Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Gž-868/2025-3
Vukovar, Županijska 33
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimira Biljan predsjednika vijeća te Irene Lenić, suca izvjestitelja i Ivice Raguž člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao pravne slijednice iza pokojne DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa odvjetnik Željko Štapek, Karlovac, Kralja Tomislava 10A, protiv tuženice - protutužiteljce JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], prije 78544 [adresa]. 56, [adresa], prije [adresa], koju zastupa odvjetnik Saša Bačić, Kutina, Hrvatskih branitelja 7, radi raskida ugovora, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu broj P-794/2023-10 od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026. godine,
p r e s u d i o j e
Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-794/2023-10 od 4. rujna 2025. godine
- preinačava u točkama I., II. i III. presude i sudi:
"I. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime kupovine (otkupa) jednosobnog stana koji se nalazi na šestom katu, lijevo od ulaza u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa], iznos od 8.409,09 eura s zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.803,03 eura s zakonskim zateznim kamatama odbija.
II. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime adaptacije - uređenja i obogaćenja vrijednosti predmetnog stana, iznos od 1.948,04 eura s zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 649,35 eura s zakonskim zateznim kamatama odbija.
III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati s naslova osamnaestogodišnjeg davanja usluge uzdržavanja prednici tužiteljice – protutuženice DG, iznos od 41.414,66 eura, s zakonskom zateznom kamatom od 16. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana, dok se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 13.804,88 eura s zakonskim zateznim kamatama odbija."
- potvrđuje u dijelu presude pod točkom IV. i u odluci o troškovima pod točkom V.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu broj P-794/2023-10 od 4. rujna 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:
" I. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime kupovine (otkupa) jednosobnog stana koji se nalazi na šestom katu, lijevo od ulaza u stambenoj zgradi u [adresa] u [adresa], iznos od 11.212,12 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje počinju teći od 16. 11. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
II. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati na ime adaptacije - uređenja i obogaćenja vrijednosti predmetnog stana, iznos od 2.597,39 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje počinju teći od 16. 11. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženici – protutužiteljici JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati s naslova osamnaestogodišnjeg davanja usluge uzdržavanja prednici tužiteljice – protutuženice DG, isplati iznos od 55.219,54 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje počinju teći 16. 11. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako kamatno polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 11.212,12 eura za razdoblje od 25. 1. 2018. do 15. 11. 2023., dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.597,39 eura za razdoblje od 6. 9. 2011. do 15. 11. 2023., te dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 55.219,54 eura za razdoblje od 1. 12. 2012. do 15. 11. 2023.
V. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Protiv presude i rješenja prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnijela tužiteljica – protutužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.
– u nastavku teksta: ZPP). Predlaže preinaku presude na način da se u cijelosti odbije protutužbeni zahtjev kao neosnovan, te obveže tuženu- protutužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici uvećanog za trošak žalbe podredno predlaže ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba protiv presude je djelomično osnovana, dok je žalba protiv rješenja neosnovana.
5. Postupak u ovom predmetu je pokrenut podnošenjem tužbe tužiteljice DG za poništenje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a postupak je nakon smrti tužiteljice nastavila tužiteljica BG koja je izmijenila tužbeni zahtjev tako što je istakla zahtjev za raskid ugovora. Naime nije sporno da je tužiteljica kao primateljica uzdržavanja sa tuženicom JG i njenim suprugom sinom tužiteljice LG kao davateljima uzdržavanja 25. svibnja 1994. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren po sucu Općinskog suda u Karlovcu broj R2-128/94 19. srpnja 1994. Navedenim ugovorom je tužiteljica davateljima uzdržavanja ostavila svoj stan u [adresa], a oni su se obvezali doživotno ju uzdržavati, a izvršenje obveze su regulirali točkom 2. ugovora. O navedenom zahtjevu za raskid ugovora kao i o zahtjevu za brisanje zabilježbe postojanja predmetnog ugovora u zemljišnim knjigama je pravomoćno odlučeno presudom prvostupanjskog suda broj P-114/2019-8 od 10. studenog 2021. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-341/2022-3 u dijelu presude kojom je odlučeno o navedenom tužbenom zahtjevu.
6. Kako je tužena kao protutužiteljica podnijela protutužbu, rješenjem ovog suda broj Gž-341/2022-3 je presuda ukinuta u odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje suvlasništva na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine povezanom sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stana, te eventualni zahtjev za isplatu ulaganja temeljem navedenog ugovora.
7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužena kao protutužiteljica podnijela protutužbu za utvrđenje suvlasništva na odgovarajućem suvlasničkom dijelu nekretnine povezane s vlasništvom posebnog dijela nekretnine – stana uz zahtjev za izdavanjem tabularne isprave te eventualni zahtjev za isplatu naknade za pruženo uzdržavanje u iznosu od 40.000,00 EUR-a sa kamatama, te isplatu ulaganja u tuđu nekretninu u iznosu od 19.570,60 kuna.
7.1. Također proizlazi da je u podnesku od 27. veljače 2018. godine nakon provedenog vještačenja, protutužiteljica izmijenila protutužbeni zahtjev tako što je postavila eventualni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 84.477,74 kune na ime uplaćene vrijednosti za kupovinu stana, te isplatu 32.540,75 kuna na ime uloženih materijalnih sredstava u stan navodeći u podnesku da preostali dio zahtjeva ostaje neizmijenjen.
7.2. Kako iz nejasne formulacije zahtjeva, kako je preciziran u zadnjem podnesku prije donošenja odluke P-114/20119/18 od 19. studenog 2021., nije jasno u kom dijelu zahtjev ostaje neizmijenjen a koji dio se mijenja, prvostupanjskom sudu je ukazano da o zahtjevu kako je postavljen u navedenom podnesku nije moguće meritorno odlučivati jer je pravilan, precizan i potpuno određeni postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavka za meritorno odlučivanje.
8. U nastavku postupka je protutužiteljica u podnesku preinačila tužbeni zahtjev na način kako je navedeno pod točkom 1. obrazloženja prvostupanjske odluke i koji zahtjev protutužiteljice je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti. Navedenim zahtjevom tužiteljica potražuje isplatu iznosa novca koji je plaćen na ime otkupa spornog stala u iznosu od 11.212,12 eura, isplatu vrijednosti 2.597,39 eura na ime adaptacije stana i uređenja predmetnog stana te isplatu iznosa od 55.219,54 eura na ime uzdržavanja za vrijeme trajanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.
8.1. Tužiteljica – protutužena se takvoj preinaci tužbenog zahtjeva protivila, a prvostupanjski sud je preinaku dopustio s obzirom da smatra da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje spora između stranaka.
9. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je preinaka tužbe svrsishodna za konačno rješenje odnosa između stranaka.
9.1 Naime ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je raskinut pravomoćnom odlukom ovog suda je bio zaključen još 1994. godine, te je prema utvrđenjima iz postupka ugovor izvršavan, a i sama tužiteljica u tužbi navodi da je ugovor "funkcionirao" sve do prosinca 2012. godine kada je sin tužiteljice-protutužene i suprug tužene protutužiteljice obolio, navodeći da nakon njegove smrti u svibnju pozvala tuženu-protutužiteljicu na nastavak uzdržavanja, što je ona odbila.
9.2. Posljedice raskida ugovora propisane su odredbom članka 132. („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.– u nastavku teksta: ZOO-a) i uređuju odnose ugovornih strana nakon raskida. Prema navedenoj zakonskoj odredbi raskidom ugovora obje strane su oslobođene svojih obveza, izuzev obveze na naknadu eventualne štete (članak 1.). Ako je jedna strana izvršila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo da joj se vrati ono što je dala (članak 2.). Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za izvršenje dvostranih ugovora (članak 3.). Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi (članak 4.). Strana koja vraća novac dužna je platiti zateznu kamatu od dana kad je isplatu primila (članak 5.).
9.3. S obzirom da nakon raskida ugovora strana koja je nešto dala ima pravo tražiti vraćanje novčanih sredstava i zateznih kamata od druge strane po pravilima o vraćanju iz odredbe članka 132. ZOO-a, čime bi konačno bio razriješen odnos između stranaka, preinaka tužbe na način kako je tužiteljica naznačila u zadnjem podnesku je svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.
9.4. Neovisno o tome što prvostupanjski sud nije donio odluku o dopuštenju preinake tužbe, što je bio dužan učiniti s obzirom da to propisuje odredba članka 190. stavak 2. ZPP-a, a s obzirom da se tužena protivila preinaci, to što nije donio odluku o preinaci ne čini bitnu povredu odredbi članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 190. stavak 2. ZPP-a, s obzirom da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, navedena povreda nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo zaključila ugovor o prodaji stana sa prodavateljem Gradom Karlovcem te je ovaj način stekla vlasništvo predmetnog stana. Utvrđujući da su davatelji uzdržavanja platili otkupnu cijenu stana, a da nisu stekli vlasništvo stana, prvostupanjski sud zaključuje da isti imaju pravo na obveznopravni zahtjev prema tužiteljici – protutuženici prema općim pravilima obveznog prava i sudskoj praksi.
10.1. Također je utvrdio da su davatelji uzdržavanja vršili određena ulaganja u stan koji su uređivali i za što je plaćen od strane davatelja uzdržavanja LG iznos od 19.570,60 kuna. S obzirom da su navedenim iznosom povećali vrijednost stana, prvostupanjski sud je zaključio da tužitelji imaju pravo na obveznopravni zahtjev temeljem stjecanja bez osnove
10.2. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je obvezao tužiteljicu- protutuženu na isplatu iznosa koji su tužena-protutužiteljica i njen suprug platili na ime kupovnine - otkupa jednosobnog stana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2023. te na isplatu iznosa od 2.597,39 eura koji su tužena-protutužiteljica i njen suprug platili na ime adaptacije, uređenja predmetnog stana.
11. Provedenim dokazima je utvrđeno i da su davatelji uzdržavanja do zaključenja ugovora punih 18 godina izvršavali obvezu uzdržavanja prema tužiteljici. Obrazlažući da protutužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 55.219,54 eura za 18 godina, prvostupanjski sud obrazlaže da tužiteljica potražuje iznos od 3.067,76 eura godišnje odnosno 255,64 eura mjesečno, a kako je utvrdio da su davatelji uzdržavanja ispunjavali svoju obvezu, prvostupanjski sud je prihvatio navedeni tužbeni zahtjev za isplatu navedenog iznosa. Pri tome je obrazložio i da je sama tužiteljica dala izjavu kod javnog bilježnika u kojoj je izjavila da je njen sin, koji privremeno boravi na radu u Njemačkoj u tijeku protekle godine doprinosio za njeno uzdržavanje iznos od 500,00 DEM mjesečno, a da njena mirovina iznosi 467,00 kuna, da je saslušanjem svjedoka utvrdio da su davatelji uzdržavanja slali novac za uzdržavanje tužiteljice, da su uplate određenih iznos novca koje je priložila tužena-protutužiteljica vidljive na priloženim uplatnicama. Također je obrazložio da tužiteljica-protutužena nije dokazala da su davatelji uzdržavanja na temelju njenog uzdržavanja ostvarivali određene povlastice – porezne olakšice.
12. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su davatelji uzdržavanja djelomično izvršili ugovor jer je utvrđeno da su obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju izvršavane od zaključenja ugovora 1994. do prosinca 2012. godine, te s obzirom da je ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da davatelji uzdržavanja imaju pravo na vraćanje onoga što su dali kako je to propisano naprijed navedenom odredbom članka 132. ZOO-a kojom su propisane posljedice raskida ugovora.
13. Prvostupanjski sud je zaključio da je tužiteljica aktivno legitimirana u ovom postupku i da je osnovan njen zahtjev za isplatu potraživanja koje pripada davateljima uzdržavanja na ime onoga što je dano za vrijeme trajanja ugovora u cijelosti.
14. Međutim, osnovano žaliteljica u postupku ističe da su davatelji uzdržavanja prema zaključenom ugovoru o uzdržavanju tužena-protutužiteljica i njen suprug, koji je umro prije nego što je umrla primateljica uzdržavanja.
14.1. Na navedenu činjenicu je žaliteljica ukazala u žalbi protiv odluke prvostupanjskog suda broj P-114/2019-18 od 10. studenog 2021.navodeći da davatelj uzdržavanja HG nije imao potomaka i da su njegovi zakonski nasljednici, nasljednici drugog nasljednog reda – roditelji i bračni drug, te je ovaj sud u ukidnom rješenju broj Gž-341/2022-3 od 16. studenog 2023. upozorio na navedeno sporno pitanje koje je ostalo neutvrđeno.
14.2. Sukladno odredbi članka 377. ZPP-a sud je dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorio drugostupanjski sud.
14.3. Osnovano žaliteljica iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud propustio raspraviti navedeno sporno pitanje na koje je bio upozoren rješenjem ovoga suda broj Gž-341/2022-3 od 16. studenog 2023. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 377 ZPP-a, a kako je o navedenoj odlučnoj činjenici izostalo obrazloženje i bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalbom upućuje žaliteljica.
15. Prema odredbi članka 373.a. ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave odnosno izvedene dokaze. Prilikom donošenja odluke iz stavka 1. toga članka drugostupanjski sud je dužan uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio. Na ovaj način će drugostupanjski sud postupiti i ako nađe da postoji bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.
16. Kako je davatelj uzdržavanja HG umro prije primateljice uzdržavanja te nije imao potomaka, njegovi zakonski nasljednici su nasljednici drugog nasljednog reda – roditelji i bračni drug (članak 11. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine", broj 48/03., 163/03., 35/05., 33/15., 127/13.i 14/19. - u nastavku teksta: ZN)), koji nasljeđuju svako jednu polovicu ostavine (članak 11. stavak 2. ZN-a). S obzirom da je jedan ostaviteljev roditelj umro prije ostavitelja dio ostavine koji bi mu pripadao da je nadživio ostavitelja nasljeđuje drugi roditelj (članak 11. stavak 5. ZN-a). Slijedom navedenog zakonski nasljednici LG su njegova majka DG koja je u trenutku njegove smrti bila živa, te tužena-protutužiteljica, svatko u ½ dijela.
17. Kako temeljem odredbe članka 132. ZOO-a ona strana koja je nešto dala ima pravo tražiti vraćanje novčanih sredstava i zateznih kamata od druge strane po pravilima o vraćanju iz odredbe članka 132. ZOO-a, te s obzirom da je u postupku utvrđeno da su novčana sredstva dali davatelji uzdržavanja HG i JG koji su i pružali uzdržavanje primateljici uzdržavanja za vrijeme trajanja ugovora, davateljima uzdržavanja pripada pravo povrata temeljem navedene odredbe svakome u jednoj polovini dijela.
17.1. Kako je davatelj uzdržavanja HG preminuo, protutužiteljici kao njegovoj zakonskoj nasljednici u ½ dijela pripada ½ dijela zahtjeva davatelja uzdržavanja LG, dok je u preostalih ½ dijela nasljednica njegova majka DG koja je u međuvremenu preminula.
17.2. Slijedom navedenog osnovan je zahtjev protutužiteljice na naknadu utvrđenih iznosa u ¾ dijela, dok je u odnosu na preostali dio zahtjeva od ¼ dijela obveza prestala prema odredbi članaka 207. stavak 1. ZOO-a s obzirom da je tužiteljica- protutužena i vjerovnik i dužnik obveze u navedenom dijelu. Naime, prema odredbi članka 207. stavak 1. ZOO-a obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista osoba postane i vjerovnik i dužnik. Stoga je u navedenom dijelu protutužbeni zahtjev neosnovan.
18. S obzirom da je tražbina dospjela na naplatu raskidom ugovora, pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare koja teče od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (članak 215. ZOO-a), slijedom čega je pravilno zaključio da protutužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od raskida ugovora. Stoga je pravilno odbijen preostali dio protutužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu zakonske zatezne kamate za vremenski period prije raskida (točka IV.).
19. S obzirom da je odlučne činjenice ovaj sud utvrdio na temelju isprava i provedenih dokaza u spisu, prema ocjeni ovog suda ispunjeni su uvjeti za donošenje odluke temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, te je presuda prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 373.a. ZPP-a preinačena u dijelu presude pod točkama I., II. i III. tako da je od utvrđenih iznosa protutužiteljici-protutuženoj JG dosuđeno ¾ iznosa utvrđenih točkama I., II. i III. presude s zakonskom zateznom kamatom od raskida ugovora, dok je preostali dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu ¼ iznosa utvrđenih točkama I.-III. zahtjev protutužiteljice-protutužene odbijen, a odluka pod točkom IV. presude potvrđena temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Prvostupanjski sud je o troškovima postupka odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a obrazlažući da su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima. Uzimajući u obzir da su imale podjednak broj sudskih radnji, prvostupanjski sud je zaključio da se radi o približno jednakim troškovima te je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
20.1. Sukladno odredbi članka 166. stavak 2. ZPP-a kada sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu odlučit će i o troškovima cijelog postupka.
20.2. Tužiteljica je u cijelosti uspjela sa tužbenim zahtjevom za raskid ugovora, a tuženica-protutužiteljica preinačenjem odluke o protutužbenom zahtjevu je uspjela 75% u odnosu na protutužbu, slijedom čega je uspjeh tužiteljice-protutužene u odnosu na protutužbu 25%.
20.3. Slijedom navedenog ukupni uspjeh tužiteljice- protutužene u parničnom postupku koji se vodio po tužbi i protutužbi je 62,50% a uspjeh tužene – protutužiteljice 37,50%, slijedom čega bi tužena- protutužiteljica bila dužna naknaditi 25% troška 20.4. Odlučujući o uspjehu stranaka u postupku, neovisno što se u nastavku postupka nakon ukidne odluke ovog suda raspravljalo samo o zahtjevu protutužbe, a budući je rješenjem ovog suda odluka prvostupanjskog suda broj P-114/2019 ukinuta u dijelu odluke o kojoj je odlučivano o zahtjevu protutužbe koji nije bio precizno, potpuno i određeno postavljen, s obzirom da je tužena protutužiteljica isticala više protutužbenih zahtjeva, te iz njenih podnesaka nije jasno bilo vidljivo koji dio protutužbenog zahtjeva se mijenja a koji je ostao nepromijenjen, zbog čega o zahtjevu nije bilo moguće meritorno odlučivati, radi se o troškovima koje je protutužiteljica uzrokovala svojom krivnjom za koje ne može potraživati naknadu troškova od protivne strane.
20.5. S obzirom da je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak te s obzirom da je žalbu podnijela samo tužiteljica-protutužena, kojoj bi prema ocjeni ovog suda pripadao razmjeran dio troška koji bi bila u obvezi naknaditi protutužiteljica, odluka o troškovima postupka je potvrđena.
21. Stoga je presuda prvostupanjskog suda djelomično preinačena temeljem odredbe članka 373.a ZPP-a, u dijelu presude pod točkama I., II. i III. tako da je od utvrđenih iznosa protutužiteljici-protutuženoj JG dosuđeno ¾ iznosa utvrđenih točkama I., II. i III. presude s zakonskom zateznom kamatom od raskida ugovora, dok je preostali dio zahtjeva koji se odnosi na isplatu ¼ iznosa utvrđenih točkama I. -III. zahtjev protutužiteljice-protutužene odbijen, a potvrđena u dijelu odluke pod točkom IV. presude i u odluci o troškovima temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
Vukovar, 17. veljače 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Krešimir Biljan