Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3304/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Suzane Radaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Milenku Jakšiću i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenko Jakšić i Vanja Jakšić u Sisku, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2024-25 od 23. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2024-25 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,60% (slovima: pet cijelih šezdeset posto) godišnje.

II Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2024-25 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje.

III Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2024-25 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 117,52 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 4,97 eura od 31. siječnja 2013.

- 4,96 eura od 28. veljače 2013.

- 4,94 eura od 31. ožujka 2013.

- 4,92 eura od 30. travnja 2013.

- 4,91 eura od 31. svibnja 2013.

- 4,90 eura od 30. lipnja 2013.

- 4,89 eura od 31. srpnja 2013.

- 4,88 eura od 31. kolovoza 2013.

- 4,86 eura od 30. rujna 2013.

- 4,85 eura od 31. listopada 2013.

- 4,83 eura od 30. studenog 2013.

- 4,81 eura od 31. prosinca 2013.

- 4,80 eura od 31. siječnja 2014.

- 4,79 eura od 28. veljače 2014.

- 4,77 eura od 31. ožujka 2014.

- 4,75 eura od 30. travnja 2014.

- 4,74 eura od 31. svibnja 2014.

- 4,72 eura od 30. lipnja 2014.

- 4,71 eura od 31. srpnja 2014.

- 3,93 eura od 31. kolovoza 2014.

- 3,91 eura od 30. rujna 2014.

- 3,90 eura od 31. listopada 2014.

- 3,88 eura od 30. studenog 2014.

- 3,87 eura od 31. prosinca 2014.

- 3,85 eura od 31. siječnja 2015.

- 0,37 eura od 28. veljače 2015.

- 0,37 eura od 31. ožujka 2015.

- 0,37 eura od 30. travnja 2015.

- 0,36 eura od 31. svibnja 2015.

- 0,36 eura od 30. lipnja 2015. i

- 0,35 eura od 31. srpnja 2015. do isplate.

IV Preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-11/2024-25 od 23. svibnja 2025. u pobijanom dijelu iz stavka I izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana u razdoblju do 8. siječnja 2013., u pobijanom dijelu iz stavka II izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 597,14 eura s traženim zakonskim zateznim kamata te iz stavka III izreke i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.246,00 eura s traženim zakonskim zateznim kamata i sudi:

1. Utvrđuje se ništetnost odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: [broj kredita] od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana u razdoblju do 8. siječnja 2013.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 597,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,75 eura od 31. srpnja 2006.

- 1,76 eura od 31. kolovoza 2006.

- 1,76 eura od 30. rujna 2006.

- 1,75 eura od 31. listopada 2006.

- 1,75 eura od 30. studenog 2006.

- 1,75 eura od 31. prosinca 2006.

- 0,02 eura od 31. siječnja 2007.

- 0,02 eura od 28. veljače 2007.

- 0,02 eura od 31. ožujka 2007.

- 0,02 eura od 30. travnja 2007.

- 0,02 eura od 31. svibnja 2007.

- 0,01 eura od 30. lipnja 2007.

- 11,75 eura od 29. veljače 2008.

- 11,74 eura od 31. ožujka 2008.

- 11,73 eura od 30. travnja 2008.

- 11,72 eura od 31. svibnja 2008.

- 11,71 eura od 30. lipnja 2008.

- 11,69 eura od 31. srpnja 2008.

- 11,68 eura od 31. kolovoza 2008.

- 11,66 eura od 30. rujna 2008.

- 11,66 eura od 31. listopada 2008.

- 11,65 eura od 30. studenog 2008.

- 11,62 eura od 31. prosinca 2008.

- 13,25 eura od 31. siječnja 2009.

- 13,23 eura od 28. veljače 2009.

- 13,22 eura od 31. ožujka 2009.

- 13,20 eura od 30. travnja 2009.

- 13,18 eura od 31. svibnja 2009.

- 13,17 eura od 30. lipnja 2009.

- 13,15 eura od 31. srpnja 2009.

- 13,13 eura od 31. kolovoza 2009.

- 13,11 eura od 30. rujna 2009.

- 13,10 eura od 31. listopada 2009.

- 13,08 eura od 30. studenog 2009.

- 13,06 eura od 31. prosinca 2009.

- 13,04 eura od 31. siječnja 2010.

- 13,02 eura od 28. veljače 2010.

- 13,01 eura od 31. ožujka 2010.

- 12,99 eura od 30. travnja 2010.

- 12,97 eura od 31. svibnja 2010.

- 12,95 eura od 30. lipnja 2010.

- 12,93 eura od 31. srpnja 2010.

- 12,91 eura od 31. kolovoza 2010.

- 12,89 eura od 30. rujna 2010.

- 12,86 eura od 31. listopada 2010.

- 12,85 eura od 30. studenog 2010.

- 12,83 eura od 31. prosinca 2010.

- 12,80 eura od 31. siječnja 2011.

- 12,79 eura od 28. veljače 2011.

- 12,76 eura od 31. ožujka 2011.

- 12,73 eura od 30. travnja 2011.

- 5,22 eura od 31. svibnja 2011.

- 5,20 eura od 30. lipnja 2011.

- 5,20 eura od 31. srpnja 2011.

- 5,18 eura od 31. kolovoza 2011.

- 5,17 eura od 30. rujna 2011.

- 5,16 eura od 31. listopada 2011.

- 5,15 eura od 30. studenog 2011.

- 5,14 eura od 31. prosinca 2011.

- 5,13 eura od 31. siječnja 2012.

- 5,11 eura od 29. veljače 2012.

- 5,10 eura od 31. ožujka 2012.

- 5,10 eura od 30. travnja 2012.

- 5,08 eura od 31. svibnja 2012.

- 5,07 eura od 30. lipnja 2012.

- 3,63 eura od 31. srpnja 2012.

- 3,63 eura od 31. kolovoza 2012.

- 3,62 eura od 30. rujna 2012.

- 3,61 eura od 31. listopada 2012.

- 3,60 eura od 30. studenog 2012. i

- 3,59 eura od 31. prosinca 2012. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

3. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

4. Nalaže se tuženiku naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 1.246,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. veljače 2026. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za sudionike u ostalim odnosima iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak sastava žalbe u iznosu od 195,95 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-11/2024-25 odbijen je slijedeći tužbeni zahtjev: "1. Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu br: [broj kredita], sklopljenog između tužiteljice i tuženika u [adresa] dana 28. lipnja 2006., sadržana u čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu, a koja glasi: 4.1. Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,60% (slovima: pet cijelih šezdeset posto) godišnje." Odbijen je i zahtjev za isplatu iznosa od 714,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose s početkom tijeka zadnjih dana u mjesecima od srpnja 2006. do srpnja 2015. uz naknadu parničnog troška tužiteljici, kao u stavku I izreke presude suda prvog stupnja.

1.2. U stavku II izreke prvostupanjske presude utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženika prema tužiteljici u iznosu od 11,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

-1,70 eura od 31. srpnja 2007.

-1,69 eura od 31. kolovoza 2007.

-1,69 eura od 30. rujna 2007.

-1,69 eura od 31. listopada 2007.

-1,69 eura od 30. studenog 2007.

-1,68 eura od 31. prosinca 2007. i

-1,69 eura od 31. siječnja 2008. do isplate.

1.3. Tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, kao u stavku III izreke presude suda prvog stupnja.

2. Protiv navedene presude u dijelu iz stavka I izreke te protiv odluke iz stavka III o naknadi parničnog troška tuženiku kao i u dijelu kojim nije prihvaćen njezin zahtjev za naknadu parničnog troška žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga. Predlaže povodom žalbe preinačiti osporenu presudu usvajanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu parničnog troška i troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4.1. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

4.2. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica a na tim je činjenicama utemeljio presudu. Ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03, dalje: ZZP/03) u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, dalje: ZOO) za razdoblje do 9. siječnja 2013., vezano uz Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23, dalje: ZPK).

5.1. U žalbenom stadiju postupka nije sporno da je tužiteljica kao korisnica kredita u svojstvu potrošača s tuženikom kao bankom i kreditorom dana 28. lipnja 2006. zaključila Ugovor o kreditu br. 9011605095 u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 42.198,53 eura.

5.2. Navedenim je ugovorom ugovoren rok otplate kredita u 240 mjeseci a tužiteljica se obvezala na kredit u otplati platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana a na dan sklapanja ugovora iznosila je 5,60% (čl. 4.1. Ugovora o kreditu br. 9011605095).

5.3. Prvostupanjski je sud utvrdio da se o navedenoj unaprijed sastavljenoj odredbi čl. 4.1. ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo no nije primijenio odredbu čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1. ZZP/03 smatrajući da promjena kamatne stope nije uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

6.1. Pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 nema obvezujući učinak u smislu odredbe čl. 502.c ZPP za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno odlukama tuženika iz čl. 4. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu vezanog za valutu euro. O tom je pitanju koje glasi: "Je li odlukama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. odlučeno o osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u euru ili HRK valuti?" odgovor dao Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi br. Rev-678/2024-2 od 21. svibnja 2024. kako slijedi: "Presuda u kolektivnom sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013., broj P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 13. lipnja 2014. broj Pž-7129/13-4 i odlukom Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015., ne primjenjuje se na korisnike kredita u drugim valutama (HRK i EUR) niti je tim odlukama odlučeno o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovoru o kreditu zaključenom u EUR ili HRK valuti."

6.2. Iako se utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 ne mogu neposredno primijeniti temeljem čl. 502.c ZPP u odnosu na predmetni ugovor br. [broj kredita] od 28. lipnja 2006. između stranaka o kreditu u valuti euro jer u tom postupku zaštita kolektivnih interesa nije ni tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu s valutnom u eurima, međutim u tim su odlukama postavljeni standardi za ocjenu ništetnosti po odredbama čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03.

6.3. Iz odgovarajuće primjene odredbi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 slijedi da je tuženik kao kreditor u unaprijed sastavljeni standardni ugovoru unio odredbu o kamatnoj stopi koja će se mijenjati onako kako odluči tuženik, sukladno njegovim jednostranim odlukama a bez parametara odredljivosti, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo niti je tužiteljica mogla utjecati na njezin sadržaj. Takvom odredbom o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika bez jasnih i razumljivih parametara o kojima ovisi promjena kamatne stope tužiteljica je kao potrošač dovedena u neravnopravni položaj suprotno načelu savjesnosti i poštenja, čime je uzrokovana znatna neravnoteža prava i obveza ugovornih strana na njenu štetu.

6.4. Ostvarenje pretpostavki ništenosti iz čl. 81. st. 1. ZZP/03 proizlazi iz uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača od strane tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Pri tom jednostrano povećanje kamatne stope od strane tuženika bez pojedinačnog pregovaranja s drugom ugovornom stranom ne dovodi samo po sebi do toga da su takve odredbe ugovora o kreditu nepoštene međutim nepoštenost dijela odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi proizlazi iz posljedičnog dovođenja potrošača kao ugovorne strane u podređeni, neravnopravni položaj a time i do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu korisnika kredita. Presudom suda EU br. C-26/13 od 30. travnja 2014. je u odnosu na tumačenje i primjenu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.

6.5. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci kreditora je nerazumljiva jer ne sadrže egzaktne parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope već samo upućuje na to da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom kreditora o kamatama. Navedenim načinom ugovaranja tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed jednostrano promjenjive kamatne stope prebacio na tužiteljicu, narušivši time ugovornu ravnotežu. Kreditor koji jednostranom odlukom mijenja kamatnu stopu određujući time i visinu obveze tužiteljice kao korisnika kredita a koja pak promjenu stope ne može predvidjeti uslijed nepostojanja egzaktnih parametara o kojima ovisi ta promjena, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, što sve takvu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi čini nepoštenom i ništetnom.

7.1. U razdoblju od 9. siječnja 2013. stupanjem na snagu odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 112/12, dalje: ZID ZPK) a na tragu Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ, tuženik je bio dužan uskladiti svoje poslovanje izražavanjem kamatne stope na temelju jasnih mjerila poznatih potrošačima, dakle uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu odrediti elemente i parametre ovisno o kretanju kojih se mijenja visina promjenjive kamatne stope, tako da promjena kamatne stope ne ovisi isključivo o volji jedne od ugovornih strana odnosno tuženika te odrediti rokove u kojima se korekcija visine kamatne stope razmatra.

7.2. Obzirom na odredbe čl. 11. st. 5. ZPK, ne može se reći da se u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje primjenjuje nerazumljiva odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi bez jasnih i predvidivih razloga i kriterija promjene koja bi posljedično bila ništetna. Suprotno tome a sukladno odredbama čl. 11.a. ZPK u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje redovna kamata određena je primjenom objektivnih parametara (definirani fiksni i varijabilni element) iz čega slijedi da je ostvarena zaštita tužiteljice kao potrošača otklanjanjem nezakonitog postupanja u pogledu određivanja kamatne stope.

8.1. Budući da iz navedenog slijedi ostvarenje pretpostavki ništetnosti iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03 u vezi čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO u pogledu jednostrane promjene kamatne stope iz predmetnog ugovora o kreditu u razdoblju do 8. siječnja 2013., valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu iz stavka I izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnosti dijela odredbe čl. 4. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana do 8. siječnja 2013. U tom je dijelu primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP odlučeno kao u stavku IV. toč. 1. izreke ove presude.

8.2. U preostalom je dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. u dijelu kojim je ugovoreno da se na kredit u otplati korisnik kredita obvezuje platiti Banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 5,60% (slovima: pet cijelih šezdeset posto) godišnje žalba tužiteljice neosnovana. Stoga je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.

8.3. Posljedično su za razdoblje od 9. siječnja 2013. na dalje temeljem čl. 11. st. 5. ZPK izostale pretpostavke ništetnosti slijedom čega je valjalo primjenom čl. 368. st. 2. ZPP potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 4. st. 1. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost godišnje kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje, kao u stavku II izreke.

8.4. Stoga što su u razdoblju od 9. siječnja 2013. na dalje otpali uvjeti za primjenu čl. 81. st. 1. ZZP/03 u odnosu na odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. st. 1. predmetnog ugovora u kreditu u valuti euro valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu iz stavka II izreke u iznosu od 117,52 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama, kao u stavku III izreke ove presude.

9.1. U slučaju ništetnosti ugovora a prema odredbi čl. 323. ZOO svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je po ništetnoj osnovi primila. Pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). Ovdje ništetnost potječe od tuženika i tuženik je taj koji je unaprijed sastavio spornu odredbu predmetnog govora o kreditu s unaprijed pripremljenim sadržajem slijedom čega se smatra nepoštenim stjecateljem i u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO dužan je vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetne odredbe već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja. Obzirom na ništetnost koja nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), tužiteljici pripadaju i zatezne kamate od dana izvršenih uplata tuženiku kao nesavjesnom stjecatelju.

9.2. Valja otkloniti prigovor zastare u odnosu na zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove do 8. siječnja 2013. temeljem ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 4. st. 1. Ugovora o kreditu br: 9011605095 od 28. lipnja 2006. U okolnostima u kojima je ništetnost utvrđena predmetnom odlukom, zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove temeljem te ništetne odredbe nije u zastari, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) po kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva za vraćanje kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, što bi ovdje bila ova odluka.

9.3. U okolnostima predmetnog slučaja u kojem su u razdoblju do 8. siječnja 2013. ostvarene pretpostavke za primjenu mjerodavnih odredbi čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. ZZP/03 te čl. 1111. i 1115. ZOO, valjalo je primjenom čl. 373. toč. 2 ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu iz stavka I izreke za iznos od 597,14 eura s traženim zakonskim zateznim kamatama i odlučiti kao u stavku IV, toč. 2. izreke ove presude.

10.1. Odluku o naknadi parničnog troška sadržanu u stavku IV izreke prvostupanjske presude kojom je prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate a kojom nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška je valjalo preinačiti primjenom čl. 380. toč. 3 u vezi čl. 154. st. 2. ZPP.

10.2. Obzirom da je konačni omjer uspjeha stranaka u sporu ostvaren u oko 83,6% na strani tužiteljice, po odbitku preostalog omjera uspjeha tuženika od oko 16.4% preostaje razmjernih 67,2%. Pri tom se kao vrijednost predmeta spora ne uzima ona vrijednost koju je tužiteljica naznačila u tužbi od 2.026,86 eura jer se dio zahtjeva za utvrđenje ništetnosti zasebno ne vrednuje obzirom da predstavlja deklaratorni preambul na kojem se temelji zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 714,66 eura, koji iznos sukladno čl. 35. st. 1. ZPP predstavlja vrijednost spora.

10.3. Primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa), trošak tužiteljice se odnosi na sastav tužbe (tbr. 8. toč. 1. u vezi tbr. 7. toč. 1. Tarife: 75 bodova); sastav 4 podneska (tbr. 8. toč. 1: po 75 bodova ili ukupno 300 bodova); zastupanje na ročištima od 17. listopada 2024., 13. veljače 2025. i 8. travnja 2025. (tbr. 9. toč. 1. Tarife: po 75 bodova ili ukupno 225 bodova) i pristup na ročište za objavu presude od 23. svibnja 2025. (tbr. 9. toč. 3. Tarife: 37,5 bodova). Ukupnih 637,5 bodova uz obračun po tbr. 54. Tarife iznosi 1.275,00 eura, što u navedenom razmjeru od uspjeha u sporu od 67,2% iznosi 856,80 eura a uz uvećanje po tbr. 46. Tarife od 25% za PDV iznosi 1.071,00 eura te uz naknadu troška vještačenja od 175,00 eura konačno iznosi 1.246,00 eura. Polazeći od odredbe mjerodavne za predmetni spor o oslobođenju od plaćanja pristojbi iz čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23), neosnovan je zahtjev za naknadu troška pristojbi.

10.4. Slijedom navedenog i primjenom čl. 380. toč. 2 u vezi čl. 151. st. 3. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučeno je kao u stavku IV, toč. 3. i 4. izreke.

11. Djelomično je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe. Temeljem tbr. 10. toč. 1 i vezi tbr. 7. toč. 1. Tarife te tbr. 46. i 54. Tarife trošak sastava žalbe od 93,75 bodova iznosi obi 197,50 eura a obzirom na razmjer uspjeha sa žalbom od oko 83,6% iznosi 156,75 eura te uz uvećanje od 25% za PDV iznosi 195,50 eura, koja naknada je primjenom čl. 166. st. 2. ZPP odmjerena kao u stavku IV izreke.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Gabriela Topić Kordej