REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-302/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja eLog d.o.o., OIB 96182058114, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupa punomoćnik Martin Lukin, odvjetnik u Zagrebu, Gračanska cesta 145f, protiv tuženika JIM-transporti d.o.o., OIB 08095732068, Vrbovec, Livadarska ulica 47, kojeg zastupa punomoćnik Branko Čutura, odvjetnik u Splitu, Pojišanska 18, radi isplate, odlučujući o prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1732/2025-2 od 23. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1160/2023 od 25. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije i dopuna prijedloga se odbijaju.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog i dopunu prijedloga za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1732/2025-2 od 23. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P - 1160/2023 od 25. veljače 2025., zbog sljedećih pravnih pitanja:
„I Preteže li prijevoznikovo zakonsko pravo retencije (st.1.čl.72. ZOO -a) i zakonsko založno pravo na stvarima koje su mu predane radi prijevoza i u vezi s prijevozom (st.1.čl.692. ZOO-a) nad pravima vlasnika tih stvari, sve dok prijevoznik drži te stvari u poštenom posjedu i sve dok ima dospjelu tražbinu spram onoga tko mu je te stvari predao radi prijevoza i vezi s prijevozom, a taj njegov dužnik nije ujedno i vlasnik tih stvari koje su mu predane radi prijevoza ili u svezi s prijevozom? 2. Može li prijevoznik pozivom na dospjelu tražbinu koju ima spram onoga tko mu je stvari predao na prijevoz, a taj nije ujedno i vlasnik tih stvari, osnovano suprotstaviti svoje založno pravo (st.1.čl.692. ZOO-a) i pravo retencije (st.1.čl.72. ZOO-a) nad tim stvarima vlasničkom zahtjevu treće osobe za predaju/povrat tih stvari?
3. Može li prijevoznik pozivom na dospjelu tražbinu koju ima spram onoga tko mu je stvari predao na prijevoz osnovano se pozivati na založno pravo (st.1.čl.692. ZOO-a) i pravo retencije (st.1.čl.72. ZOO-a) nad tim stvarima, a ukoliko se ta tražbina ne odnosi i nije u svezi tog konkretnog prijevoza baš tih stvari?
4. Ima li vlasnik stvari od prijevoznika, koji se poziva na pravo retencije (st.1.čl.72. ZOO-a) i pravo zaloga (st.1.čl.692. ZOO-a), pravo potraživati isplatu novčane vrijednosti zadržanih mu stvari ili ima samo zahtijevati povrat odnosno predaju mu tih stvari? (ovo posebno obzirom na stav zauzet u Odluci Vrhovnog suda RH broj Revt-175/2009-2)?
5. Kad je u izvršenju prijevoza sudjelovalo više prijevoznika jedan za drugim, a sa svima njima pošiljatelj NIJE zaključio jedan jedinstveni Ugovor o prijevozu NITI im je predao Teretni list (st.1. u svezi sa st.2. i st.3.čl.690. ZOO -a), odgovaraju li u toj situaciji drugi, treći i svi daljnji prijevoznici, a koliko ih dalje ima, spram pošiljatelja solidarno s prvim prijevoznikom ili je u toj situaciji pošiljatelju odgovoran samo prvi prijevoznik, a prvi prijevoznik je naknadu ovlašten odnosno ima je pravo tražiti zasebno od prijevoznika kojem je pošiljku dalje povjerio na prijevoz?
6. Da li je najmoprimac kao posjednik stvari koje je dao na prijevoz, od prijevoznika ovlašten tražiti isplatu vrijednosti tih stvari ili samo predaju mu istih ili u tom smislu nema prava ni na jedan ni na drugi zahtjev jer pravo postavljati te zahtjeve pripada samo vlasniku stvari?
7. Slijedom odredbe st.1.čl.692. ZOO-a ("Radi osiguranja naplate naknade za prijevoz i nužnih troškova što ih je učinio u vezi s prijevozom, prijevoznik ima založno pravo na stvarima koje su mu predane radi prijevoza i u vezi s prijevozom, dok ih drži ili dok ima ispravu pomoću koje može raspolagati njima.") u vezi s odredbom st.2. istog članka ("Kad je u izvršenju prijevoza sudjelovalo više prijevoznika jedan za drugim, njihove tražbine u vezi s izvršenjem prijevoza osigurane su također tim zalogom...") ima li pravo zaloga i pravo retencije prijevoznik drugi u slijedu u odnosu na stvari koje mu je radi prijevoza i u svezi s prijevozom predao prijevoznik prvi u slijedu, a prema kojem prvom prijevozniku drugi u slijedu prijevoznik ima dospjelu tražbinu s osnove nekih drugih prijevoza, a ne tog konkretnog, a ako ta prava (zaloga i retencije) ima proizvode li ista onda učinke spram vlasnika stvari, ili je vlasnikovo pravo jače od prijevoznikova prava retencije i zaloga?“
2. Tužitelj u odgovoru na prijedlog i dopunu osporava navode tuženika.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije i dopuna prijedloga nisu osnovani.
4. Revizijski sud je ocijenio da ovako postavljena pravna pitanja ne predstavljaju pitanja u smislu odredbe čl. 385. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP) jer njima tuženik zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije (u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a), pa se u okviru takvih pitanja prijedlog ne može razmatrati. Naime, takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Osim što je doseg takvih pitanja ograničen samo na važnost za ovaj, konkretni slučaj, ovise o okolnostima svakog (tj. konkretnog) slučaja.
4.1. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi isplate 56.387,26 EUR, a koji iznos je, tuženik stekao neovlašteno odnosno zadržao je plastičnu ambalažu u vlasništvu tužitelja u navedenoj protuvrijednosti.
4.2. Sudovi su utvrdili da je tužitelj naručio prijevoz predmetne ambalaže od ranijeg prvotuženika G-Force one j.d.o.o. (u odnosu na kojeg je, rješenjem od 11. lipnja 2024., utvrđen prekid ovoga postupka zbog otvaranja stečajnog postupka, s tim da je naknadno i prestao postojati kao pravna osoba), a koji je povjerio prijevoz (sada) tuženiku. Tuženik odbija povrat ambalaže tužitelju iako mu je raniji prvotuženik platio za prijevoz prema nalogu za utovar br. 316/22, CMR 0000058 od 6. rujna 2022. naknadu u iznosu od 2.537,91 kn odnosno 270,00 EUR uvećano za PDV.
4.3. Sudovi pravilno prihvaćaju tužbeni zahtjev sa obrazloženjem da činjenica da tuženik ima potraživanje po raznim osnovama (ali ne i po osnovi predmetnog prijevoza) prema ranijem prvotuženiku (ali ne i prema tužitelju) u iznosu od 59.738,29 EUR, ne daju tuženiku pravo zadržanja i založno pravo na predmetnoj plastičnoj ambalaži tužitelja. Također nesporno je da sporna plastična ambalaža nije u vlasništvu dužnika, ranijeg prvotuženika, pa je i to razlog zašto tuženik, sukladno citiranoj odredbi čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; - dalje: ZOO), nema pravo zadržanja na njoj.
4.4. Također valja napomenuti da razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu i dopuni prijedloga za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu uopće uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
5. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
6. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
