REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-558/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, sa sjedištem u Zagrebu, Slovenska ulica 24, kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-119/2021-2 od 14. rujna 2021. kojom je ukinuta presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem Pn- 43/2019-23 od 15. siječnja 2021., u sjednici vijeća 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Šibeniku, broj Gž-119/2021-2 od 14. rujna 2021., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 60.400,00 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. svibnja 2019. godine pa do isplate (točka I. izreke), kao i da mu u istom roku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.977,88 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 15. siječnja 2021. godine, pa do isplate (točka II. izreke). Ujedno, odbijen je tužitelj sa preostalim djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.000,00 kuna sa zateznom kamatom na navedeni iznos (točka III. izreke), te sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke), dok je tuženik u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Uvažava se žalba tuženika, te se u dijelu pod točkom I. izreke za dosuđeni iznos od 32.400,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 18. lipnja 2020. godine do isplate, ukida presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku pod brojem Pn-43/2019-23 od dana 15. siječnja 2021. godine.
II. Zbog preinake prvostupanjske presude, mijenja se i odluka o parničnom trošku pod točkom II. i V. izreke, te se nalaže tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.610,75 kuna sa zateznom kamatom koja teče od dana 15. siječnja 2021. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena.“
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-5186/2021-2 od 14. prosinca 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije zbog sljedećeg pravnog pitanja;
"Treba li dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete povećan nakon zaključenja prethodnog postupka i to u slučaju kada je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%?"
4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova postupka.
5. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete za koju navodi da mu je nastala uslijed ozljede u prometnoj nezgodi od **.**.2017. koju je prouzročio HP upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika.
8.1. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka 13. ožujka 2020., preinačio tužbu povećanjem postojećeg zahtjeva, pozivajući se na novu okolnost, nove Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične naknade neimovinske štete koju je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske na drugoj sjednici građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (SU-IV-47/2020-5).
8.2. Prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 2. ZPP-a) pa je dopustio preinaku.
8.3. Drugostupanjski sud ističe da je pogrešno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 190. st. 2. ZPP ocijenio da tužitelj bez svoje krivnje tužbu nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Navodi da je u tužbi za naknadu štete dužan navesti odlučne činjenice koje se odnose kako na osnov tužbe, tako i na visinu tužbenog zahtjeva, slijedom čega je temeljno pitanje za donošenje odluke o dopuštenosti preinake iz naprijed navedenih razloga – pitanje, je li tužitelj bio u mogućnosti istaknuti u tužbi zahtjev za naknadu neimovinske štete u većem iznosu od 28.000,00 kuna, odnosno, je li takav zahtjev mogao istaknuti do zaključenja prethodnog postupka (čl. 191. st. 1. ZPP), te je li, kako to tužitelj tvrdi tijekom postupka (podnesak od 2. prosinca 2020.), u iznošenju činjenica vezanih za visinu, bio ograničen praksom i Orijentacijskim kriterijima iz 2002. godine koji su bili u primjeni.
Drugostupanjski sud nadalje ističe da o Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava, a sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne (neimovinske) štete mogu utvrđivati i izvan njima predviđenih granica za pojedine vidove štete, te ih sudovi ne mogu primjenjivati pukim automatizmom, slijedom čega ovaj drugostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije bio ograničen u postavljanju zahtjeva i iznošenju činjenica koje se tiču njegove visine, da se donošenja novih Orijentacijskih kriterija 2020. godine ne može protumačiti na način da tužbeni zahtjev u višem iznosu tužitelj nije bio u mogućnosti postaviti bez svoje krivnje, te da bi se u tom pravcu radilo o novoj okolnosti. Naime, tužbeni zahtjev je, nakon isplate u mirnom postupku postavljen u iznosu od 28.000,00 kuna, tužitelj je kod prekluzivne naravi odredbe čl. 190. st. 1. ZPP bio u mogućnosti disponirati istim, te je upravo zahtjev u iznosu od 28.000,00 kuna raspravljen i prihvaćen u postupku.
Stoga drugostupanjski sud zaključuje da se ne radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP, pa je prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke za iznos od 32.400 kuna temeljem čl. 369. ZPP trebalo ukinuti, bez vraćanja na ponovno odlučivanje.
9. Tužitelj u reviziji ističe da je tri mjeseca nakon zaključenja prethodno postupka došlo do promijene Orijentacijskih kriterija na sjednicama od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. te je sukladno novom pravnom shvaćanju preinačio tužbeni zahtjev. Navodi da bez svoje krivnje nije mogao do zaključenja prethodnog postupka povisiti tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u skladu s novim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade.
10. Od bitnog značaja za odgovor na sporno pravno pitanja je:
- sve do donošenja odluke o izmjeni orijentacijskih kriterija postojala je ustaljena sudska praksa u odnosu na pravične iznose novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja se dosuđuje primjenom Orijentacijskih kriterija koji su do tada bili na snazi (od 29. studenog 2002.)
- tužitelj je u vrijeme podnošenja tužbe tužbenim zahtjevom zatražio novčani iznos naknade štete u skladu sa ustaljenom sudskom praksom prema Orijentacijskim kriterijima od 29. studenog 2002.
- izmjena orijentacijskih kriterija nije bila okolnost koju je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe mogao predvidjeti ili na bilo koji način na nju utjecati, a ista je od utjecaja na njegova legitimna očekivanja u smislu ostvarivanja prava na naknadu štete.
10.1. Obzirom da iz obrazloženja odluke o prihvaćanju Orijentacijskih kriterija proizlazi da se isti primjenjuju na sve postupke u tijeku, no kako sud u parničnom postupku odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP), tužitelj jedino ako preinači tužbu može ostvariti svoja legitimna očekivanja u smislu pružanje sudske zaštite i dosuđivanja pravične novčane naknade neimovinske štete.
10.2. U situacijama kada su prethodni Orijentacijski kriteriji u vrijeme podnošenja tužbe bili na snazi već skoro 16 godina, tužitelj je imao realna legitimna očekivanja koji bi mu novčani iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svezi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica u sudskom postupku mogao biti dosuđen. Izmjenom Orijentacijskih kriterija koja je bila znatna - povišena je naknada prema svim kriterijima za 50%, ova očekivanja tužitelja se u znatnoj mjeri mijenjaju a ovu okolnost tužitelj nije mogao predvidjeti (u tom smislu je i shvaćanje ovog revizijskog suda, primjerice Rev-864/2023-2 od 10. travnja 2024.).
11. Stoga odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:
„Treba dopustiti preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, kada je tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete povećan nakon zaključenja prethodnog postupka i to u slučaju kada je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 kojim su izmijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%?"
12. S obzirom na pogrešno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a, ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.
13. Sukladno čl. 166. st. 3. ZPP-a, ostavljeno je da se o troškovima revizijskog postupka odluči konačnom odlukom.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
