REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4012/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DINOCOP d.o.o., OIB: 12459462285, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Franji Matkoviću, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak u Rijeci, protiv tuženika Općine Kostrena, OIB: 32131316182, Kostrena, Sv. Lucija 38, zastupanog po punomoćnici Lani Perčić, odvjetnici u Odvjetničkom uredu Goran Marjanović i Lana Perčić u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 1935/2025-2 od 21. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-621/2023-45 od 1. travnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.
r i j e š i o j e:
I Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja se odbija.
II Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1935/2025-2 od 21. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-621/2023-45 od 1. travnja 2025.
2. Protiv drugostupanjske odluke prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik, postavljajući šest pitanja, navodeći da se radi o pravnim pitanjima važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i da se radi o povredi temeljnog ljudskog prava na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje u tekstu: Ustav RH) i čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje u tekstu: Konvencija).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a i 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje u tekstu: ZPP), prema ocjeni revizijskog suda, postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Predmet spora je isplata iznosa od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna, koji iznos je tuženik uskratio platiti tužitelju iz privremene situacije br. 7, s obrazloženjem da je tužitelj pogrešno primijenio jediničnu cijenu jer da je umjesto 16 komada poklopaca tražio da se priznaju poklopci promjera 600 mm u količini od 441 metar.
5.1. Naime, sudovi su utvrdili da su stranke bile u poslovnom odnosu, i to na temelju ugovora o građenju, prema kojem je tuženik naručio od tužitelja rekonstrukciju nerazvrstane ceste u poslovnoj zoni [adresa] s gradnjom pripadajuće komunalne infrastrukture i izmještanjem postojećeg vodoopskrbnog cjevovoda u [adresa]. Predmetna tražbina postala je sporna u trenutku kada je nadzorni inženjer tuženika MO, koji je ujedno i projektant, uskratio priznati u 7. privremenoj situaciji sporni iznos od 72.793,48 EUR / 548.462,50 kuna, koji se odnosi na ugrađene poklopce, smatrajući da je tužitelj bio dužan obračunati 16 komada poklopaca iako je u troškovniku koji je bio dio tuženikove dokumentacije o javnoj nabavi kao jedinica mjere naveden „obračun po m cijevi“. Među strankama nije sporno ono što je ugrađeno, već je sporno kako se to što je ugrađeno obračunava, po komadu (kako sada tvrdi tuženik) ili po metru cijevi (kako tvrdi tužitelj i kako je navedeno u tuženikovom troškovniku). S obzirom da je u stavcima 2. i 3. troškovnika jasno navedeno da se obračunava po metru cijevi, sudovi su ocijenili da je tužitelj ispravno zaračunao cijenu prema jedinici mjere koju je sam tuženik utvrdio, obzirom je na temelju takvog troškovnika i sklopljen ugovor o javnoj nabavi, a tužitelj je u postupku javne nabave temeljem istoga ponudio cijenu. Nižestupanjski sudovi su zaključili da je prava volja ugovornih stranaka bila ono što su dogovorile, a dogovorile su obračun po metru tekućem odnosno dužnom. Sukladno tome ugovorena je v rijednost radova u ukupnom iznosu od 2.293.046,00 kuna (bez PDV-a) odnosno 2.866.307,00 kuna (s uključenim PDV-om) te se unutar te vrijednosti radova kreće vrijednost koja je utužena, a odnosi se na obračun po metru tekućem odnosno dužnom.
6. U odnosu na prvo, treće i četvrto postavljena pravna pitanja valja navesti da nisu važna za odluku o sporu, stoga što su pitanja suprotno činjenicama koje su utvrđene tijekom postupka, obzirom su sudovi ocijenili da je prava volja ugovornih stranaka bila ono što su dogovorile, a dogovorile su obračun po metru tekućem odnosno dužnom, kako je tužitelj i zatražio isplatu. Također u obračunu kojeg je tužitelj postavio nije navedena niti jedna stavka koja nije izvedena, niti je među strankama bilo sporno ono što je ugrađeno, već je bilo sporno kako se to što je ugrađeno obračunava, po komadu (kako tvrdi tuženik) ili po metru cijevi (kako tvrdi tužitelj i kako su stranke ugovorile).
6.1. Drugo, peto i šesto postavljena pitanja također nisu važna za odluku o sporu jer se u slučaju građevinskog spora, kao i u svakom drugom parničnom postupku, uzimaju u obzir sve okolnosti svakog konkretnog slučaja stoga na ta pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor.
7. Vezano uz razloge važnosti postavljenim pitanjima, tuženik se za sva pitanja pozvao na odluku ovoga suda, Rev-1491/2013 od 4. srpnja 2017. i na odluku Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-1332/2021 od 4. veljače 2022., međutim ove odluke ne daju razlog važnosti postavljenim pitanjima, već naprotiv idu u prilog tužitelju u ovoj pravnoj stvari. Tako tuženik navodi da odluka Rev-1491/2013 potvrđuje važnost primjene stvarnih količina i jediničnih cijena iz troškovnika, unatoč mogućim razlikama nastalim tijekom izvođenja. Tako je i u konkretnom slučaju u troškovniku koji je bio dio tuženikove dokumentacije o javnoj nabavi kao jedinica mjere naveden „obračun po m cijevi“ i prema tome je tužitelj i postupio u obračunu odnosno spornoj 7. situaciji. U odluci Pž-1332/2021 je rečeno da izvođač nije prijavio pogrešku prije sklapanja ugovora, a ako je izvođač smatrao da je jedinična mjera pogrešna morao je to istaknuti ranije. Niti u ovoj pravnoj stvari izvođač/tužitelj nije prijavio pogrešku pa pobijana odluka nije u suprotnosti s navedenom odlukom.
8. Vezano uz povredu prava na pravično suđenje zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustav RH), ovaj sud ocjenjuje da odluke nižih sudova nisu očigledno arbitrarne niti očito nerazumne, stoga tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudovima bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
9. Obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda po prijedlogu za dopuštenje revizije sukladno odredbi čl. 385.a ZPP, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci pod točkom I. te na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP kao u izreci pod točkom II.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavko Pavković
