Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1540/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice UB, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po ocu i zakonskom zastupniku SB, oboje iz [adresa], a oboje zastupani po punomoćniku Josipu Periću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Božić i partneri iz Zagreba, Kastavska ulica 8A, tužene Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. iz Zagreba, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, zastupane po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & partneri iz Zagreba, Trg Marka Marulića 2, radi naknade štete, odlučujući o žalbi maloljetne tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-323/22-21 od 5. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba maloljetne tužiteljice UB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-323/22-21 od 5. siječnja 2023., u izreci pod I, III i IV.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev, kojim mldb. tužiteljica od tužene potražuje na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu i naruženje iznos od 28.200,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 6. prosinca 2021. do isplate (stavak I izreke), naloženo je tuženoj naknaditi mldb. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 405,63 €[1] / 3.056,25 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2023. godine do isplate (stavak II izreke), odbijen je zahtjev mldb. tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (stavak III izreke), naloženo je mldb. tužiteljici naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.244,28 € / 9.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. siječnja 2023. godine do isplate, po stopi pobliže određenoj u izreci pobijane presude (stavak IV izreke), te je odbijen zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (stavak V izreke).

2. Protiv dijela navedene presude, u izreci pod I, III i IV, žali se mldb. tužiteljica, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu - ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tužena se protivi žalbenim navodima mldb. tužiteljice, te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev mldb. tužiteljice za naknadu štete, zbog štetnog događaja od 15. ožujka 2021., kada se maloljetna tužiteljica za vrijeme svog boravka u Dječjem vrtiću "U" spotaknula i pala, kojom prilikom je udarila glavom u metalni stup, a uslijed kojeg udarca je zadobila tjelesne ozljede i naruženje.

6. Nije sporno da je tužena u mirnom postupku isplatila mldb. tužiteljici iznos od 2.300,00 kn, a nakon podnošenja tužbe još 10.000,00 kn, dakle, ukupno 12.300,00 kn, odnosno 1.632,49 €.

7. Sud prvog stupnja temelji svoju odluku na zaključku da je osnovan prigovor namirenja koji je istaknula tužena, obzirom da je, imajući u vidu uplate od 12.300,00 kn, odnosno 1.632,49 €, tužena u cijelosti naknadila maloljetnoj tužiteljici nastalu štetu.

8. Navedeni zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. I u žalbenoj fazi postupka sporan je prigovor namirenja, kao i ocjena vještaka o nastalom naruženju.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je, temeljem vještačenja provedenog po dr. Žarku Rašiću, utvrđeno da je mldb. tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje glave i gnječno-razderanu ranu čeonog dijela glave, te je trpila fizičke bolove jakog intenziteta sumarno u trajanju 1 dan, srednjeg intenziteta sumarno u trajanju 2 dana, dok su bolovi slabijeg intenziteta sumarno trajali tijekom 10 dana. Nadalje, strah i to tzv. primarni strah, strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, a tzv. sekundarni strah, strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija, jačeg intenziteta trajao je kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 5 dana i manjeg intenziteta kumulativno 14 dana. Konačno, utvrđeno je da ožiljak u čeonom dijelu glave predstavlja naruženje lakog stupnja koje je vidljivo kada se gleda maloljetna tužiteljice, a tuđa nestručna pomoć i njega nakon štetnog događaja maloljetnoj tužiteljici je bila potrebna u trajanju sumarno 5 dana po 2 sata dnevno te još 5 dana po 1 sat dnevno u vidu dodatne brige za ozlijeđeno dijete.

10.1. Mldb. tužiteljica je prigovorila navedenom nalazu i mišljenju, poglavito u dijelu ocjene stupnja naruženja, te priložila nalaz i mišljenje dr. Augusta Mijića, sačinjenog po zahtjevu stranke, a u kojem je navedeni vještak nastalo naruženje ocijenio srednjeg do većeg intenziteta.

10.2. Stoga se dr. Žarko Rašić na ročištu 24. studenoga 2022. očitovao na istaknute prigovore i ostao pri svojoj ocjeni stupnja naruženja lakog stupnja, te je prvostupanjski sud prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, uz obrazloženje da je isti izrađen temeljem uvida u medicinsku dokumentaciju, kao i kliničkog pregleda maloljetne tužiteljice te je logičan i obrazložen, koji zaključak prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz istog razloga je sud prvog stupnja pravilno odbio prijedlog mldb. tužiteljice za provođenjem novog vještačenja.

10.3. Nastavno, u odnosu na prijedlog za usuglašavanjem vještaka na ročištu, dr. Augusta Mijića, koji je na zahtjev oca i zakonskog zastupnika maloljetne tužiteljice izradio nalaz i mišljenje vezano uz ozljede koje je maloljetna tužiteljica zadobila u predmetnom štetnom događaju, u kojem je, za razliku od sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, utvrdio da je naruženje srednjeg do većeg intenziteta (stranica 62-63 spisa) prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan, dajući za to valjane razloge. Naime, obzirom da sudski vještak dr. August Mijić, kojega je otac i zakonski zastupnik maloljetne tužiteljice privatno angažirao, u nalazu i mišljenju nije opisao predmetni ožiljak, niti lokalitet, niti dimenzije, a niti sam izgled ožiljka, već je ujedno naveo da je naruženje srednjeg do većeg intenziteta, što je neprecizna ocjena stupnja naruženja, koje može biti jakog stupnja, srednjeg stupnja ili lakog stupnja i to vrlo uočljivo trećim osobama ili uočljivo trećim osobama samo ponekad, to je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tim nalazom i mišljenjem niti nije dovedena u sumnju pravilnost danog nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, točnije dane ocjene stupnja naruženja maloljetne tužiteljice, za koju je sudski vještak dr. Žarko Rašić dao logične i razumljive razloge.

10.4. Pravilno je prvostupanjski sud istaknuo da, sukladno odredbi članka 259 stavka 1 ZPP, sud rukovodi vještačenjem na način da određuje osobu vještaka, koja s obzirom na predmet vještačenja raspolaže potrebnim stručnim znanjem, kojim ne raspolažu sud i stranke, pa sama činjenica da je otac i zakonski zastupnik maloljetne tužiteljice, nakon što je sud u predmetnom parničnom postupku odredio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem i odredio sudskog vještaka, na kojeg stranke nisu imale prigovora, privatno angažirao drugog sudskog vještaka, čiji nalaz i mišljenje je neprecizan, nedorečen, a time i nejasan, ne rezultira time da bi sud trebao provesti dokaz "usuglašavanjem" sudskih vještaka, jer se nalazi i mišljenja razlikuju.

10.5. Konačno, valja naglasiti da, sukladno odredbi čl. 220 st. 2 ZPP, o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odlučuje sud.

11. U odnosu na žalbeni prigovor kako je neosnovano odbio prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz neposrednim uvidom suda u naruženje tužiteljice, valja reći da takav prijedlog tužiteljica nije niti postavila. Stoga nije osnovan prigovor žaliteljice da je prvostupanjski sud time povrijedio čl. 29 Ustava Republike Hrvatske zajamčeno pravo na pristup Sudu, obzirom da je odbio saslušati tužiteljicu neposredno, kao i pregledati tužiteljicu neposredno, a sasvim sigurno nije povrijedio članak 6. Europske konvencije o ljudskim pravima.

12. Vezano za prigovor mldb. tužiteljice visini dosuđene naknade u vezi s primjenom Orijentacijskih kriterija, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještaka, pravilno primijenio Izmijenjene Orijentacijske kriterije, utvrđene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., pri čemu valja istaknuti da iste, kako im i sam naziv kaže, treba primjenjivati kao orijentaciju pri odmjeravanju visine štete, pri čemu je svaki slučaj individualan i iste se ne mogu tretirati kao puke tablice koje vrijede za svih jednako.

13. Stoga nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, obzirom da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, te ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku odnosno tonskih snimki i samih tih isprava ili zapisnika odnosno tonskih snimki.

14. Niti prigovor da prvostupanjski sud nije dozvolio pitanje koji je kriteriji za ocjenu pojedinog naruženja da bi se to naruženje ocijenilo nižim odnosno srednjim stupnjem naruženja, nije osnovan, obzirom da na isto odgovor daju upravo Orijentacijski kriteriji na koje se nama mldb. tužiteljica poziva. Stoga joj odbijanjem takovog pitanja, suprotno mišljenju žaliteljice, prvostupanjski sud nije onemogućio pristup sudu, niti je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

15. Konačno, nije osnovan niti prigovor žaliteljice odluci o troškovima parničnog postupka. Naime, točno je da je tužena u odgovoru na tužbu istaknula prigovor namirenja, čime je osporila osnov potraživanja, no upravo iz tog razloga je žaliteljici i priznat trošak sastava tužbe, obzirom da je u vrijeme njezinom podnošenja tužba bila osnovana. Međutim, nakon uplate dodatnog iznosa od 10.000,00 kn dana 24. ožujka 2022., prigovor namirenja postaje osnovan i tužiteljica za parnične radnje nakon toga (osim troška predujma za medicinsko vještačenje) više nema pravo na naknadu.

16. Obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz odredaba čl. 1100 st. 1 i st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) i odredbe čl. 1095 st. 1 ZOO, a kako tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, u skladu s odredbom čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin