REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-864/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Peri Toliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, iz Splita, Branimirova obala 17, OIB 78755598868, zastupanog po punomoćnici KK, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-96/2025-3 od 5. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1776/2020-25 od 15. studenoga 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. i pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2., prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3. i u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-96/2025-3 od 5. studenoga 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1776/2020-25 od 15. studenoga 2024., tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

„1. Je li nezakonita odluka suda koja se temelji na stavu suda da početak zastare zahtjeva za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice) počinje teći od pravomoćnosti lokacijske dozvole, koji stav je u suprotnosti sa sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske da zastara počinje teći onog trenutka kada tužitelj kao prijašnji vlasnik objektivno više nije mogao s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju te nekretnine u posjed?,

2. Je li sud ovlašten u slučaju oduzimanja zemljišta bez zakonom predviđenog postupka radi izgradnje prometnice, odrediti naknadu i za faktično neoduzeti ostatak nekretnine (iz razloga što je izgubio na svojoj samostalnoj vrijednost), iako faktično nije oduzet iz posjeda pa u odnosu na njega ne egzistira niti stvarnopravni niti obveznopravni zahtjev tužitelja?,

3. Je li sud dužan prigovore stranaka koji su od ključne važnosti za ishod predmeta obrazložiti te analizirati dokaze na temelju kojih se donosi presuda, s posebnim naglaskom na obvezu suda drugog stupnja da obrazloži žalbene razloge?“.

1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je podnio i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje.

1.2. Tužiteljica se u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.

2.1. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 1. nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što odgovor na to pravno pitanje ovisi o specifičnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. K tome, drugostupanjski sud odlučujući o prigovoru zastare ocjenjuje da je na tuženiku bio teret dokaza početka zastarijevanja (teret dokaza trenutka kada tužiteljica objektivno više nije mogla s uspjehom zahtijevati vraćanje i predaju predmetne nekretnine u posjed). U datim okolnostima konkretnog slučaja drugostupanjski sud zaključuje da je ta okolnost nastupila izdavanjem lokacijske dozvole, a da tuženik nije dokazao da bi taj trenutak nastupio ranije. Ovdje je za ukazati da tuženik u tom pravcu niti ne naznačuje pravno pitanje.

2.2. U odnosu na pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 2., tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložio odgovarajuće dijelove spisa iz kojih bi bilo moguće zaključiti da bi to pravno pitanje uopće bilo važno za odluku u ovom sporu. Tako iz onoga što je dostavljeno ovom revizijskom sudu (čl. 389.b st. 1. ZPP) nije moguće zaključiti da bi postojao i faktično neoduzeti ostatak predmetne nekretnine.

2.3. Pravno pitanje navedeno pod rednim brojem 3. nije pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Ovo stoga što je odgovor na to pravno pitanje sadržan u jasnim i potpunim zakonskim odredbama (čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP).

2.4. Tuženik nije učinio vjerojatnim (prvenstveno iz razloga što nije postupio sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP) da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug