Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3684/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OLŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Ukalović, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Vidov, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Kotlar & Vidov iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1568/2024-10 od 1. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice OLŠ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1568/2024-10 od 1. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica OLŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnica nekretnine i to stana koji se nalazi u stambenoj zgradi sagrađenoj na nekretnini kat. čest. [katastarska čestica] zgrada 1061 m2, u naravi ZGRADA ukupne površine 1061 m2, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenog kao: 44. Suvlasnički dio: 1572/100000 etažno vlasništvo (E-44) dvosoban stan na prvom katu, pravo, [adresa] ukupne korisne površine 63,72 m2, sa spremištem oznake [adresa] 1,52 m2, u elaboratu obojan ljubičastom bojom, neodvojivo povezano sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade te odgovarajućim suvlasničkim udjelom na zgradi i zemljištu, koji je neodvojivo povezan sa pravom vlasništva posebnog dijela, naprijed opisanog stana, za cijelo, pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava u cijelosti sa imena tuženika.

2. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku

15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Dužna je tužiteljica naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.562,50 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška, odbija kao neosnovan.“

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da sud drugoga stupnja ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtjeva utvrditi da je vlasnica uvodno opisane nekretnine i kojim zahtjeva da joj se dopusti upis njezina prava vlasništva na temelju presude kojom se utvrđuje njezino pravo vlasništvo na toj nekretnini, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužitelja, pozivom na čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje: ZVDSP). Obrazlože da iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da stranke nisu sklopile pisani ugovor o prodaji nekretnine iz kojeg bi proizlazila volja stranaka za kupnju/ prodaju predmetne nekretnine i da tužiteljica nije dokazala da je platila kupoprodajnu cijenu. Također sud obrazlaže da na osnovanost tužbenog zahtjeva ne ukazuje ni činjenica da je tužiteljica u stanu tuženika, koji joj je brat, stanovala 11 godina i da je za to plaćala naknadu (prihvaća tvrdnje tuženika da se radilo o plaćanju najma), iako je prethodno živjela kod roditelja bez naknade, s kojima je tuženik sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službeno dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pobijana odluka nema niti nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. tog Zakona.

6. Ocjenu dokaza sud je proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a i na temelju tako proveden ocjene dokaza pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjev. Stoga se navodima žalbe neosnovano ukazuje i na postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

6.1. Navodi žalbe u ovom dijelu svode se na subjektivnu percepciju tužiteljice da je sud na temelju provedenih dokaza, da ih je ocijenio u skladu s čl. 8. ZPP-a, trebao zaključiti da je između stranaka postojao usmeni dogovor o prodaji predmetne nekretnine u vlasništvu tuženika tužiteljici. Sa subjektivnom ocjenom dokaza koja se provlači žalbom u ovom dijelu ovaj sud nije suglasan, a sve i da se prihvate navodi žalbe u ovom dijelu, isto ne bi bilo od utjecaja na zakonitost konačne odluke, jer navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja da cijena nije plaćena.

6.2. Isto tako iskazi svjedoka na koje se ukazuje u žalbi ne govore u prilog da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti pa ni izostanak detaljne ocjene istih u konkretnom slučaju za posljedicu nije imao povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. tog Zakona.

6.3. Naime, ni jedan od svjedoka na koje se ukazuje navodima žalbe ne potvrđuje da je cijena plaćena (svjedok CL potvrđuje da nije jer da je prije tužbe trebalo isplatiti još zadnji iznos, ali ne navodi koji, svjedok ZL tvrdi da je plaćeno 35.000,00 eura, ali to ne tvrdi ni sama tužiteljica, svjedok VL o isplati cijene ne iskazuje, svjedokinja KL tvrdi da joj je tužiteljica rekla da je platila 15.000,00 eura i možda još 10.000,00 eura, dok svjedok JL tvrdi da mu je tuženik potvrdio da je od tužiteljice na ime prodaje dobio 15.000,00 eura). Uz to tužiteljica dokaz o isplati 15.000,00 eura potkrepljuje kreditom u iznosu od 13.000,00 eura za koji je sud utvrdio da je utrošen za zatvaranje dugova tužiteljice (u kojem dijelu žalbom činjenično utvrđenje suda nije dovedeno u sumnju).

7. U takvoj situaciji, sve i da je postojala volja za sklapanje ugovora o prodaji, a taj ugovor nije sastavljen u pisanoj formi, niti je cijena plaćena, uz što u žalbenoj fazi nije sporno da tužiteljica više nije u stanu, to se ne može poći niti od pretpostavke pravovaljonosti ugovora unatoč nedostatku forme, slijedom čega je sud zakonito odlučio kao u izreci pobijane odluke.

8. Naime, sukladno čl. 377. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov. broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO) u vezi s čl. 120. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17 ., 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP) ugovor o prodaji nekretnine mora biti sastavljen u pisanom obliku, a vlasništvo se stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 119. st. 1. i čl. 120. st. 1. ZVDSP-a).

8.1. U konkretnom slučaju ugovor o prodaji za koji tužiteljica tvrdi da je sklopljen nesporno nema propisanu formu.

9. Nadalje, čl. 73. ZOO-a propisano je da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pismena forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.

10. To u konkretnom slučaju znači, da sve i da su točne tvrdnje tužiteljice da su se stranke dogovorile da će tuženik tužiteljici prodati predmetnu nekretninu za 50.000,00 eura, da nema mjesta prihvaćanju zahtjeva unatoč nedostatku forme, jer iz dokaza u spisu ne proizlazi da je tužiteljica ispunila svoju obvezu isplate kupoprodajne cijene pa se ne može primijeniti niti presumpcija pravovaljanosti pravnog posla u smislu čl. 73. ZOO-a.

11. Zaključno, sve i da je ugovor valjan ili da je dokazano da se ima pretpostaviti njegova pravovaljanost, na temelju pravnog posla ne može se tražiti utvrđenje prava vlasništva. Ovo jer je zakonom propisano da se na temelju pravnog posla vlasništvo stječe upisom u zemljišne knjige (Točka 8. ovog drugostupanjskog obrazloženja) na što, također, pravilno, ukazuje prvostupanjski sud.

12. Slijedom rečenog ovaj sud ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilnom primjeno prava zakonito odluči kao u izreci pobijane prvostupanjske presude.

13. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

14. Odluka o troškovima postupa potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević