1              Poslovni broj: 8 Kž-673/2023-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

 

 

Poslovni broj: 8 Kž-673/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući povodom žalbe optuženog M. P. podnesene protiv presude Općinskog suda u Virovitici broj: K-225/2022-15 od 3. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom optuženi M. P. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, dva opisana u članku 139. stavak 2. KZ/11., a jedno opisano u članku 139. stavak 3. KZ/11. pa mu je na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11. za kazneno djelo počinjeno na štetu M. K. utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, za kazneno djelo počinjeno na štetu S. K. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11. mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi M. P. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) oštećeni S. K., M. K. i I. K. su upućeni s imovinskopravnim zahtjevom u paricu.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08. optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 5,10 eura / 38,43 kune i paušalne naknade u iznosu od 132,72 eura / 1.000,00 kuna (1 euro = 7,53450 kuna) u korist Državnog proračuna Republike hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

 

4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08. optuženiku je naloženo plaćanje nagrade opunomoćenika oštećenika – O. društvo V. & R. & C. C. d.o.o. u V. u iznosu od 1.057,63 eura / 7.968,75 kuna sve u roku od 15 dana.

 

5. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi M. P. putem branitelja D. G., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da drugostupanjski sud „preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i oslobodi optuženika od optužbe odnosno svake kaznene odgovornosti za kaznena djela za koja je osuđen pobijanom presudom“, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Optuženi M. P. u žalbi ističe da pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., međutim, ne obrazlaže u čemu se ista sastoji. Imajući u vidu ovaj žalbeni navod optuženika, ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu te utvrdio da je izreka pobijane presude jasna, nije proturječna, niti u proturječju s razlozima presude, a u obrazloženju prvostupanjske presude je sud iznio jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su logični i međusobno suglasni stoga nema govora o ikakvom proturječju, zbog kojih se prvostupanjska presuda ne bi mogla ispitati i čime bi bila počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski je sud detaljno i okolnosno analizirao sve provedene dokaze, brižno i savjesno ocijenio svaki izvedeni dokaz zasebno i u njihovoj ukupnosti, ocijenio je vjerodostojnost svakog izvedenog dokaza i obrazložio na temelju kojih dokaza je utvrdio da se u ponašanju optuženog M. P. stječu sva bitna obilježja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

 

9. Osporavajući zaključke suda o postojanju bitnih elemenata terećenih kaznenih djela, žalitelj, zapravo, pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

10. U odnosu na kaznena djela prijetnje počinjena 16. srpnja 2022. prema oštećenima M. K. i S. K., optuženi M. P. se brani alibijem, tvrdeći da u inkriminirano vrijeme nije bio na mjestu događaja jer je bio na unukovim krstitkama u D. domu u V. gdje je boravio od 11:00 do 1:00 sat. Na okolnost alibija prvostupanjski je sud ispitao svjedoke D. P., A. J., Z. S., A. P., Z. K. i P. K. koji su suglasno opisali kako je optuženik 16. srpnja 2022. boravio u D. domu u V. od vremena okupljanja gostiju na obiteljskom slavlju pa sve do odlaska posljednjih gostiju, što bi značilo da je u vrijeme inkriminiranih događaja oko 18:50, odnosno 19:00 sati bio na proslavi, a ne na mjestu događaja. Nasuprot obrani optuženika su tvrdnje oštećenih M. K., S. K., svjedoka N. K. i I. K. te iskazi djelatnika policije D. L. i A. M. M.. Iskazi oštećenih M. K. i S. K. prema kojima je bilo usmjereno optuženikovo postupanje te svjedoka N. K. koji je uočio kretanje optuženikova automobila i optuženika kao vozača istog su u bitnim dijelovima, a vezano uz postupanje, odnosno ponašanje optuženika podudarni. Osim toga, odmah po postupanju optuženika u odnosu na oštećenog M. K., ovaj oštećenik je pozvao policijske službenike koji su bili na licu mjesta kada je neposredno nakon inkriminiranog događaja kući došla oštećena S. K. te su primijetili uznemirenost oštećenika, posebno oštećene S. K. koja je na njihovu sugestiju i zatražila liječničku pomoć u Zavodu za hitnu medicinu VPŽ. Iz medicinske dokumentacije oštećene S. K. proizlazi da je u vrijeme prijema bila anksiozna, uznemirena i plačljiva, što sve ukazuje da je, doista, doživjela traumu. Kada se, dakle, iskazi oštećenika i policijskih službenika analiziraju i povežu s iskazima svjedoka alibija D. P., A. J., Z. S., A. P., Z. K. i P. K., a imajući u vidu da je proslavi krstitki optuženikova unuka prisustvovalo devedesetak uzvanika, osnovano je prvostupanjski sud otklonio optuženikov alibi jer, s obzirom na broj uzvanika i uobičajena događanja na sličnim proslavama, neuvjerljivo je da bi svjedoci baš cijelo vrijeme imali u vidokrugu optuženika i njegovo vozilo te bili sigurni da optuženik nije napuštao mjesto proslave. Iskazi oštećenika su uvjerljivi, u bitnim dijelovima podudarni i u skladu s iskazima policijskih službenika u dijelu gdje opisuju izgled oštećenika te medicinskoj dokumentaciji oštećene S. K. te predstavljaju životnu i uvjerljivu sliku slijeda događanja toga dana, tako da je posve ispravno prvostupanjski sud prihvatio njihove iskaze i na njima temeljio presudu.

 

11. Tvrdnje žalitelja da se sud od početka postupka apriori priklonio tvrdnjama oštećenika, analiza ponašanja oštećenika, sugeriranje kako bi se oštećenici trebali ponašati predstavljaju subjektivni dojam optuženika koji nema uporište u objektivno utvrđenom činjeničnom stanju.

 

12. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da postupanje optuženika prema oštećenom M. K. i S. K. nema obilježja prijetnje, smatrajući da je objektivno nemoguće uputiti prijetnju vožnjom i skretanjem u dvorište ili trak gdje se nalazi biciklist. Naime, smisao prijetnje je nagovještaj, odnosno stavljanje u izgled nekakvog zla, koje ne mora nužno bit verbalizirano, već može biti i konkludentnom radnjom. U konkretnoj situaciji usmjeravajući vozilo kojim upravlja prema oštećenicima i povećavanjem brzine njegova kretanja, a potom nakon što oštećeni M. K. bježi u dvorište svoje obiteljske kuće, kretanje vozilom za njim, kao i povećavanje brzine i skretanjem na trak kojim se kreće oštećena S. K., predstavljaju konkludentne radnje kojima je cilj bio izazvati strah i uznemirenost žrtava te bojazan za vlastiti tjelesni integritet. Optuženik je koristio vozilo kao sredstvo kojim je izazvao ugrozu oštećenika, a tim je sredstvom s obzirom na povećanje brzine i nemogućnošću žrtava kao pješaka da izbjegnu nalet vozila sigurno mogao usmrtiti oštećenike. Oštećenici su bili svjesni opasnosti koja im prijeti uporabom vozila, kao i vlastite nemoći suprotstaviti se naletu, tako da je optuženikovo postupanje objektivno podobno ugroziti spokojstvo osobe prema kojoj je usmjereno. Da je optuženikovo ponašanje rezultiralo uznemirenošću, strahom i nesigurnošću oštećenika proizlazi iz iskaza oštećenika, kao i iskaza policijskih službenika koji su intervenirali na mjestu događaja, a u odnosu na oštećenu S. K. potvrđuje i medicinska dokumentacija.

 

13. Za egzistenciju kaznenog djela prijetnje dostatno je da je ponašanje počinitelja objektivno podobno da kod osobe prema kojoj je usmjereno izazove osjećaj ugroze, uplašenosti, ugroženosti tjelesnog integriteta, bez obzira je li počinitelj prijetnju namjeravao ostvariti. Stoga je posve nebitno fizičko stanje optuženika, odnosno činjenica što je invalid, krhkog zdravlja, vrlo teško hoda i slabe konstitucije, posebno kada se ima u vidu da je kod dva kaznena djela koristio vozilo za izazivanje straha, odnosno nije niti bio u mogućnosti da se osobno, fizički suprotstavi oštećenicima.

 

14. Vezano za žalbenu tvrdnju optuženika da je u odnosu na događaj 9. srpnja 2022. pravomoćno presuđen, ovaj drugostupanjski sud je putem e-spisa izvršio uvid u prekršajni nalog Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel, broj 4 Pp-1377/2022-3 od 28. srpnja 2022. te usporedbom činjeničnog opisa prekršaja iz predmetnog prekršajnog naloga sa činjeničnim opisom kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. počinjenog 9. srpnja 2022. utvrdio da se radi o dva različita činjenična supstrata, jednog koji predstavlja obilježje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77., 55/89., 5/90., 30/90., 47/90., 29/94.), a drugi sa znatno većom kriminalnom količinom u vidu optuženikova obraćanja troje oštećenika riječima da će ih sve potrgati i potamaniti, da će im strgati ruke i noge, koji izričaj se ne navodi u činjeničnom supstratu prekršajnog naloga, a koji ima obilježje kaznenog djela prijetnje iz članak 139. stavak 3. KZ/11., tako da nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. počinjeno 9. srpnja 2022. već proglašen krivim naznačenim prekršajnim nalogom, odnosno da se u odnosu na ovo kazneno djelo radi o presuđenoj stvari.

 

15. U odnosu na događaj koji se zbio 9. srpnja 2022. prvostupanjski je sud na temelju iskaza oštećenih S. K., M. K. i I. K. te svjedoka N. K., koji su u bitnim dijelovima suglasni, sasvim osnovano zaključio da je inkriminirane zgode optuženik izgovorio naznačene riječi, da su iste objektivno podobne izazvati kod adresata nespokojstvo, uznemirenost i strah za vlastiti život i tjelesni integritet, kao i da je optuženik imao namjeru ustrašiti oštećenike, čime je u ponašanju optuženika utvrdio sva bitna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. Tvrdnja optuženika da oštećenici raspolažu snimkom događaja, iz koje proizlazi suprotno, ničim nije potkrijepljena, odnosno dokazana, niti oštećenici u svojim iskazima spominju da bi netko od njih snimao događaj.

 

16. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni, odnosno uvjetnoj osudi, optuženik navodi da je sankcija suviše visoka, posebno kad se uzme u obzir da oštećenici nisu pokazivali nikakav strah prema žalitelju u sudnici, da kod njih nema niti straha niti uznemirenosti, a žalitelj je invalid vrlo slabe konstitucije i blage naravi. Nadalje, napominje da su oštećenici i optuženik u dugogodišnjoj zavadi pa su reakcije između njih već lišene obzira te si svašta obostrano izgovaraju.

 

17. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su sukladno članku 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne kao i da ih je ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi sasvim adekvatno je prvostupanjski sud kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost dok je kao otegotno cijenio izraženu upornost da se narušava javni red na štetu članova obitelji Knežević, pri čemu pokrenuti prekršajni postupci nisu odvratili optuženika od takvog ponašanja.

 

18. Imajući u vidu kod odlučivanja o kazni istaknute i cijenjene olakotne i otegotne okolnosti te povezujući s propisanom kaznom zatvora za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11. u trajanju do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud optuženom M. P. utvrdio kazne zatvora za kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. u trajanju po šest mjeseci, a za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11. u trajanju osam mjeseci. Fizička konstitucija optuženika i njegovo zdravstveno stanje, kada se ima u vidu da je koristio vozilo kao sredstvo počinjenja djela, nisu od utjecaja na odmjeravanje kazne. Dojam koji su oštećenici ostavili na optuženika tijekom rasprave da nisu prestrašeni, ne znači da ne trpe posljedice djela pa da bi optuženikov dojam oštećenikova stanja trebao biti cijenjen kao olakotna činjenica. Radi se o subjektivnom dojmu koji ne može biti od utjecaja na odmjeravanje kazne. Imajući u vidu ukupnost počinjenih kaznenih djela i ličnost optuženika, pravilno ga je prvostupanjski sud, a na temelju odredbe članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a potom smatrajući, s obzirom na optuženikovu dosadašnju neosuđivanost, da je postojeći kazneni postupak dostatno upozorenje optuženiku da ubuduće ne čini kaznena djela pa mu je izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja tri godine.

 

19. Pojedinačno utvrđene kazne zatvora, jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja tri godine i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, primjereni su stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, pogibeljnosti djela i ukupnosti kriminalne količine kritične zgode, ponašanju nakon počinjenja djela te podobni za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. dok nekom blažom kaznom, za koju se zalaže žalitelj ista ne bi bila ostvarena.

 

20. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

21. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 9. siječnja 2024.

 

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči, v. r.