REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-223/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Jadranke Anić-Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MHO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnice ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], zastupane po punomoćniku Dejanu Uljareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3123/2023-6 od 14. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru, poslovni broj Povrv-1415/2019 od 2. lipnja 2023., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3123/2023-6 od 14. siječnja 2025., o dijelu u kojem je odbijen njezin tužbeni zahtjev, u odnosu na pitanje:

„1. Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz saslušanja svjedoka i bivšeg vlasnika obrta, kojim bi se prema tvrdnji Tužiteljice utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221. a ZPP-a?

2. Smije li sud zbog pretjeranog formalizma onemogućiti Tužiteljici da dokaže da je došlo do prekida zastare, a temeljem kojeg utvrđenja prekida zastare bi ista imala pravo na isplatu cjelokupno utuženog iznosa?“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3123/2023-6 od 14. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu Stalne službe u Supetru, poslovni broj Povrv-1415/2019 od 2. lipnja 2023., zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

„1. Je li u situaciji kada je tijekom postupka odbio izvesti predloženi dokaz saslušanja svjedoka i bivšeg vlasnika obrta, kojim bi se prema tvrdnji Tužiteljice utvrdile odlučne činjenice, sud ovlašten donijeti odluku o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu odredbe čl. 221. a ZPP-a?

2. Smije li sud zbog pretjeranog formalizma onemogućiti Tužiteljici da dokaže da je došlo do prekida zastare, a temeljem kojeg utvrđenja prekida zastare bi ista imala pravo na isplatu cjelokupno utuženog iznosa?

3. Može li se pisana izjava u smislu članka 220. ZOO-a smatrati valjanom ako je dana u obliku e-maila ili SMS-a, posebice obzirom se u pravu priznaju čak i ugovori sklopljeni, tj. obveze preuzete, putem telefax uređaja?“

2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima, između ostalog, pozvala se na odluke revizijskog suda broj Rev-676/2009 od 9. prosinca 2009., Rev-204/2007 od 7. ožujka 2007., Rev- 636/2014 od 21. travnja 2015., Revx-214/2018-2 od 12. rujna 2018., Rev- 1276/2007 od 4. lipnja 2008. Navodi da su naznačena pitanja važna za odluku u ovom sporu jer odluka drugostupanjskog suda odstupa od citirane prakse revizijskog suda, te da je uz to počinjena i bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. , u vezi s čl. 221.a ZPP-a, koja je utjecala na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

3. Uz navedena pitanja, tužiteljica, također, sukladno čl. 385.a st. 2. ZPP-a, predlaže da joj se dopusti podnijeti reviziju jer joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba Zakona o parničnom postupku povrijeđeno temeljeno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno pravo na pristup sudu, na obrazloženu sudsku odluku i djelotvorni pravni lijek, odnosno na pravično suđenje, koje između ostaloga, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama te isto ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na ''rješavanje'' spora od strane suda.

4. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

5. Prijedlog je osnovan.

6. Tužiteljica predmetnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da joj plati iznos od 511.974,32 kuna na ime naknade primljene prilikom posredovanja tuženika u iznajmljivanju apartmana u vlasništvu tužiteljice.

7. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik na temelju poslovnog odnosa kojeg je imao s tužiteljicom, a koji poslovni odnos se sastojao u tome da je tuženik stavljao u ponudu trećim osobama apartmane u vlasništvu tužiteljice, od istih osoba primio novac za boravak u tim apartmanima, a da za to nije imao ovlaštenje tužiteljice, u smislu posebne punomoći, protivno odredbi članka 837. stavak 1. ZOO-a, zadržao za sebe iznose koje su treće osobe platile za boravak u apartmanima u vlasništvu tužiteljice, pa je na takav način bez osnove stekao iznos od sveukupno 511.974,32 kune, te je isti iznos temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a dužan tužiteljici i vratiti. S obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na utuženo potraživanje, a kako je do 8. travnja 2019., kada je tužiteljica pokrenula ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu, za dio tražbine tužiteljice protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO- a koji se primjenjuje kod stjecanja bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev za iznos od 55.159,09 kuna / 7.320,86 eura, sa zateznom kamatom, a za iznos od 456.815,23 kune / 60.629,80 eura sa zateznom kamatom odbijen. Pri tome sudovi nisu prihvatili tvrdnju tužiteljice o prekidu zastare, a u odnosu na koji prigovor nije saslušan svjedok DH, čije je saslušanje predložila tužiteljica.

8. Tužiteljica u prijedlogu, između ostalog, navodi da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužiteljice za izvođenjem dokaza saslušanjem ključnog svjedoka DH uz obrazloženje da je predmet na temelju već izvedenih dokaza bio zreo za donošenje odluke, iako prema obrazloženja pobijane presude ni nakon izvedenih dokaza nije bilo jasno u kojem poslovnom odnosu su bile stranke te na koja potraživanja se odnosilo priznanje duga od strane tuženika MH (Sporazum o priznanju duga od 24. rujna 2010. i SMS poruke od 2014-2016.), a što bi se saslušanjem svjedoka DH, kao zastupnika UO Apartmani [obrt] i prijašnjeg vlasnika, nedvojbeno pojasnilo. Osim toga prvostupanjski sud je odbo prijedlog za saslušanjem svjedoka DH na ročištu od 24. srpnja 2020. navodeći kao razlog činjenicu da je navedeni svjedok pristupio na to ročište kao javnost (str. 2. Zapisnika), iako je bilo predloženo saslušanje DH (podneskom od 2. ožujka 2020.), četiri mjeseca prije ročišta na koje je svjedok pristupio „kao javnost“.

9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u izreci ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda na koje je ukazala tužiteljica u prijedlogu.

10. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci, dok se za ostala pitanja uzima da je prijedlog povučen.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić