Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-438/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zaklada blaga djela OIB: 64576675896, Dubrovnik, Kovačka 1, koju zastupa punomoćnica Nita Svilokos, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Viktorija Knežević, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-443/2024-40 od 13. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-443/2024-40 od 13. studenog 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za predaju u posjed u naravi stepenice i terasa na istočnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kojih se pristupa do stana u vlasništvu tuženika koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da vrši posjed prava stvarne služnosti – prolaska pješice i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da tužitelj sam snosi svoje troškove parničnog postupka.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Nalaže se tuženiku vratiti u posjed dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini cca 60 m2 a koji neposredno leži sa južne strane uz granicu s čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u sadržaju i opsegu kako je to iskazano u nalazu ovlaštenog inženjera geodezije AT iz lipnja 2020. te u izviješću o graditeljskom vještačenju sudskog vještaka Ante Mucića iz lipnja 2020., osim dijela u naravi stepenice i terasa na istočnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kojih se pristupa do stana u vlasništvu tuženika koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da vrši posjed prava stvarne služnosti – prolaska pješice, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za predaju u posjed u naravi stepenice i terasa na istočnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kojih se pristupa do stana u vlasništvu tuženika koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na kčbr. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da vrši posjed prava stvarne služnosti – prolaska pješice i u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno da tužitelj sam snosi svoje troškove parničnog postupka , žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. U odgovoru na žalbu osporavaju se žalbeni navodi te se predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP te u okviru iznesenih žalbenih razloga, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju sadržajno upućuje žalba. Neosnovan je i žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP kao i žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP.

6. Naime, u pobijanoj presudi nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne proturječi sama sebi i razlozima presude, te kako presuda sadrži jasne razloge, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, to suprotno navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. t. 11. ZPP. Nadalje, nejasan je žalbeni navod tuženika utemeljen na tvrdnji da je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu koji tuženik nije postavio jer povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP počinjena je kad je prekoračen tužbeni zahtjev, a tužbeni zahtjev nije podnio tuženik već tužitelj. Povreda odredbe iz čl. 354. st. 2. t. 4. ZPP počinjena je ako je sud utemeljio odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka. Tuženik ne navodi o kojim bi se to nedopuštenim raspolaganjima radilo pa je i taj žalbeni navod ocijenjen kao neosnovan.

7. Činjenično stanje je također pravilno utvrđeno jer su utvrđene sve odlučne činjenice koje su ocijenjene savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. U ovoj fazi žalbenog postupka sporna je odluka kojom je odbijen zahtjev za predaja u posjed tužitelju stepenica i terase susjedne kuće koje su izgrađene na nekretnini u vlasništvu tužitelja. Tužbeni zahtjev je utemeljen na činjenicama da je tužitelj vlasnik nekretnine, na kojoj je tuženik bespravno izgradio stepenice i terasu te ih drži u posjedu bez pravne osnove. Tuženik tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje, te odbija predaju u posjed tužitelju, tvrdeći da ima posjed prava služnosti prolaza pješice, kao i da je to ujedno i jedini put za pristup njegovoj nekretnini.

9. Tijekom postupka je u bitnome utvrđeno te iz sadržaja spisa proizlazi da su na nekretnini tužitelja izgrađene stepenice i terasa susjedne kuće; da je tuženik stan u susjednoj kući do kojeg se dolazi putem stepenica i terase, kupio od ĐT, koji stan je naslijedio od sada pok. TT koja je tu živjela s roditeljima; da stepenice i terasa nisu izgrađeni od strane tuženika, već od TT prije nekoliko desetljeća i to barem 1970-ih godina, te da se ti dijelovi nekretnina bili u vrlo lošem stanju zbog čega ih je počeo popravljati već ĐT kada je naslijedio pok. TT, a dovršio radove tuženik nakon kupoprodaje stana od ĐT. Također je utvrđeno da je tuženik prilikom kupoprodaje od ĐT saznao da su stepenice i terasa izgrađeni na nekretnini tužitelja, ali i da su u posjedu stepenica i terase bili ABC, pa ĐT, na način da su pristupali stanu putem tih stepenica i terase kao prilaz stanu koji je kupio tuženik.

10. Odredbom čl. 161. st. 1. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari te da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu bez pravne osnove.

11. S druge strane, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. i 2. ZV, tuženik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako:

- ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed),

- izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga da.

12. U ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj vlasnik nekretnine na kojoj su izgrađene stepenice i terasa susjedne kuće te da se nalaze u posjedu tuženika, ali da tuženik ima pravo odbiti predaju u posjed jer ima pravo koje ga ovlašćuje na posjed, a to je pravo služnosti pješačkog prolaza stečeno temeljem dosjelosti (čl. 229 ZV).

13. Člankom 229 ZV-a propisano je da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. Ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

14. Tijekom postupka utvrđeno je u bitnome da je tuženik kupio stan do kojega se prilazi spornim stepenicama kojima su se služili i njegovi prednici još od 1970-ih godina, a tužitelj kao vlasnik poslužne nekretnine niti tvrdi niti dokazuje da bi se bio protivio prolazu stepenicama koje su nesporno izgrađene na njegovoj nekretnini sve dok stepenice nije počeo koristiti tuženik. U takvim okolnostima je pravo služnosti prolaza stečeno je još po prednicima tuženika koji sadržaj prava prolaza spornim stepenicama izvršavaju od 1970-ih godina, jer se dosjelošću pravo stvarne služnosti stječe protekom vremena u kojem se izvršava sadržaj stvarne služnosti. U tim okolnostima je sasvim neodlučno (ne)poštenje tuženika odnosno da je tuženik znao da su stepenice izgrađene na tužiteljevoj nekretnini, jer je to saznao tek u vrijeme kupoprodaje (2019.) a do tada je već bilo stečeno pravo stvarne služnosti prolaza.

15. Žalbeni navodi tužitelja kojima se u bitnome ponavljaju činjenice kao i tijekom prvostupanjskog postupka a to je da je tuženik izgradio „druge stepenice“ i terasu u vremenu od 2018. do 2020. i da nema pravo koje ga ovlašćuje na posjed, ne mogu se prihvatiti jer osnovanost takvih tvrdnji ne proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, niti iz jednog provedenog dokaza ne proizlazi da stepenice i terasa nisu postojale prije 2019. godine, ili da bi se radilo o nekim „drugim stepenicama“ već upravo suprotno, a to je da su stepenice postojale još od 1970. godine i da su ih koristili za prolaz sada pok. TT i njezini roditelji, da su bile u derutnom stanju koje je započeo popravljati prednik tuženika ĐT, koji je naslijedio TT, a dovršio tuženik kada je kupio stan od ĐT.

16. Radi svega izloženog, kako je tužitelj dokazao svoje pravo vlasništva nekretnine, ali ne i drugu odlučnu činjenicu, a to je da se tuženik nalazi u posjedu nekretnine bez pravne osnove (čl. 161. i čl. 162 ZV) osnovano je sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja za zaštitu vlasništva u odnosu na sporni dio nekretnine.

17. Pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka obzirom na podjednak uspjeh stranaka u parnici (čl. 154. st. 5. ZPP). Na žalbene navode valja reći da su troškovi osiguranja dokaza dio parničnih troškova koji se ostvaruju prema uspjehu u parnici (članak 168. stavak 2. ZPP). Pa kako su stranke podjednako uspjele u parnici to tužitelj, kao i ostale troškove i te troškove treba snositi sam.

18. Slijedom navedenog je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke osnovom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

19. O troškovima odgovora na žalbu odlučeno je temeljem odredbe čl. 155. ZPP jer se ne radi o troškovima potrebnim za ovaj postupak.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.