REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-798/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa, Zagreb, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, Velika Gorica, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije koji su stranke podnijele protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovnog broja Gž R-115/2025-3 od 12. studenoga 2025., kojom djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-8/2023-20 od 18. rujna 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženoj revizija protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovnog broja Gž R-115/2025-3 od 12. studenoga 2025. u dijelu pod toč. II. i III. izreke, zbog pravnih pitanja koja glase:
„Da li tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi Ministarstva obrane, Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane, pripada pravo na korištenje slobodnih dana nakon odrađenog dežurstva u dežurnom borbenom dvojcu (dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem), sukladno odredbi čl. XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/2014, 23/2015, 84/2015, 106/2017, 39/2018 i 46/2018) odnosno pravo na isplatu naknade za neiskorištene slobodne dane u slučaju kada je tužitelju isplaćena novčana naknada za borbeno dežurstvo temeljem Odluke Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15-03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., donesenoj sukladno odredbi čl. 13. st. 5. Zakona o obrani ("Narodne novine" broj 73/13 i 75/15)?“
„Da li se Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, klasa: 023-03/15- 03/1, urbroj:512-01-15-941 od 28. prosinca 2015., primjenjuje samo na 2016. godinu ili i na cijelo utuženo razdoblje na temelju koje Odluke je tužitelju isplaćivana novčana naknada?“.
II Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
III. Prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. O troškovima oba prijedloga za dopuštenje revizije i tužiteljevog odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Stranke su protiv drugostupanjske presude podnijele prijedlog za dopuštenje revizije, svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije su postavile pravna pitanja koje smatraju važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu.
2.1. Tužitelj se uz to pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem su prijedlozi podneseni u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ih je sud kvalificirao kao prijedloge za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Tužitelj je podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tužene.
5. Ovaj sud je prijedloge razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga tužene
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja tužene važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je pobijana drugostupanjska presuda protivna pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-3652/2019 od 12. listopada 2022., na koju se je tuženica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije (tako ovaj sud i u Revd-1525/2025-2 od 23. travnja 2025.).
7. Zato je, na temelju čl. 387. st. 1. ZPP i čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja, pod toč. I.
U pogledu prijedloga tužitelja podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
8. U pogledu pravnih pitanja tužitelja navedenih u prijedlogu pod rednim brojevima od 1. do. 4. je za obrazloži da se njima smjera na osporavanje činjenica stanja. Međutim utvrđenje činjeničnog stanja je pravo pridržano nižestupanjskim sudovima i u ocjenu činjenog stanja ovaj se sud ne upušta. Ta pitanja nisu postupovnopravna niti materijalnopravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, nego isključivo pitanja koja se odnose na utvrđenja činjenog stanja. Sud je iskazima svjedokā utvrdio način i činjenicu redovnog korištenja dnevne pauze.
9. S obzirom da je činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova da je poslodavac ispunio svoju obvezu i osigurao pravo na dnevni odmor, a što je dokazano izvedenim dokazima – uz također nespornu činjenicu da tužena nije imala obvezu vođenja evidencije tih stanki – teret dokazivanja suprotno je, prema pravnom shvaćanju suda u pobijanoj odluci, na tužitelju. To je u skladu sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci poslovnog broja Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2025. (osobito v. toč-15.1. obrazloženja te odluke), pa peto pravno pitanje nema važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava.
10. U pogledu pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu pod rednim brojevima 6. do 9., za obrazložiti je da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tih pravnih pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tih pravnih pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
11. Napominje se da ovaj sud, sagledavajući predmet u okviru utvrđenih činjenica i u pogledu postavljenih pravnih pitanja, protivno navodima tužitelja, ne vidi nepodudarnost pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci sa pravnim shvaćanjem koje je revizijski sud izrazio u presudi poslovnog broja Rev-300/2023-2 od 23. svibnja 2023.
12. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu podnesenom zbog pravnih pitanja koje stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. II.
U pogledu prijedloga tužitelja podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
13. Povredu prava na pravično suđenje tužitelj vidi u odluci suda o priznavanju troška postupka razmjerno uspjehu u sporu, u situaciji, kada (barem prema shvaćanju tužitelja) nisu nastali dodatni troškovi postupka u odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva, a kada je sud je trošak postupka odredio dosljednom primjenom čl. 154. st. 2. ZPP. Međutim, imajući u vidu da je utvrđenje suda u pobijanoj odluci da se „ne radi o razmjerno neznatnom dijelu neuspjeha, zbog kojeg nisu naslati posebni troškovi“, ovaj sud ocjenjuje da odlukom o trošku postupka nije došlo do povrede postupovne odredbe koja bi bila osobito teške naravi, a osobito ne takve koja bi dovela do povrede prava na pravično suđenje ili na pristup sudu, pa čak niti na razini vjerojatnosti.
14. Tužitelj vidi povredu prava na jednakost svih pred zakonom u načinu ocjene dokaza i utvrđivanju činjenica korištenja pauze i tom smislu tereta dokazivanja. Međutim, protivno njegovim navodima, tužitelju nije bilo onemogućeno dokazivanje činjenica koje je on navodi i dokazivanje činjenica protivnih onima utvrđenim iskazima svjedokā (koji su ocijenjeni istinitim). Ne može se zaključiti da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova takvo da bi se, primjenom primijenjenih pravila o teretu dokazivanja, tužitelja faktično onemogućilo u dokazivanju činjenica koje on iznosi i tako mu uskratilo pravo na jednako postupanje (i ravnopravnost oružja). To je tužitelj mogao činiti (i činio je) prvenstveno predlaganjem provedenih dokaza saslušanjem svjedoka. No, hoće li te iskaze nižestupanjski sud ocijeniti istinitim, stvar je konkretne ocjene svakih od tih provedenih dokaza, a to je pravo ocjene pridržano nižestupanjskim sudovima, i u to pravo ovaj sud ne ulazi. Dakle, nije učinjena vjerojatnim niti povreda tog prava.
15. Zato je, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem se poziva na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. III.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
