Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1279/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DIB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mateo Barbir, odvjetnik iz Vrgorac, protiv tuženice DI z [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreb, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-1040/2022-22 od 17. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj P-1040/2022-22 od 17. siječnja 2024. u dijelu pod točkom II. izreke i predmet se, u tom dijelu, vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te se ostavlja da se o troškovima nastalim u žalbenoj fazi postupka odluči konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica DIB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] suvlasnik za 1330/17261 dijela č. zem. [katastarska čestica], ul. [adresa], površine 1001 m2, [katastarska čestica] [adresa] – [adresa], što je tužena dužna priznati.

2. Tužiteljica je ovlaštena temeljem ove Presude i po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići upis prava suvlasništva na nekretnini iz toč. 1 na svoje ime i na opisanom suvlasničkom omjeru (1330/17261 dijela), uz istodoban upis brisanja tog prava s imena tužene, što je tužena dužna trpjeti.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tužiteljica DIB OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ugovorom o diobi s tuženom DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekla valjani pravni osnov za upis 1330/17261 dijela č. zem. [katastarska čestica], [adresa] površine 1001 m2, [katastarska čestica] [adresa], što je tužena dužna priznati te trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti upiše kao suvlasnik navedene nekretnine za 1330/17261 dijela, uz istodobno brisanje tog prava s imena tužene.

2. Dužna je tužena naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.600,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja (17. 01. 2024.godine) pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkom II. izreke, žali se tuženica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja preinači prvostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan i da troškove parničnog postupka prizna tužiteljici ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred drugim sucem pojedincem.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica osporava osnovanost žalbe i predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu u žalbom pobijanom dijelu i traži trošak nastao podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pošao je od slijedećih činjenica, za koje, navodi da nisu sporne među strankama:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige (listovi 12-13 spisa) proizlazi da su kao suvlasnici sporne nekretnine upisani tužiteljica za 14601/17261 i za 1330/17261, dakle za ukupno 15931/17261 dijela, a tuženica za 1330/17261 dijela,

- da su stranke, zajedno s više fizičkih i pravnih osoba sklopile ugovor s Gradom Makarska o sufinanciranju izrade izmjena i dopuna urbanističkog plana uređenja [adresa] te o drugim međusobnim pravima i obvezama pri izgradnji pristupne prometnice od 06. rujna 2018.,

-da je 04. srpnja 2022. potpisan Ugovor o razdiobi suvlasničke zajednice na način da je čl. 2. tog ugovora tužiteljici pripala u isključivo vlasništvo i posjed katastarska čestica [katastarska čestica] - prirodno neplodno zemljište u površini od 1001 m2,

- ali da taj ugovor tuženica nije potpisala, niti je ovjerila svoj potpis,

- da su čl. 11. Ugovora o diobi od 25. travnja 2024., tužiteljica i tuženica, s ostalim ugovornim stranama, ugovorile da će čestica [katastarska čestica] [katastarska općina] u ukupnoj površini od 17261 m2 biti uknjižena na suvlasničke dijelove tužiteljice DIB za 1330/17261 kao i suvlasnički dio tužene DI 1300/17261,

- da iz iskaza svjedoka i parničnih stranaka nedvojbeno proizlazi da je sukladno ugovoru o diobi zaključenim 25. travnja 2019. (sud vjerojatno misli na 2024. jer nema ugovora o diobi od 25. travnja 2019.) izvršena parcelacija nekretnina prema utvrđenim suvlasničkim dijelovima svake od ugovornih strana, koja parcelacija je prikazana u skici izmjere NI (list 82-83 spisa),

- prema kojoj skici je nekretnina označena točkom 1f pripala u suposjed i suvlasništvo tuženoj DI i HI dok je nekretnina označena točkom 1e pripala u isključivi posjed tužiteljici DIB,

- da iz iskaza tuženice i svjedoka nedvojbeno proizlazi da su DI i HI nekretninu koja im je parcelacijom pripala u suvlasništvo prodale trećoj osobi i

- da iz iskaza tužiteljice i svjedoka LI proizlazi da je tužiteljica nakon parcelacije nekretnina tužiteljica stupila u nesmetani posjed nekretnine u skici izmjere označene kao 1e.

5.1. Smatra da iz tih činjeničnih utvrđenja:

- polazeći od propisanog čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZVDSP) proizlazi neosnovanost glavnog tužbenog zahtjeva, ali i

- s obzirom na propisano čl. 47. i 46. tog Zakona, osnovanost eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, koji prihvaća u cijelosti.

5.2. Obrazlaže da su stranke, kao stranke ugovora o diobi od 25. travnja 2019. (ponavlja se da sud vjerojatno misli na 2024. jer nema ugovora o diobi od 25. travnja 2019.), pristale na dobrovoljno razvrgnuće suvlasništva nekretnine, nakon čega da su stupile svaka u posjed nekretnine koja im je pripala i to tuženice DI i HI u samostalan posjed nekretnine označene 1f, a tužiteljica u posjed fizički odijeljenog dijela nekretnine oznake 1e, čime je između prijašnjih suvlasnika izvršena fizička dioba nekretnina i čime je svaki od prijašnjih suvlasnika postao vlasnik određenog realnog izdvojenog posebnog dijela te nekretnine slijedom čega je i prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (točka II.1. izreke presude).

6. Prije obrazlaganja razloga za donošenje drugostupanjske odluke kakav je donesena, na navode žalbe treba odgovoriti da je tužiteljica, sukladno čl. 190. st. 1. ZPP-a, imala pravo preinačiti tužbu, pa i postavljanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjev (čl. 191. st. 1. ZPP-a), do zaključenja prethodnog postupka, što je i učinila na pripremnom ročištu održanom 03. veljače 2023. pa slijedom toga nisu osnovani navodi žalbe u ovo dijelu.

6.1. Međutim, ispitujući pobijanu presudu u meritumu ovaj je sud ocijenio osnovanim pozivanje tuženice na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, kao i isticanje povreda iz čl. 354. st. 2. točka 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

7. Izrekom presude, u pobijanom dijelu, sud utvrđuje da je tužiteljica ugovorom o diobi (ne navodi se o kojem se ugovoru o diobi radi) sklopljenim s tuženicom stekla valjani pravni osnov za upis 1330/17261 dijela č. zem. [katastarska čestica], Ul. M. Marulića površine 1001 m2, [katastarska općina], [adresa] te da je tuženica to dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužiteljice.

8. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke pod točkama 12.1. i 12.2. u vezi s točkama 11. i 12. dalo bi se razumjeti da sud zaključuje da taj osnov čini Ugovor o diobi od 25. travnja 2019. (sud vjerojatno misli iz 2024.), jer da su nakon sklapanja istog stranke stupile u posjed svaka svog dijela označenog oznaka 1e (za tužiteljičin dio) i 1f (za dio koji je pripao tuženici i njezinoj majci).

9. Međutim, predmet tog Ugovora o diobi, barem po oznakama, nije predmetna nekretnina, oznake navedene u izreci pobijane presude, već nekretnine [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-[katastarska općina] kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a sud ne obrazlaže zbog čega, i na temelju kojih dokaza, zaključuje da neka od čestica navedenih u tom ugovoru zapravo odgovara nekretnini koja je predmet tužbe i koja je opisana kao č. zem. [katastarska čestica], [adresa] površine 1001 m2, [katastarska čestica] [adresa].

10. U ovom dijelu treba dodati, čak i da se zanemari prethodno navedeno, da sud utvrđuje (točka 9.7. obrazloženja), na što se isto ukazuje navodima žalbe, da su tuženica i njezina majka, nakon parcelacije, prodale nekretnine koje su im tim Ugovorom pripale trećoj osobi. Međutim sud bez obrazloženja prelazi preko tog utvrđenja i prigovora koji je tuženica u vezi toga istakla i propušta ocijeniti utjecaj istog na osnovanost tužbenog zahtjeva koji je prihvatio.

11. Slijedom toga ne može se, barem za sada, prihvatiti kao pravilno utvrđenje da iz ovog Ugovor o diobi od 25. travnja 2024. proizlazi pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora, pri čemu u izreci nije niti naznačeno da se radi o tom diobnom ugovoru.

12. Dalje valja reći da se u obrazloženju navodi da i iz drugih nespornih činjenica navedenih pod točkama 9.1. do 9.8. prvostupanjskog obrazloženja proizlazi da je tužiteljica diobom stekla osnov za stjecanje vlasništva (točka 11. obrazloženja), a tu se spominje još jedan diobni ugovor, Ugovor o razdiobi suvlasničke zajednice od 04. srpnja 2022.

13. Međutim, na što se pravilno ukazuje navodima žalbe, sud ne cijeni i ne daje nikakve razloge vezano uz prigovor tuženice da Ugovor o razdiobi suvlasničke zajednice od 04. srpnja 2022., kojim je u čl. 2. navedeno da će ovdje tužiteljici pripasti u isključivo vlasništvo i posjed upravo predmetna nekretnina (što sud navodi pod točkom 9.3.), tuženica nije potpisala niti je na njemu ovjerila svoj potpis (što sud isto utvrđuje pod točkom 9.4.).

14. Zbog toga nije moguće ispitati niti općenito obrazloženje da i iz tog dokaza proizlazi zaključak o osnovanosti zahtjeva koji je sud prihvatio u smislu čl. 47. do 48. ZVDSP-a, pri čem ni u odnosu na taj Ugovor iz izreke izrijekom ne proizlazi da je upravo taj Ugovor pravni osnov koji zahtjev čini osnovanim.

15. Pristup suda odlučivanju u ovom predmetu, koji proizlazi iz opisanih postupovnih povreda, doista ukazuje na povredu prava tuženice na pravično suđenje, koje pravo je propisano čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov. br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 55/01. - službeni pročišćeni tekst, 5/14., 85/10. - službeni pročišćeni tekst), i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s dodatnim protokolima (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Europska konvencija). Ovo jer predmet nije ozbiljno razmotren, nisu razmotreni niti su dani odgovori na bitne prigovore tuženice isticane tijekom postupka, a i obrazloženje odluke je vrlo površno sačinjeno.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 369. st. 1. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima postupka je ukinuta jer za sada nije poznat uspjeh stranaka u sporu (čl. 380. točka 2. ZPP-a).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević