Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-392/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel protiv tuženika ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici odvjetnici Vesni Restović, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-17/2025-9 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ps-17/2025-9 od 20. studenog 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime stečenog bez pravne osnove iznos od 1.482,62 EURA sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče kako slijedi: - na iznos od 211,83 eura od 30. lipnja 2013. pa nadalje, - na iznos od 208,72 eura od 31. srpnja 2013. pa nadalje, - na iznos od 210,00 eura od 31. kolovoza 2013. pa do isplate, - na iznos od 211,83 eura od 30. rujna 2013. pa do isplate, - na iznos od 213,12 eura od 31. listopada 2013. pa do isplate, - na iznos od 213,29 eura od 30. studenog 2013. pa do isplate, - na iznos od 213,82 eura od 31. prosinca 2013. pa do isplate, sve to po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a koja stopa se određuje do 31. srpnja 2015., za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.700,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu novčanog iznosa pobliže navedenog u t. I izreke zajedno sa zateznom kamatom te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (t. II izreke).

8. Tužitelj tvrdi da tuženik drži u posjedu bez pravne osnove poslovni prostor u vlasništvu tužitelja, slijedom čega potražuje naknadu koristi u visini mjesečne zakupnine.

9. U prvostupanjskom postupku su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u zemljišne knjige kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska, a da bi provedbom upisa pod [katastarska čestica], od 12. studenoga 2013. čest. zgr. [katastarska čestica] K. o. [katastarska općina] bila otpisana u Z. U. [broj ZK uloška] te je temeljem rješenja toga suda [katastarska čestica] 19.09.2019., međuvlasnički ugovor za zgradu Table 2 s privitkom 01.09.2013., međuvlasnički ugovor za zgradu Table 4. s privitkom 01.09.2013., međuvlasnički ugovor za zgradu Table 6 s privitkom 01.09.2013. pod etažom e-1 kao suvlasnički dio 29/1444 u naravi poslovni prostor u prizemlju , površine 29,00 m2, Table 2, upisano vlasništvo Republike Hrvatske,

- da je uvidom u uvjerenje Grada Splita, Odsjeka za geodeziju, Klasa: 930-01/13- 01/0526, od 24. rujna 2013. utvrđeno kako je na z.k. čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bio evidentiran objekt koji nosi kućni broj Table 2.,

- da je nesporno je utvrđeno da bi tužitelj bio vlasnik poslovnog prostora u [adresa] anagrafske oznake Table 2 te da je površina ovog prostora 29,00 m2,

- da je uvidom u specifikaciju izračuna zakupnine za poslovni prostor u [adresa] na adresi Table 2 ( površine 30,40m2) za korisnika Đ iz [adresa], od 15. svibnja 2014. izrađenog od Ministarstva obrane utvrđeno kako je evidentiran izračun zakupnine za period koji je utužen upravo u iznosima koji se navode u tužbenom zahtjevu,

- da je uvidom u zapisnik o izvršenom očevidu poslovnog prostora od 16. travnja 2012. od strane Službe za nekretnine po pukovniku mr. sc. ŠŠ i LŠ utvrđeno kako je tuženik kao korisnik tog prostora dao izjavu da poslovni prostor koristi na osobno traženje prema dogovoru sa tadašnjim predstavnikom stambene komisije GŠ, da je prostor bio u devastiranom stanju bez instalacija i sanitarne opreme, da je za uređenje istog napravljen troškovnik koji je dostavljen Službi za nekretnine, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Zagreb i Središnjem Državnom uredu za upravljanje imovinom s prijedlogom da isti uredi osobnim sredstvima, a da mu se uložena sredstva priznaju kod zakup, o čemu nije dobio očitovanje te da je Š 20% trajno,

- da je uvidom u presudu Općinskog suda u Splitu, posl. broj Ps-109/16, od 28. prosinca 2017. utvrđeno kako je točkom I. izreke ĐŠ naloženo iseljenje iz poslovnog prostora na adresi [adresa], površine 30,60 m2 te da istog slobodnog od osoba i stvari preda u posjed tužitelju Republici Hrvatskoj, dok je točkom II. izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa na ime stečenog bez pravne osnove od 72.011,14 kn, za period od 1. kolovoza 2009. do zaključno 1. travnja 2013., da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-338/2018-2, od 6. svibnja 2019.

10. Temeljem provedenih dokaza, sud prvog stupnja zaključuje kako je tuženik u posjed predmetnog prostora stupio još 1996. te da je tužitelj i prije pokretanja ovog postupka čitav niz godina bio upoznat sa činjenicom da se tuženik nalazi u predmetnom poslovnom prostoru, u posjed kojeg je uveden još 1996. po ZŠ, tadašnjem predstavniku stambene komisije tužitelja te da do podnošenja tužbe za iseljenje tužitelj nije nikada od tuženika zahtijevao da mu preda u posjed utuženu nekretninu.

11. Iz činjeničnih navoda same tužbe proizlazi kako tužitelj od tuženika zahtijeva naknadu koristi od uporabe tuđe stvari u visini mjesečne zakupnine, a ne zakupninu s osnova zakupnog odnosa između stranaka jer između njih nije sklopljen ugovor o zakupu te se tužitelj i sam poziva na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO).

12. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. listopada 2009. vezano za pitanja primjene i tumačenja odredbe čl. 1120. ZOO (vezano za opće pravilo iz čl. 1111. ZOO) te pitanje primjene i tumačenja odredaba čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV, koje glasi:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( " Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje ZV), prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. ZOO, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi koristi i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje." Isti stav je zauzet u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-1509/2017-2 od 10. studenog 2020., Rev- 3299/2014-2 od 21. studenoga 2018., Rev -1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

13. Iz gore navedenog stajališta, uzevši u obzir da utužena nekretnina nije promijenila oblik, proizlazi da za odluku u ovom sporu nisu mjerodavna pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1120. ZOO, već pravilima o pravnom položaju nepoštenog posjednika (članak 164. st. 1. i čl. 165. stavak 1. ZV.

14. S obzirom na činjenicu da se tuženik u utuženom razdoblju nalazio u poštenom posjedu predmetnog poslovnog prostora, ovo bi značilo da prema odredbi članka 164. stavka 1. ZV prema kojoj pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada radi čega je pravilno odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. izreke pobijane presude.

15. Slijedom svega navedenog suprotna razlaganja tužitelja u žalbi nisu osnovana.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka je također pravilna i zakonita te je sud prvog stupnja, donesena na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

17. Pravilno je odmjerena i visina troškova, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa).

18. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

19. Odluka u t. II izreke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer nije uspio sa žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović