisane jednostranim Odlukama kreditora), da li je sud u svojoj presudi dužan dati i obrazložiti razumljive, jasne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, zbog kojih nije utvrdio ništetnost cijelog ugovora o kreditu, te navesti razloge zbog kojih isti može opstati bez tih ugovornih odredbi?

4. Ako stranka zastupana po punomoćniku u popisu zatraženih troškova navede datum pisanja podneska, a ne datum njegovog primitka na sud, te ako je već tim podneskom zatražila naknadu troškova za njegov sastav, a sud je utvrdio da je istim strankama preinačila tužbu i još je temeljem istog dopustio njezinu preinaku, da li sud zbog toga može zaključiti da podnesak s datumom pisanja ne prileži spisu?

5. Ako stranka zastupana po punomoćniku na svakom podnesku upućenom sudu zatraži naknadu troška za njegovo sastavljanje, da li je takav zahtjev stranke dostatan sudu da odluči o osnovanosti zatraženog troška?

6. Je li sud u cilju poštenog i pravičnog suđenja i prava tužitelja ma punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa na osnovi sklopljenog Ugovora o kreditu (sukladno Direktivi 93/13 EEZ), dužan u svojoj odluci dati i obrazložiti razumljive, jasne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, zbog kojih nije utvrdio ništetnost cijelog ugovora o kreditu, već samo pojedinih ugovornih odredbi: o valutnoj klauzuli u „CHF“, o promjenjivoj kamatnoj stopi, naknadama za obradu i naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita?

7. Je li sud u cilju poštenog i pravičnog suđenja, te prava tužitelja dužan u svojoj odluci dati i obrazložiti razumljive, jasne, relevantne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koje se odnose na povredu konvencijskih i ustavnih prava na koje tužitelj ukazuje u žalbenom postupku (čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 29. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava RH)?

8. Može li sud odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu, kada isti sadrži ništetne odredbe o bitnim elementima ugovora bez kojih takav ugovor ne bi mogao opstati: ništetan je predmet ugovora – iznos kredita u „CHF“, ništetna je cijena – promjenjiva kamatna stopa, ništetna je odredba o primjeni „srednjeg tečaja kreditora za CHF“ važećeg na dan dospijeća pojedinih rata kredita, ništetna je odredba ugovora o plaćanju jednokratne naknade prilikom prvog korištenja iznosa kredita, a ništetna je i odredba o prijevremenoj otplati kredita prema uvjetima koje odredi Kreditor?

9. Povlači li ništetnost neke odredbe ugovora o kreditu, koja sadrži bitni element ugovora (jednostrano promjenjiva kamatna stopa, ugovorena valutna klauzula, primjena tečaja banke za neku od valuta), „ex tunc“ ništetnost cijelog ugovora?

10. Povlači li ništetnost neke odredbe ugovora o kreditu, a koja sadrži bitne elemente ugovora (predmet i cijenu), „ex tunc“ ništetnost cijelog ugovora?

11. Je li kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u „CHF“ ništetna odredba o primjeni „srednjeg tečaja kreditora za CHF“ važećeg na dan korištenja kredita i dospijeća svakog pojedinog obroka, odnosno rate kredita?

12. Je li kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom dopušteno koristiti tečaj kreditora (banke) ili tečaj Hrvatske narodne banke?

13. Je li ugovor, koji je u trenutku sklapanja suprotna prisilnim propisima Zakona o obveznim odnosima i to: načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO) i načelu jednake vrijednosti činidaba (čl. 7. ZOO) ništetan, te da li isti kao takav može proizvoditi pravne učinke?

14. Je li ništetan ugovor o kreditu u cijelosti, kada je jedna ugovorna strana (banka) koja je sačinila i pripremila ugovor, jednostrano određivala i mijenjala naknadu (maržu) kao sastavni dio kamatne stope, bez suglasnosti druge ugovorne strane (korisnika kredita)?

15. Može li se govoriti o pravičnoj i obrazloženoj odluci suda, kada sud formalnim tumačenjem pravne norme (čl. 297. st. 1. ZOO), u svezi posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 1. ZOO), odbije utvrditi ništetnost Ugovora o kreditu, te zaključuje da predmet ugovora (novčani iznos u „CHF“) i cijena ugovora (kamatna stopa), nisu bile odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora, iako su temeljne odredbe o bitnim elementima ugovora bez kojih takav ugovor ne bi mogao opstati ništetne (ništetan je predmet ugovora – iznos kredita u „CHF“, ništetna je cijena – promjenjiva kamatna stopa, ništetna je odredba o primjeni „srednjeg tečaja kreditora za CHF“ važećeg na dan korištenja kredita i dospijeća pojedinih rata kredita, ništetna je odredba ugovora o plaćanju jednokratne naknade prilikom prvog korištenja kredita, ništetna je odredba o prijevremenoj otplati kredita prema uvjetima koje odredi Kreditor), a upravo ništetne odredbe , koje su se odnosile na predmet i cijenu su bile odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora?".

3. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je sadržajno podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.

6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da prvo i drugo postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu obzirom je osporena presuda, u odnosu na postavljena pitanja, u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022 (Su-IV- 33/2022), a koje je odraz već ustaljene prakse ovog suda o tim pitanjima.

7. Treće, šesto i sedmo naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima koja polaze od postupovnih pretpostavki koje nisu ostvarene.

8. Osmo, deveto, deseto, četrnaesto i petnaesto postavljena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024., Rev-1471/2024-2 od 17. travnja 2025. i dr.).

9. Jedanaesto i dvanaesto postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu se smatrati pravnim pitanjima koja bi bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i/ili za razvoj prava jer je riječ o pitanjima kod kojeg odgovor ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

10. Trinaesto postavljeno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljice nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer obrazlažući razloge važnosti tog pitanja tužiteljica osporava činjenična utvrđenja i ocjenu dokaza provedenu u postupku, pa to pitanje nije važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

11. U odnosu na četvrto i peto pitanje predlagateljica nije određeno navela razloge važnosti naznačenih pitanja jer u prijedlogu ne navodi da bi o tim pitanjima postojala različita praksa drugostupanjskih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, niti ukazuje na nesuglasnost pobijane odluke s nekom drugom odlukom ovog suda, a što je bio dužan prema izričitoj odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.

12. Tužiteljica nije učinila vjerojatnim da joj je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

13. Odluka nižestupanjskog suda donesena je u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskoj odluci obrazložena je na valjan i prihvatljiv način. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.

14. Budući da u odnosu na četvrto i peto pitanje nije ispunjena pretpostavka iz čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP riješeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

15. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da prvo, drugo, treće, šesto, sedmo, osmo, deveto, deseto, jedanaesto, dvanaesto, trinaesto, četrnaesto i petnaesto postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.

16. Nadalje, s obzirom da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug