Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-863/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-84/2024-38 od 28. siječnja 2025., dana 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje o troškovima sadržano u točki II izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-84/2024-38 od 28. siječnja 2025. u dijelu, kojim se nalaže tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 775,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 28. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.
II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o troškovima sadržano u točki II izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-84/2024-38 od 28. siječnja 2025. u dijelu, kojim se nalaže tuženiku platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 567,76 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 28. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, kao i u točki III izreke u cijelosti.
III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 107,57 eur, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Citiranom prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 199,08 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 22.07.2021. g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da plati tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.642,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena i to od 28. siječnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.“
2. Tuženik pobija presudu u dijelu točke II, kojim je obvezan na isplatu preko iznosa od 1.300,00 eur (za iznos od 1.342,86 eur), te točki III u cijelosti, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači u pobijanom dijelu, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak a tuženiku dosude troškovi žalbe.
3. Tužiteljica nije odgovorila na žalbu tuženika.
4. Žalba tuženika protiv odluke o troškovima, koja se, na temelju čl. 129. st. 5. ZPP, smatra rješenjem, je djelomično osnovana.
5. Tužiteljici je u predmetnom postupku dosuđena naknada štete pretrpljene u štetnom događaju od 15. listopada 2020. godine, kada je povrijeđena kao putnik u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] a do štetnog događaja je došlo krivnjom osiguranika tuženika.
6. Sporna je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, visina troškova parnice koja tužiteljici pripada.
7. U obrazloženju pobijane odluke navodi se, da je bez obzira što je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva, te uzimajući u obzir činjenicu da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete, istome valjalo u cijelosti dosuditi troškove postupka. Naime, prema stanju spisa tužitelj je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi zatražio od tuženika naknadu imovinske i neimovinske štete nastale u prometnoj nesreći u iznosu od 1.459,95 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Konačnim tužbenim zahtjevom postavljenim nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je snizio tužbeni zahtjev na iznos od 1.260,87 EUR.
8. Tuženik nije u odgovoru na tužbu osporio osnovu tužbenog zahtjeva u odnosu na naknadu neimovinske štete i imovinske štete, već je osporio visinu tog zahtjeva u cijelosti smatrajući da bi isplatom naknade štete u mirnom postupku, kao i sa daljnjom predloženom isplatom ispunio svoju obvezu.
9. S obzirom da je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva, a koji predstavlja razliku između tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi i sniženog zahtjeva, sud obrazlaže da tuženik nema pravo na troškove postupka razmjerno uspjehu prema postavljenom tužbenom zahtjevu, pozivajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), prema kojoj, da bi bilo opravdano, ograničenje prava na pristup sudu ili prava na mirno uživanje vlasništva mora biti propisano Zakonom slijediti legitiman cilj biti razmjerno, odnosno mora biti postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa i prava pojedinca.
9.1. Ciljevi kojima teže nacionalne odredbe koje uređuju troškove postupka su financiranje pravosudnog sustava i izbjegavanje neopravdanog parničenja i nerazumno visokih troškova parničenja odvraćanjem potencijalnih tužitelja od pokretanja neutemeljenih sporova ili postavljanja previsokih vrijednosti predmeta spora bez snošenja posljedica. ESLJP ističe da se radi o legitimnim ciljevima osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih, koji su u skladu s člankom 6. stavkom 1. Konvencije i člankom 1. Protokola br.1. uz Konvenciju.
9.2. Međutim ograničenje prava na pristup sudu mora biti razmjerno tom legitimnom cilju. Drugim riječima, sud je dužan ocijeniti postoji li razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojem se teži, odnosno je li postignuta pravedna ravnoteža između javnog interesa zajednice i interesa pojedinca da zaštiti svoja temeljna prava, te je li zbog miješanja države pojedinac morao snositi nerazmjeran i prekomjeran financijski teret. Jesu li troškovi postupka bili nerazmjerni potrebno je procijeniti uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog slučaja. Dakle, Odluka o troškovima postupka ne smije predstavljati nerazmjerno ograničenje navedenih prava, s time da su jamstva pristupa sudu jednako snažno primjenjiva na privatne sporove i na sporove u koje je uključena država. Drugim riječima, činjenica da se radi o građansko pravnom sporu između dviju privatnih stranaka ne znači da će ta jamstva biti drugačije primijenjena nego u sporovima protiv države, već je to samo jedan od elemenata koji ESLJP uzima u obzir prilikom ocjene razmjernosti ograničenja prava pojedinca.
10. U konkretnom slučaju, imajući u vidu da je predmet spora naknada štete koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći, između ostalog i neimovinske štete zbog zadobivenih ozljeda, a koju je inače teško procijeniti bez provođenja medicinskog vještačenja, da tužitelj nije doprinio nastanku štete odnosno da je njegov zahtjev u cijelosti pravno osnovan, da tužitelj u tužbi nije postavio nerazumno visok tužbeni zahtjev, da je snizio tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog medicinskog vještačenja u skladu s rezultatima istog, da vezano za sniženje tužbenog zahtjeva nisu nastali posebni troškovi postupka, da je tužitelj u konačnici u cijelosti uspio u odnosu na sniženi tužbeni zahtjev, da ukupni troškovi postupka gotovo u cijelosti apsorbiraju dosuđenu naknadu štete tužitelju, te da je takva odluka posljedica isključivo protivljenja tuženika sniženju tužbenog zahtjeva, to bi u okolnostima konkretnog slučaja i prema ocjeni ovog, drugostupanjskog suda dosuđivanjem troškova postupka tuženiku i odbijanjem zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka (djelomično), tužitelju bio nametnut prekomjeran teret koji ne bi bio razmjeran legitimnom cilju.
11. Radi toga nije osnovana žalba tuženika u odnosu na odluku iz točke III izreke prvostupanjske presude.
12. Imajući u vidu da je tužitelj u postupku u cijelosti uspio sa sniženim tužbenim zahtjevom (Presuda poslovni broj Pn-440/2022-27. od 31.listopada 2023. godine potvrđena je u točci I. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž- 4769/2023-2. od 22. listopada 2024. godine) za naknadu neimovinske i imovinske štete, dok u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva tijekom postupka nisu nastali posebni troškovi, jer se u odnosu na taj dio zahtjeva nije posebno raspravljalo niti su se izvodili dokazi, tužitelju pripada naknada troškova postupka prema konačnom tužbenom zahtjevu (sniženom) u cijelosti.
13. S takvim zaključkom slaže se i ovaj drugostupanjski sud.
14. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu : OT-e, Narodne novine broj 138/2023.), tužiteljici su priznati troškovi i to za sastav tužbe 100 bodova odnosno 200,00 EUR prema Tbr. 7. točka 1. OT-a, za sastav Odštetnog zahtjeva od 21.7.2021. godine 100 bodova tj. 200,00 EUR, a u skladu s Tbr.28 OT-a. Za zastupanje na ročištu 2.12.2022., 28.2.2023. i 19.9.2023. za svako po 100 bodova odnosno 200,00 EUR (Tbr.9.točka 1. OT-a). Tužiteljici je priznat trošak sastava podneska od 29.7.2022., 10.11.2022., 20.12.2022. i 27.2.2023. za svaki 100 bodova odnosno 200,00 EUR prema Tbr. 8. točka 1. OT-a.
14.1. Na navedene iznose priznat je pripadajući porez na dodanu vrijednost, a u skladu s Tbr. 42. OT-a u iznosu od 450,00 EUR Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak pristupa vještaka na ročište 87,60 eura, sudska pristojba na tužbu 53,09 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu 53,09 eura.
14.2. Tužiteljici su sveukupno priznati troškovi u ukupnom iznosu od 2.642,86 EUR.
15. Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.) i članka 151. stav 3. ZPP-a.
16. Osnovano tuženik prigovara odluci o troškovima u dijelu, u kojem su tužiteljici priznati troškovi sastava podneska od 29.7.2022., kojim je dostavljena potvrda o uplati sudske pristojbe, i to u iznosu od 200,00 eur jer je tu potvrdu bila dužna dostaviti uz tužbu, za podnesak od 20. prosinca 2022., kojim se sud obavještava o imenu liječnika koji će izdati presliku zdravstvenog kartona tužiteljice, opravdano je dosuditi, na temelju Tbr. 8/4 OT, najviše 25 bodova tj. 50,00 eur (umjesto dosuđenih 200,00).
17. Neosnovano se prigovara trošku podneska od 10.11.2022., kojim se tužitelj očituje na odgovor na tužbu tuženika, a koji predstavlja obrazloženi podnesak iz Tbr. 8/1 OT te je osnovano za isti dosuđena naknada od 200,00 eur.
18. Osnovano se prigovara trošku podneska od 27.2.2023., u iznosu od 200,00 eur, kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka, jer je navedeni prigovor ponovljen i obrazložen na ročištu od 28.2.2023., za koje je tužiteljici dosuđena naknada u punom iznosu po Tbr. 7/1 OT.
19. Ročište od 19.9.2023., na kojem je dopunski saslušan vještak, a nakon čijeg saslušanja je tužbeni zahtjev djelomično povučen, čemu se tuženik usprotivio, održano je dakle radi rasprave o cjelokupnom tužbenom zahtjevu, o kakvom je sud konačno i odlučio. Zato nije osnovan prigovor da bi isto trebalo cijeniti sa 75 bodova a ne sa 100, kako tuženik navodi u žalbi.
20. Trošak dolaska vještaka na ročište od 87,60 eur, u situaciji kada su konačno prigovori tužiteljice ocijenjeni kao neosnovani te je ona djelomično povukla tužbu, nije opravdani trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.
21. Radi toga je trošak tužiteljici neosnovano dosuđen u iznosu od ukupno 550,00 eur, na ime troškova zastupanja, što uz PDV od 25% iznosi 687,50 eur, te uz trošak vještaka na ročištu od 88,60 eur, ukupni nepripadni trošak iznosi 775,10 eur.
22. Radi toga tuženik osnovano prigovara odluci o troškovima u tom dijelu, dok je neosnovan njegov prigovor u dijelu u kojem je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 567,76 eur (budući da se ukupno prigovara troškovima za iznos od 1.342,86 eur).
23. Tuženik je uspio sa žalbom u odnosu na točku II izreke, u omjeru od cca 60%, dok u odnosu na točku III presude, nije uspio sa žalbom. Uspjeh tuženika u žalbenoj fazi postupka iznosi prosječno 30%, radi čega mu je dosuđen razmjerni dio troškova sastava žabe od 250,00 eur, po Tbr. 10/1 OT, uz PDV od 25%, te pristojbe od 53,08 eur, odnosno ukupno 107,57 eur.
24. Na temelju čl. 380. t. 2 i 3. ZPP, te u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. . ZPP, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
Sudac:
Gordana Bošković Majerović
