Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-175/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Galoši Comisso odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva ulica 35, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3901/2025-5 od 7. listopada 2025. i protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3901/2025-11 od 11. studenog 2025. , dana 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika, preinačava se ročišno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3901/2025-5 od 7. listopada 2025. kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 1.692,11 eura, te se u tom dijelu rješava :

Vrijednost predmeta spora određuje se u iznosu od 362,11 eura.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3901/2025-11 od 11. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika, preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3901/2025-11 od 11. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke presude u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 526,54 eura do iznosa od 1.132,72 eura (za iznos od 606,18 eura) sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate, te se u tom dijelu rješava :

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka za daljnji iznos od 606,18 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 35,22 eura.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 316,36 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu br. 3221946457 sklopljenom između tužiteljice i tuženika dana 15. prosinca 2010. u dijelu koji se odnosi na ugovaranje naknada i troškova, a koje odredbe su sadržane u slijedećim člancima Ugovora o kreditu: članak 2. Ugovora o kreditu: Kamate i naknade, u dijelu koji glasi "Korisnik kredita se obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora" (točka I. izreke), te je naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 362,11 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2010. do isplate (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.132,72 eura sa zateznim kamatama tekućim od 11. studenog 2025. do isplate (točka III. izreke), dok je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan (točka IV. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III. izreke presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijano rješenje preinačiti, odnosno podredno, isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Iz sadržaja žalbe koju je tuženik je podnio protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi proizlazi i da je tuženik podnio i žalbu protiv ročišnog rješenja posl. broj P-3901/2025-5 od 7. listopada 2025. kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 1.692,11 eura.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U žalbenom stadiju postupka sporna je vrijednost predmeta spora na osnovi koje je suda prvog stupnja donio pobijano rješenje kojim je odlučio o troškovima parničnog postupka.

6. Sud prvog stupnja je odlučujući o vrijednosti predmeta spora na pripremnom ročištu održanom dana 7. listopada 2025., sukladno odredbi čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.692,11 eura. Sud prvog stupnja smatrao je naime, da se u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 37. st. 1. ZPP, vrijednost predmeta spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, pa kako je tužiteljica, prema stavu suda prvog stupnja, pravilno naznačila vrijednost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti u iznosu od 1.327,23 eura, te kako vrijednost kondemnatornog dijela tužbenog zahtjeva za isplatom iznosi 362,11 eura, to je sud prvog stupnja vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 1.692,11 eura, kako ga je naznačila i tužiteljica u tužbi.

7. Tuženik osporava od strane suda prvog stupnja određenu vrijednost predmeta spora ističući u žalbi da je se u slučaju kada je deklaratorni zahtjev istaknut uz zahtjev za činidbu da se isti ne uzima pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Kako je već ranije u ovom rješenju navedeno, tuženik u uvodu žalbe jasno (po broju i datumu donošenja rješenja) ne navodi da istu izjavljuje na rješenje kojim je sud prvog stupnja na ročištu odredio vrijednost predmeta spora. Međutim, iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik žalbom podnijetom protiv presude od 11. studenog 2025. pobija i ročišno rješenje suda prvog stupnja od 7. listopada 2025. (na koje se sadržaj žalbe većim dijelom i odnosi) kojim je određena vrijednost predmeta spora, protiv kojeg ročišnog rješenja, sukladno odredbi 40. st. 3. ZPP, nije dopuštena posebna žalba, pa se isto može pobijati žalbom podnijetom protiv presude.

8. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava od strane suda prvog stupnja određenu vrijednost predmeta spora su osnovani. Naime, tužiteljica je istaknula jedan nenovčani (deklaratorni) i jedan novčani (kondemnatorni) zahtjev. Međutim, prihvaćanje deklaratornog tužbenog zahtjeva predstavlja prethodno pitanje za prihvaćanje kondemnatornog tužbenog zahtjeva. U slučaju kada je u tužbi istaknut deklaratorni zahtjev (deklaratorni preambul) kojem je svrha rješavanje prethodnog pitanja vezanog uz zahtjev za činidbu istaknut u istoj tužbi, tada se pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost tužbenog zahtjeva na činidbu, a ne i ona zahtjeva za utvrđenje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-688/00 od 7. siječnja 2004. Izbor odluka 1/2004-251, Revr-31/02 od 9. svibnja 2002. Izbor odluka 2/2002-156, Revr-475/08 od 27. listopada 2008. i dr.). Stoga u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi 362,11 eura, a ne 1.692,11 eura kako je to pobijanim ročišnim rješenjem odredio sud prvog stupnja.

9. Slijedom iznijetog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP u tom dijelu uvažiti žalbu tuženika, preinačiti ročišno rješenje kojim je vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 1.692,11 eura, te odrediti da vrijednost predmeta spora iznosi 362,11 eura.

10. S obzirom na preinačeno rješenje o određivanju vrijednosti predmeta spora, preinačena je i oduka o troškovima parničnog postupka koja o njemu ovisi sadržana u točki III. izreke. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 362,11 eura, tužiteljici je, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23, 107/25 - dalje: OT), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP), valjalo dosuditi trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1. OT), trošak sastava podneska od 8. listopada 2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.1. OT), trošak zastupanja na ročištima održanim dana 7. listopada 2025. i 4. studenog 2011. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9.1. OT) za svako ročište, trošak poreza na dodanu vrijednost od 25 % koji je obračunat na troškove zastupanja od 400,00 eura (Tbr. 46. OT), a iznosi 100,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 1.1. TSP), te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 2.1. TSP), što sveukupno iznosi 526,54 eura.

11. Troškovi tužiteljice iznose dakle, 526,54 eura, a ne 1.132,72 kako je to utvrdio sud prvog stupnja, pa je odluka suda o troškovima postupka pravilna u dijelu u kojem je tuženiku, temeljem čl. 154. st. 1. u svezi s i čl. 155. st. 1. ZPP, naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura. Stoga je u tom dijelu temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi u tom dijelu potvrditi.

12. S druge strane, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, valjalo je djelomično uvažiti žalbu tuženika, preinačiti rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 562,54 eura do iznosa od 1.132,72 eura (za iznos od 606,18 eura), te u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka odbiti.

13. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno odredbama ZSP, TSP i odredbama OT, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 3. st. 2. i 4. TSP), troška sastava žalbe u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 10.4. OT), što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 12,50 eura (Tbr. 46. OT), sveukupno iznosi 75,77 eura. Međutim, kako je tuženik u omjeru od 46,48 % uspio s žalbom (526,54 eura u odnosu na ožaljenih 1.132,72 eura), valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 35,22 eura (46,48 % od priznatih 75,77 eura).

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sudac:

Robert Jambor