REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4971/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, odvjetnici u Varaždinu, protiv tuženice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korušić, Hrg i Vukalović j.t.d. u Varaždinu, radi tužbe za ispravak, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-922/2024-2 od 7. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-44/2021-37 od 31. svibnja 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-922/2024-2 od 7. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-44/2021-37 od 31. svibnja 2024.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije dopušten.
4. Tužitelj je prijedlog za dopuštenje revizije podnio pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog povrede ustavnog prava na jednakost pred zakonom propisano čl. 14. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH), prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH te prava vlasništva zajamčeno čl. 48. Ustava RH.
5. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bila povrijeđena temeljna prava na pošteno suđenje, pravo na jednakost i pravo vlasništva.
6. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije svodi se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja koje se odnosi na vlasništvo odnosno kupnju spornog dijela zemljišne čestice, dakle na iznošenje razloga koji se ne mogu isticati u reviziji, a onda niti u prijedlogu za dopuštenje pa ne mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima. Nadalje, prijedlog se svodi i na preocjenjivanje dokaza što je pridržano pravo suda, a ne stranaka.
7. Revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženice, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi iz dostavljenog sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim i relevantnim razlozima te je dovoljno obrazložena zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje. Isto se odnosi i na temeljno ljudsko pravo na jednakost svih pred zakonom i na povredu prava vlasništva, jer tužitelj nije obrazložio u čemu bi se sastojala povreda tog prava.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
