REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-770/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Matić članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice ŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, protiv tuženika BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski iz Rijeke, radi uzdržavanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-355/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-411/2021-87 od 24. srpnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-355/2025-2 od 19. studenoga 2025. se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-355/2025-2 od 19. studenoga 2025. se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-355/2025-2 od 19. studenoga 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-411/2021-87 od 24. srpnja 2025.
2. Tuženik podnosi prijedlog zbog jednog pravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje glasi:
"Jesu li ispunjeni uvjeti za povećanje uzdržavanja punoljetnog djeteta, ako punoljetno dijete bez razloga koji bi ga opravdavali nije redovito ili uredno ispunjavao svoje obveze tekuće akademske godine?".
3. Prijedlog podnosi na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je u prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija) i to pravo na obrazloženu odluku koji je neizostavan aspekt prava na pošteno i pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.
4. Kao razlog važnosti naznačenog pitanja predlagatelj se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1900/2017-2 od 5. rujna 2017., a u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2393/2020 od 9. prosinca 2021., U-III- 673/2018 od 2. srpnja 2019. i dr., te na presude Europskog suda za ljudska prava Dulaurans protiv Francuske br. 34553/97, § 33., presuda od 21. ožujka 2000., Ajdarić, navedeno § 32. i 33. i Ilgar Mamadov protiv Azerbajdžana br. 919/15, § 205. i 206. presuda od 16. studenoga 2017. i dr., uz tvrdnju da je shvaćanje izneseno u pobijanoj odluci protivno pravnim shvaćanjima iznesenim u navedenim odlukama.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke koja u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvarena jer je u nižestupanjskim postupcima utvrđeno da su tužiteljice uredno i redovno ispunjavale svoje fakultetske obveze, pa se ne bi radilo o pravnim pitanjima o kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili da bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Pritom valja dodati da činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima ne mogu biti predmetom preispitivanja u ovom stupnju postupka. Stoga imajući na umu utvrđenja nižestupanjskih sudova kao i okolnosti konkretnog slučaja, shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom.
7. Pogrešno je i shvaćanje tuženika da odluke na koje se kao razlog važnosti u opravdanju postavljenih pitanja usporediva je s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od predmeta na koje se poziva tuženik odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka u sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanje na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
8. S obzirom na izloženo valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja pa je riješeno kao u toč. I. izreke rješenja.
9. U odnosu na navode tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, a što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima tužiteljica, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika. Te presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično i pošteno suđenje odnosno da odluka nižestupanjskih sudova nije dovoljno obrazložena.
11. Slijedom navedenog ocjena je ovoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
