1                                                   Broj: Ppž-888/2023

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Ž.S., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 13. siječnja 2023., broj: 27. Pp-82/2023-4, u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Ogulin, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 13. siječnja 2023., broj: 27. Pp-82/2023-4, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. Ž.S. je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet dostavi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

              3. Žalba je osnovana.

              4. Prije svega, ispuštanjem dijela činjeničnog opisa optužbe kod donošenja oslobađajuće presude, prvostupanjski sud je povrijedio odredbu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, zanemarivši da se okrivljenik može osloboditi optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, niti u pravnoj kvalifikaciji. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu kvalifikaciju prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, a prvostupanjski sud je u ovom predmetu donio upravo tu odluku, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude.

              5. Da je prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu donio osuđujuću presudu, u pravu je tužitelj kada ukazuje da bi se u tom slučaju radilo o tome da je prvostupanjski sud propustio cijeniti materijalni dokaz (službenu zabilješku na listu 15 spisa), iz koje proizlazi da ispušteni dio činjeničnog opisa optužbe nema elemente kaznenog djela.

              6. Nadalje, u pravu je tužitelj i kada ukazuje na nedovoljnu kritičnost u ocjeni izvedenih dokaza. Naime, prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, okrivljenika oslobodio optužbe na temelju načela in dubio pro reo, jer: „Okrivljenik kategorički poriče počinjenje djela prekršaja, a žrtva nasilja njegova žena ispitana kao svjedok tvrdi suprotno. Nesporno je da su bračni odnosi loši, brak ne funkcionira, pa je tako valjalo s oprezom cijeniti objektivnost iskaza svjedokinje… Na tako utvrđeno činjenično stanja pri kome su okrivljenik i svjedokinja u lošim odnosima, a imaju dijametralno suprotne izjave te je ostala riječ okrivljenog protiv riječi oštećene tj. imamo dvije priče, valjalo je stoga dosljedno primijeniti . in dubio pro reo…“.

              7. Kod takvog zaključivanja, potpuno je nejasno, a i pogrešno, zašto bi zbog činjenice loših bračnih odnosa bilo potrebno „s oprezom cijeniti objektivnost iskaza svjedokinje“, kako to navodi prvostupanjski sud, a ne i obrane okrivljenika. Nejasno je zašto prvostupanjski sud smatra da je ta činjenica kriterij samo za ocjenu vjerodostojnosti iskaza žrtve nasilja, a ne i kriterij za ocjenu vjerodostojnosti obrane okrivljenika, jer se, po stavu ovog suda, činjenica loših bračnih odnosa podjednako reflektira na oba bračna druga. Osim toga, kod utvrđivanja da okrivljenik poriče djelo koje mu se stavlja na teret, a žrtva nasilja ga tereti, prvostupanjski sud zanemaruje da se okrivljenik može braniti na način koji smatra najpovoljnijim, pa i iznošenjem neistine, dok je žrtva nasilja, prije davanja iskaza, upozorena, između ostalog, i da je dužna govoriti istinu i da je lažan iskaz kazneno djelo. Po logici zaključivanja koju je prvostupanjski sud primijenio u ovom prekršajnom postupku, ne bi bilo moguće donijeti ni jednu osuđujuću presudu u predmetima nasilja u obitelji, u kojima su odnosi između okrivljenika i žrtve nasilja loši i poremećeni, a njihovi iskazi su suprotni na način da okrivljenik/ca poriče djelo, a žrtva nasilja ga/ju tereti.

8. Kod ocjene vjerodostojnosti iskaza žrtve nasilja prvostupanjski sud je propustio, u dokaznom postupku, pročitati njen iskaz koji je dala odmah nakon inkriminiranog događaja u PP Ogulin. Iz navedenog iskaza proizlazi da je žrtva nasilja iskazivala jednako kao i pred prvostupanjskim sudom. Nadalje, prvostupanjski sud je propustio cijeniti da iz izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list 10 spisa) proizlazi da je inkriminirani događaj dojavila T.S., a što je u skladu s iskazom žrtve nasilja, koja je navela da je unuka, koja je bila prisutna inkriminiranom događaju, „otipkala poruku svojoj majci i onda je došla policija“, a što sve ukazuje da i T.S. ima određena (posredna) saznanja o inkriminiranom događaju pa je prvostupanjski sud imao i mogućnost izvođenja dokaza ispitivanjem te osobe kao svjedoka.

9. Kod takvog stanja stvari, ne mogu se prihvatiti razlozi prvostupanjskog suda kojima se rukovodio pri zaključivanju, jer je provedene dokaze trebalo cijeniti s više pažnje i kritičnosti, a bilo je i mogućnosti izvođenja drugih dokaza na koje je ukazano ovom odlukom, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

10. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući razloge ovog rješenja, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi provesti i druge, te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

              11. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. siječnja 2024.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.