REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-750/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČM iz [adresa], Republika [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Filakoviću, odvjetniku u Osijeku, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo financija, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1484/2024-4 od 17. srpnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1126/2023-9 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1484/2024-4 od 17. srpnja 2025. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

„Ukoliko je prvostupanjskim rješenjem o prekršaju tužitelj proglašen krivim za počinjenje prekršaja, te mu je istim tim rješenjem oduzeta određena roba, a nakon toga je tužitelj presudom Visokog prekršajnog suda RH, kojom se prihvaća tužiteljeva žalba, oslobođen od optužbe da bi počinio taj isti prekršaj za koji se teretio, te je istom presudom Visokog prekršajnog suda RH naloženo tuženiku Republici Hrvatskoj da tužitelju vrati tu istu oduzetu robu, a tuženik Republika Hrvatska po Ministarstvu financija tužitelju ne može vratiti tu istu robu jer je prije donošenja presude Visokog prekršajnog suda RH, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. točka 17. Zakona o carinskoj službi (Narodne novine broj: 68/13, 30/14 i 115/16) i članka 4. stavak 2. i 4. te članka 17. st. 2. Pravilnika o načinu postupanja s predmetima oduzetim u prekršajnim postupcima (Narodne novine broj: 38/14) dodijeljena nekome drugome zato što je lakopokvarljiva, a pri tome ne postoji niti jedna druga odluka suda po kojoj se ta roba ne bi trebala vratiti tužitelju, da li:

a) tužitelj kao osoba koja je vlasnik te robe i od koje je oduzeta ta roba, ima pravo od tuženika Republike Hrvatske dobiti novčanu nadoknadu u visini vrijednosti te robe?

b) tuženik Republika Hrvatska odgovora tužitelju po načelima naknade štete ili po načelima stjecanja bez osnove?

c) se tuženik Republika Hrvatska, ukoliko odgovara po načelima naknade štete, može osloboditi od odgovornosti za novčanu nadoknadu tužitelju u visini vrijednosti te robe s obrazloženjem da je roba dodijeljena drugoj osobi jer se radilo o lakopokvarljivoj robi koju je sam tuženik smjestio u neodgovarajuće uvjete gdje za robu takvog karaktera mogu biti od utjecaja na zdravlje ljudi, pa da onda zbog takvog postupanja tuženika takva radnja ne predstavlja štetnu protupravnu radnju?“.

II. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1484/2024-4 od 17. srpnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P - 1126/2023-9 od 18. srpnja 2024., tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši, između ostalih, i pravno pitanje navedeno pod stavkom I. izreke ovog rješenja, a za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Tužitelj zahtijeva naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije.

1.1. Tužena nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje navedeno pod stavkom I. izreke ovog rješenja, ne samo važno za odluku u ovom sporu, već je također i važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 258/2014-4 od 7. lipnja 2016.).

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

4. U odnosu na preostala pravna pitanja te u odnosu na povrede temeljnih ljudskih prava, uzeto je da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen i to na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

5. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu troška podnošenja prijedloga za dopuštenje revizije osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug