Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3494/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PONIKVE USLUGA d.o.o., Krk, Vršanska 14, OIB: 92143159456, kojeg zastupaju punomoćnici Vojko Braut i Petar Petrinić, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-150/2020-36 od 10. svibnja 2024., dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-150/2020-36 od 10. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II i IV izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Povrv-150/2020-36 od 10. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 140,59 eura i sudi:

„Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 140,69 eura“

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

„I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu OĐ poslovni broj Ovrv-5110/2019 od 16. prosinca 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku EĐ isplatiti tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. iznos od 4,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 0,80 EUR od 29. svibnja 2019.,

- na iznos od 0,80 EUR od 27. lipnja 2019.,

- na iznos od 0,80 EUR od 26. srpnja 2019.,

- na iznos od 0,80 EUR od 27. kolovoza 2019.,

- na iznos od 0,80 EUR od 26. rujna 2019.,

- na iznos od 0,80 EUR od 26. listopada 2019.,

sve do isplate, u roku od 8 dana te se tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Tomislava Matijevića poslovni broj poslovni broj Ovrv-5110/2019 od 16. prosinca 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku EĐ isplatiti tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. iznos od 133,76 EUR (stotridesettri eura i sedamdesetšest centi) sa zakonskim zateznim kamatama i to tekućim:

- na iznos od 7,19 EUR od 26. siječnja 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. siječnja 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. veljače 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. veljače 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. ožujka 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. ožujka 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. travnja 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. travnja 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 29. svibnja 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 29. svibnja 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 27. lipnja 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 27. lipnja 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. srpnja 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. srpnja 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 27. kolovoza 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 27. kolovoza 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. rujna 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. rujna 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. listopada 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. listopada 2019.,

- na iznos od 7,19 EUR od 26. studenog 2019.,

- na iznos od 4,97 EUR od 26. studenog 2019.,

sve do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Nalaže se tuženiku EĐ naknaditi tužitelju PONIKVE USLUGA d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 352,00 EUR (tristopedesetdva eura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 10,61 EUR od 10. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika EĐ za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.“

2. Protiv pobijane presude, žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP), pobijajući istu u dijelu pod točkama II, III i IV izreke. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prema članku 467. stavak 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. ZPP-a pa slijedom toga, sud nije cijenio žalbene navode vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

5. Primjenom navedene odredbe sud nije cijenio niti žalbene navode vezano za preotvaranje glavne rasprave, odnosno pravilnost primjene odredbe članka 305. ZPP-a, vezano za prekid postupka, odnosno pravilnost primjene odredbe članka 213. ZPP-a te odluku o neprovođenju dokaza očevidom. Isto tako sud nije cijenio niti žalbeni razlog kojim tuženik ističe pogrešan paricijski rok pod točkom II izreke, budući da time tuženik osporava pravilnost primjene odredbe članka 448. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 58. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024). Naime, predmetnim žalbenim navodima tuženik ističe relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka, a koje u konkretnom postupku nisu dopušteni žalbeni razlozi.

6. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u granicama dopuštenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda ne proturječi sama sebi ili razlozima presude te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

7. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno članka 365. stavak 2. ZPP- a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 138,56 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na ime vodne naknade i naknade za odvod smeća koje se odnose na razdoblje od prosinca 2018. do listopada 2019.

9. Iz predmetnog spisa proizlazi:

- da je tuženik vlasnik nekretnine [adresa] te se utužene naknade odnose na tu nekretninu,

- da se dosuđeni sporni iznosi (pod točkom II izreke) odnose na račune za komunalne usluge - fiksnu vodnu naknadu za vodomjer br. [broj vodomjera] u iznosu od 54,24 HRK mjesečno i gospodarenje otpadom u iznosu od 24,68 HRK (3,27 EUR) mjesečno,

- da je društvo Ponikve d.o.o. iz Krka, Vršanska 14, bilo isporučitelj komunalne usluge opskrbe vodom i usluge gospodarenja otpadom na području otoka [adresa];

- da je Ugovorom o podjeli i preuzimanju društva kapitala od 22. studenog 2013. dio imovine, obveza i pravnih odnosa društva Ponikve d.o.o. prenesen na društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. za komunalne djelatnosti i društvo Ponikve usluga d.o.o. za uslužne djelatnosti;

- da je društvo Ponikve d.o.o. i dalje nastavilo postojati pod istim OIB-om i matičnim brojem, ali pod tvrtkom Ponikve vode d.o.o. za vodne djelatnosti u čiji predmet poslovanja ulazi i obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i odvodnje, dok je društvo Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. obavljalo komunalnu djelatnost gospodarenja komunalnim otpadom za područje otoka [adresa];

- da se Ugovorom o poslovnoj suradnji koji je sklopljen između trgovačkih društava Ponikve voda d.o.o, Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. i Ponikve usluga d.o.o., tužitelj, odnosno tvrtka Ponikve usluga d.o.o., obvezao jednom mjesečno ispostavljati račune za javne vodne i komunalne usluge korisnicima usluga do 15. tog u mjesecu za prethodni mjesec (čl. 10. Ugovora o poslovnoj suradnji) te poduzimati sve potrebne mjere za učinkovitu naplatu javnih, vodnih i komunalnih usluga i u tom smislu i pokretati i vođenje ovršnih i parničnih postupaka radi naplate potraživanja (čl. 8 Ugovora o poslovnoj suradnji), a potom prikupljena sredstava najmanje jednom tjedno dostavljati na račun Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. (čl. 12. Ugovora o poslovnoj suradnji).

- da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu u utuženom iznosu,

- da je javni bilježnik izdao rješenje o ovrsi za utužene tražbine koje je povodom prigovora tuženika stavljeno izvan snage te je predmetni postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

10. Sud prvog stupnja je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, u dijelu koji se odnosi na fiksni dio vodne usluge te minimalnu javnu uslugu vezano za zbrinjavanje otpada, u ukupnom iznosu od 133,76 EUR, dok je dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj obračunava tuženiku uslugu pražnjenja posude po računima od travnja 2019. do rujna 2019., u ukupnom iznosu od 4,80 EUR odbio kao neosnovan.

11. Zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Daljnjim žalbenim navodima tuženik u bitnome osporava aktivnu legitimaciju tužitelja u ovom postupku za naplatu spornog potraživanja, kao i osnovanost istoga. Smatra da se u konkretnom slučaju (vezano za Ugovor o poslovnoj suradnji) ne radi o ugovoru o komisiji već o ugovoru nalogu te da tužitelj na tom temelju ne može potraživati ispunjenje utuženih obveza.

13. Prvostupanjski sud pravilno odbija kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja polazeći od prethodnih utvrđenja i sadržaja isprava, odnosno Ugovora o poslovnoj suradnji između Ponikve d.o.o. i Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko otok Krk d.o.o.

14. Naime, na temelju čl. 8. Ugovora o poslovnoj suradnji između Ponikve d.o.o. i Ponikve voda d.o.o. i Ponikve Eko otok Krk d.o.o., kao i na temelju čl. 10. istog ugovora, činjenica da se novčana sredstva uplaćuju na prolazni račun tužitelja, ne znači da ta sredstva predstavljaju tužiteljev prihod, jer je prema čl. 12. tog ugovora tužitelj prikupljena sredstva obvezan s prolaznog računa uplaćivati na račune društva Ponikve Eko Otok Krk d.o.o. i Ponikva voda d.o.o., pa su takvim ugovaranjem novčanih transfera ispunjene zakonske pretpostavke po kojima je novac od naplate pruženih komunalnih usluga prihod pružatelja komunalnih usluga, a ne tužitelja. Imajući u vidu da se radi o povezanim društvima putem iste osobe za zastupanje i putem istih članova, predmetni ugovor nema narav ugovora o nalogu (čl. 763. ZOO do čl. 784. ZOO), već eventualno može imati karakteristike ugovora o komisiji iz čl. 785. ZOO do čl. 803. ZOO.

15. Uz to, pozitivnim zakonskim propisima pružateljima komunalnih usluga nije izričito zabranjeno da ovlaste drugo trgovačko društvo za naplatu i pokretanje parnica radi prisilne naplate naknade za pruženu uslugu, pa trgovačko društvo koje pruža komunalne usluge gospodarenja otpadom, odnosno vodne usluge, može ovlastiti drugo trgovačko društvo na vođenje poslova naplate tih usluga, što uključuje i ovlast pokretanja ovršnih i parničnih postupaka radi prisilne naplate vodnih i komunalnih usluga za trgovačka društva koja su isporučitelji tih usluga. Takvo pravno stajalište zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-962/2021-2 od 17. siječnja 2024., Rev-715/2022 od 31. siječnja 2024. i Rev- 629/2021 od 12. rujna 2023.

16. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno odbija navedeni prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja kao neosnovan te su stoga suprotni žalbeni navodi neosnovani.

17. U pogledu postojanja obveze tuženika na plaćanje fiksne naknade za isporuku vode zbog nepostojanja vodomjera prvostupanjski sud utvrđuje:

- iz zahtjeva tuženika od 30. kolovoza 2010., proizlazi da je tuženik podnio zahtjev za odjavu brojila br. 06489885, 06489886, 06489887 i 06489884, navodeći kako na istima nema potrošnje, te da se ne koriste, dok bi tuženik ostao korisnik jednog vodomjera (06489889) s obzirom da je postao vlasnik cijele nekretnine sa više posebnih dijelova,

- da tuženik nastavlja koristiti cijelu građevinu, ali očito radi smanjenja troškova želi u cijeloj građevini sa šest zasebnih jedinica koristiti vodne usluge preko jednog vodomjera;

- iz računa je utvrđeno da je tuženiku za mjerno mjesto pod šifrom 0000-06, za vodne usluge obračunat samo fiksni dio cijene od 48,00 HRK sa pripadajućim PDV-om što mjesečno iznosi 54,24 HRK,

- iz računa je utvrđeno da se tuženiku za razdoblje od prosinca 2018. do ožujka 2019. te za listopad 2019. obračunata usluga gospodarenja otpadom prema površini nekretnine za koju se usluga pruža od 85 m2 uz cijenu od 0,39 HRK za m2 površine što sa PDV-om iznosi 37,46 HRK odnosno u važećoj valuti 4,97 EUR dok je za razdoblje od travnja do rujna 2019. obračunata usluga gospodarenja otpadom prema dva mjesečna pražnjenja i površini nekretnine za koju se usluga pruža od 85 m2 uz cijenu od 2,70 HRK za pražnjenje i ponovno 0,39 HRK za m2 površine što sa PDV- om iznosi 43,56 HRK odnosno sve ukupno u važećoj valuti 5,78 EUR.

- da je dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj obračunava tuženiku uslugu pražnjenja posude od dva puta mjesečno, a po svakom računu izdanom od travnja do rujna 2019. od 6,10 HRK (0,80 EUR) mjesečno, što ukupno prema važećoj valuti iznosi 4,80 EUR neosnovan.

18. U pogledu zakonske osnove spornog potraživanja prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je vrijeme podnošenja zahtjeva za odjavu predmetno područje vodnih usluga kao javnih usluga je bilo regulirano odredbama Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 - dalje: ZV) koji je sa svojim izmjenama i dopunama i dalje na snazi. Člankom 196. ZV je određeno da se djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju se kao javna služba. Prema čl. 201. ZV djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje obavljaju javni isporučitelji vodne usluge. Cijena vodnih usluga je regulirana u čl. 205. i 206. ZV prema kojima se sredstva za obavljanje djelatnosti javne vodoopskrbe i javne odvodnje osiguravaju iz cijene vodne usluge koja je prihod isporučitelja vodne usluge, a obveznik plaćanja je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine u kojoj se usluga koristi (korisnik). Zakonom o vodama su regulirani i uvjeti priključenja na vodne usluge, te je čl. 209. propisano da se građevine i druge nekretnine mogu priključiti na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju koju donosi predstavničko tijelo jedinica lokalne samouprave na prijedlog isporučitelja vodne usluge dok je u čl. 211. ZV da se građevine projektiraju i grade tako da svaki posebni dio zgrade koji predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu u kojoj se koristi voda (stan, poslovni prostor, garaža i sl.) ima ugrađen vodomjer. Prema čl. 212. ZV vlasnik građevine dužan je priključiti svoju građevinu na komunalne vodne građevine sukladno odluci o priključenju. U čl. 215. ZV je propisano da je isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga kojima regulira pitanja vezana uz postupak i uvjete priključenja, pravima i obvezama korisnika i isporučitelja, kvaliteti usluga, uvjetima mjerenja, obračuna i naplate vodnih usluga i drugim pitanjima.

19. Prvostupanjski sud potom pravilno utvrđuje kako je Pravilnikom koji je bio na snazi sve do stupanja na snagu Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (''Službene novine'', PGŽ broj 40/11, dalje: OTU) dana 30. studenog 2011. tuženik, mogao prema čl. 35. tražiti odjavu korištenja vodovodnog priključka, te da uklanjanje ("demontiranje") vodomjera, samo po sebi ne znači i odjavu vodovodnog priključka, imajući pri tome u vidu da se, prema odredbi čl. 17. st. 1. Pravilnika od 26. siječnja 2004., priključak sastoji od ogranka na vodovodnoj mreži, zasuna s uličnom kapom, dovodne cijevi i vodomjernog okna u kojem se nalazi zaporni ventil ispod vodomjera, zaporni ventil s ispustom iza vodomjera, vodomjera i spojnih komada.

20. No, kako je nesporno da je tuženik nastavio koristiti jedan od vodomjera, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da nije došlo potpunog prestanka korištenja priključka odnosno usluga u predmetnoj građevini (te da nije prestao pravni odnos između isporučitelja vodne usluge i tuženika) kao i da je takav zahtjev tužitelja bio poduzet radi smanjenja troškova u cijeloj građevini jer tuženik za šest zasebnih stambenih jedinica želi koristiti vodne usluge preko jednog vodomjera, a što nije dopušteno jer je prema navedenim odredbama ZV i dalje ostao u obvezi biti priključen za svaku zasebnu stambenu cjelinu posebno na vodne usluge, te ih plaćati sukladno važećim propisima, odnosno u konkretnom slučaju fiksnu naknadu za svaki priključak koji je izgrađen za svaku od stambenih jedinica u objektu tuženika i na koji mu je omogućeno priključenje u skladu s ranije navedenim odredbama ZV.

21. U odnosu na dio zahtjeva za naknadu za komunalne usluge gospodarenja otpadom prvostupanjski sud pravilno utvrđuje kako je u spornom razdoblju na snazi bio Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ br. 94/13 - dalje: ZOGO) te je temeljem odredbe čl. 28. ZOGO jedinica lokalne samouprave dužna na svom području osigurati javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada, odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada i druge mjere. Prema čl. 30. ZOGO javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada te se smatra uslugom od općeg interesa, a pruža ju davatelj javne usluge. Korisnik usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema čl. 30. st. 6. ZOGO korisnik usluge je dužan koristiti javne usluge na način sukladan Zakonu i propisnima donesenim na temelju Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju Zakona, problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

22. Dakle tuženik neosnovano osporava pravilnost primjene materijalnog prava i u odnosu na navedeni dio njegove obveze koju je prvostupanjski sud pravilno utvrdio zaključujući kako je tuženik dužan plaćati usluge gospodarenja otpadom za svaki posebni dio nekretnine kao njihov korisnik u smislu čl. 30. st. 5. i 6. ZOGO.

23. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz čl. 9. ZOO utvrđujući da je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu koja je predmet ovog postupka i u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog pod točkom II izreke prvostupanjske presude.

24. Tuženik osporava odluku o troškovima postupka smatrajući da je trebalo primijeniti odredbu Tarife o jednokratnoj naknadi od 50 bodova, da je trebalo odmjeriti troškove prema troškovniku od 23. ožujka 2022., a koji tužitelj nije uskladio s novom Tarifom, da tužitelj nema pravo na trošak pristupa ročištu od 4. veljače 2020 jer su isto stranke suglasno odgodile, za pristup ročištu od 24. ožujka 2021. prema Tbr. 9/1 jer se nije raspravljalo o glavnoj stvari i jer je isto odgođen na zahtjev tužitelja. Osporava i trošak sudske pristojbe na presudu jer tužitelj nije dokazao da ju je platio te ističe da je sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije uspio u neznatnom dijelu.

24.1. Najprije se ističe da je vrijednost predmeta spora od samog početka postupka iznosila više od 1.000,00 kuna, pa se ne radi o primjeni odredbi Tarife (niti Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., niti Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) o jednokratnoj nagradi.

24.2. Nadalje, trošak pristupa ročištu od 4. veljače 2020. sud nije niti priznao tužitelju. Isto tako, trošak pristupa ročištu od 24. ožujka 2021. sud i jest priznao prema Tbr. 9/5, upravo iz razloga jer je isto bilo odgođeno. Tužitelj je dostavio dokaz o uplati sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR pa je pravilno sud priznao tužitelju osnovanost zahtjeva za trošak i u tom dijelu.

24.3. Kako je uspjeh tužitelja u omjeru od svega 3,46%, radi se o uspjehu u neznatnom dijelu te je pravilno sud primijenio odredbu članka 154. stavak 5. ZPP-a.

24.4. Međutim, osnovano tuženik ističe da je tužitelj na ročištu 5. travnja 2024. ostao kod zahtjeva za trošak iz troškovnika od 23. ožujka 2022. (uvećano za 250,00 kuna za pristup tom ročištu, od 5. travnja 2024.), pa je stoga, u skladu s odredbama članka 164. ZPP-a, trebalo odlučiti u skladu s navedenim određenim zahtjevom za nanadu troškova. Tim zahtjevom tužitelj zahtijeva ukupan iznos troška od 1.812.50 kuna, a sud je tužitelju priznao iznos od 352,00 eura (2.652,14 kuna), čime je prekoračio zahtjev za naknadu troškova.

24.5. Dakle, cijeneći određeno postavljeni zahtjev za trošak (koji u iznosima tužitelj nije usklađivao s odredbama Tarife o nagrada i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023, dalje: Tarifa), kao i prethodno navedeno, već je zahtjev za trošak postavio određeno u novčanim iznosima, valjalo je tužitelju priznati sljedeće radnje i u sljedećim iznosima: sastav obrazloženog podneska od 14. veljače 2021., 25 bodova, odnosno 250,00 kuna (33,18 eura), sastav obrazloženog podneska od 11. ožujka 2021., 25 bodova, odnosno 250,00 kuna (33,18 eura), pristup ročištu 24. ožujka 2021, 6,25 bodova, odnosno 94,18 kuna (12,50 eura), sastav obrazloženog podneska od 15. ožujka 2022., 25 bodova, odnosno 250,00 kuna (33,18 eura), pristup ročištu 23. ožujka 2022., 25 bodova, odnosno 250,00 kuna (33,18 eura), dakle ukupno 145,22 eura, što uvećano za PDV 25% iznosi 181,53 eura. Navedenom iznosu pribraja se i trošak plaćene sudske pristojbe na presudu od 13,27 eura i javnobilježničke nagrade u ovršnom postupku od 10,61 eur te stoga ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 211,41 eur.

24.6. Kako je pobijanom odlukom tužitelju priznat trošak od ukupno 352,00 eura, istu je, u dijelu pod točkom III. izreke valjalo preinačiti odnosno odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 140,59 eura (352,00 eura umanjeno za 211,41 eur).

25. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao pod točkom I izreke, a primjenom članka 380. stavak 4. u skladu s člankom 166. stavak 2. ZPP-a, kao pod točkom II izreke ove presude.

26. S obzirom na to da se žalba tuženika, u dijelu koji se tiče glavne stvari, odbija kao neosnovana, nije osnovan niti zahtjev za naknadu troška sastava iste te je primjenom članka 166. stavak 2 ZPP-a, u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom III izreke.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sudac:

Jasenka Grgić