Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3572/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Blaženka Musulin, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, i 2. tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2301/2018-85 od 20. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026,,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2301/2018- 85 od 20. svibnja 2024. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev u iznosu od 948,96 eur-a.

II. Preinačuje se navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen za iznos od 1.221,87 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji iznos od 1.221,87 eur-a sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.070,11 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2026., dana donošenja ove drugostupanjske odluke, pa do isplate po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 175,91 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I / Nalaže se tuženima Gradu Zagrebu i Croatia osiguranju d.d. solidarno platiti tužitelju PV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.958,90 eura, sa zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2017. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II / Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 2.170,83 eura, kao neosnovan.

III / Nalaže se tuženima solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.378,02 eura, sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude 20. svibnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude, u dijelu pod toč. II izreke te u dijelu pod t. III. izreke u kojem nije uspjela sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, žali se tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19– u daljnjem tekstu ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Suprotno navodima žalbe tužiteljice sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka presude ne proturječi sama sebi, obrazloženje sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, a ne postoji niti proturječnost između priloženih isprava i razloga presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, kao oštećenice, radi naknade neimovinske i imovinske štete proizašle iz štetnog događaja od 3. siječnja 2017., koju je pretrpjela kretanjem po kolniku obzirom da na istom ne postoji nogostup.

6. Tužiteljica žalbom osporava odluku o visini dosuđene naknade štete, ističući kako je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir odredbe Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske po kojima joj je trebalo dosuditi pravičnu novčanu naknadu u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te prigovara odluci o troškovima postupka.

7. U tijeku postupka je utvrđeno kako je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju, zadobila tjelesne ozljede i to desnog kuka i desnog gležnja. Provedenim dokazom, medicinskim vještačenjem, utvrđeno je kako je tužiteljica trpjela jake fizičke bolove 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i blagog u trajanju od daljnjih 60 dana. Primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, a sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1-2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i blagog u trajanju od daljnjih 30 dana. Štetni događaj rezultirao je umanjenjem opće životne i radne aktivnosti tužiteljice u opsegu od 7%. Tuđa pomoć tužiteljici je bila potrebna od 6. siječnja do 29. veljače 2017. dva sata dnevno – period imobilizacije. U daljnjem tijeku narednih 6 tjedana tuđa pomoć bila joj je potrebna u opsegu od 2-3 sata tjedno za obavljanje težih poslova.

8. Imajući u vidu činjenično stanje koje predstavlja pouzdanu osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade za utužene vidove nematerijalne štete, sud prvog stupnja nije u donošenju odluke o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u cijelosti pravilno primijenio odredbe čl. 19. i čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 125/11– u daljnjem tekstu ZOO) i utvrdivši da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.958,90 eur-a, sve sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate po stopi određenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

9. Uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice i lokalitet ozljeđivanja, pretrpljene bolove i strah, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužiteljice za 7%, dob tužiteljice, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24), valja reći da, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade svih vidova štete, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.180,77 eur- a zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. kolovoza 2017. (kao dana odštetnog zahtjeva) pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. ZOO-a.

10. Ujedno valja navesti da dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljica posebno žalbom ne osporava, a koji je dosuđen primjenom odredbe čl. 223. st. 1 ZPP-a.

11. U orijentacijskim kriterijima zauzeto je pravno shvaćanje da se prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade o visini štete Orijentacijski kriteriji ne mogu tretirati kao matematičke formule koje bi pukim automatizmom služile izračunavanju pravične novčane naknade već da sudovi svaki pojedinačni slučaj moraju individualizirati. No, kako prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja nužno je da ponekad prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade za nematerijalnu štetu dolazi, a ponekad ne dolazi, do određenih odstupanja od iznosa navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

12. Na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu presudu valjalo je preinačiti u dijelu pod toč. II. izreke i dosuditi tužiteljici daljnji iznos od 1.221,87 eur-a, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, a za ostatak zatraženog iznosa odbiti kao neosnovan sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a te odlučiti kao pod toč. I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

13. S obzirom da je pobijana presuda preinačena u pogledu visine dosuđene naknade štete, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te je na temelju odredbi čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno o troškovima cijelog postupka.

14. U odnosu na žalbene navode tužiteljice valja navesti da je istoj trošak pravilno dosuđen prema konačno usklađenom tužbenom zahtjevu, a sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a za sve poduzete radnje u postupku.

15. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da joj je donošenjem pobijane presude valjalo priznati pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sa sastav podneska od 17. travnja 2019. kojom dostavlja potvrdu o uplati predujma za provođenje medicinskog vještačenja, podneska od 20. svibnja 2020. kojim dostavlja potvrdu o platežu predujma za provođenje očevida, podneska od 8. listopada 2020. kojim dostavlja potvrdu o uplati predujma za pribavu podataka od DHMZ te podneska od 1. veljače 2023. kojom dostavlja potvrdu o uplati predujma za dopunu vještačenja, jer i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda jednako tako riječ je o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice.

16. Međutim, osnovano tužiteljica navodi da joj je odlukom prvostupanjskog suda trebalo biti priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska 2. rujna 2019. jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na podnesak tuženika kojim se isti očitovao na nalaz i mišljenje vještaka pa je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o podnesku tužiteljice koji je bio potreban za vođenje parnice i to od 25 bodova prema Tbr. 8/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23).

17. Tužiteljici ne pripada i pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 18. listopada 2021., jer navedenim podneskom tužiteljica predlaže zatražiti od DHMZ-a dostavu potrebnih podataka pa je i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o podnesku koji nije bio potreban za vođenje parnice.

18. Nadalje, tužiteljica neosnovano navodi da joj je za sastav podneska od 5. svibnja 2023. također trebalo biti priznato pravo na naknadu troškova postupka, jer tim podneskom tužiteljica samo požuruje postupanje suda.

19. Tužiteljici također pripada pravo na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 10. prosinca 2019. prema Tbr. 8/4 Tarife od 25 bodova, jer u prilogu navedenog podneska tužiteljica dostavlja liječničku potvrdu iz koje je razvidno da nije imala iste ili slične ozljede i bolesti od one zadobivene u predmetnom štetnom događaju.

20. Nadalje, tužiteljici pripada pravo i na naknadu troškova postupka za sastav podneska od 6. prosinca 2021. jer se navedenim podneskom tužiteljica očitovala na podatke DHMZ-a pa je po mišljenju ovog drugostupanjskog suda riječ o podnesku koji je bio potreban za vođenje parnice, prema Tbr. 8/4 Tarife.

21. Kako je tužiteljica u sporu uspjela sa 81,50% to joj u navedenom omjeru pripada i pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 3.014,58 eur-a, uvećano za trošak koji tužiteljici pripada za provođenje očevida, saslušanje svjedoka, pribave potvrde DHMZ-a te troškova provedenog vještačenja, odnosno ukupno 3.448,13 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama na navedeni iznos od 17. veljače 2026., odnosno od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka pa do isplate (sukladno čl. 27. ZID ZPP/22 od 23. ožujka 2022.), koje tužiteljici sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZPP- a također pripadaju.

22. Obzirom da je prvostupanjskom odlukom tužiteljici priznato pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 2.378,02 eur-a, to je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 1.070,11 eur-a.

23. Iz navedenih razloga valjalo je, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a te odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom I., II. i III. izreke ove drugostupanjske odluke.

24. Odluka o trošku žalbe tužiteljice temelji se na odredbama čl. 166. st. 2. ZPP, čl. 154. st. 2. ZPP i odredbama Tbr. 10/1 Tarife), a sukladno uspjehu tužiteljice sa žalbom koji iznosi 56,29%.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević