REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3707/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B2 KAPITAL d.o.o, OIB 57509775367, sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 41, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Škarica i partneri, sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika RL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Berislav Kopf, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-321/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-708/2019-17 od 5. veljače 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-321/2025-2 od 2. lipnja 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Povrv-708/2019-17 od 5. veljače 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda (Rev-943/2017 od 1. svibnja 2019.), kao i zbog povrede temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje.

2. Pitanja koja je predlagatelj naznačio u prijedlogu glase:

1) Drži li se da je za novog „stjecatelja tražbine„ kao novog vjerovnika, bio nastupio prekid zastare po članku 242. stavku 1. ZOO, u situaciji u kojoj je bivši ovrhovoditelj bio pokrenuo ovršni postupak, a tijekom ovršnog postupka je bivši ovrhovoditelj svojom dispozicijom (prodajom tražbine novom vjerovniku) oduzeo sebi aktivnu legitimaciju u tom ovršnom postupku, dok se „novi stjecatelj tražbine” nije bio prijavio ovršnom sudu da bi stupio na mjesto ovrhovoditelja u tom ovršnom postupku koji je tada trajao (na koji se sada poziva novi vjerovnik kao razlog za prekid zastare), koji postupak ovrhe je u konačnici bio obustavljen;

2) Može li se na prekid zastare koji je bio izvršen vjerovnikovom radnjom protiv dužnika u ovršnom postupku, nakon obustave tog postupka, pozivati konkretni vjerovnik u tom ovršnom postupku ili se na tu okolnost mogu pozivati i druge fizičke i pravne osobe koje nisu sudjelovale u pravnom poslu između izvornog vjerovnika i dužnika te koje nisu sudjelovale u tom ovršnom postupku (za kojega se tvrdi da je prouzročio prekid zastare) koji je bio obustavljen, a tražbinu su bili kupili od vjerovnika i pokrenuli su ovršni postupak temeljem ugovora o kupoprodaji tražbine, i to nakon proteka zastarnog roka;

3) Mora li tužitelj koji svoju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju u sudskom postupku temelji na ugovoru koji je sklopljen pod uvjetom plaćanja kupovnine u ugovorom određenom roku te gdje je još i ugovoreno da je plaćanje kupovnine u roku bitni sastojak ugovora, dokazati svoju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju ispravom kojom dokazuje da je doista platio kupovninu prodavatelju u ugovorom određenom roku?

3. Tužitelj je odgovorio na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije te ga je predložio odbiti kao neosnovanog u odnosu na naznačena pravna pitanja, a odbaciti u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te ne opravdavaju dopuštenje revizije zato što, suprotno navodima prijedloga, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda na odstupa od prakse revizijskog suda.

5. Naime, predmet je postupka zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 19.392,40 eur (146.112,06 kuna)[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnove korištenja kreditne kartice tuženika American Express broj [broj štedne knjižice] koje je potraživanje na tužitelja prešlo na temelju Ugovora o kupoprodaji plasmana broj 2015- 162 sklopljenog između tužitelja i PBZ Card 26. listopada 2015. i kojim je tražbina PBZ Card d.o.o. u odnosu na tuženika prenesena na tužitelja.

6.1. U postupku su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice: po prijedlogu tužitelja od 22. kolovoza 2018. javni bilježnik Tatjana Kovačev iz Osijeka donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2396/2018 od 10. rujna 2018. radi naplate tražbine tužitelja kao ovrhovoditelja u iznosu od 146.112,06 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, protiv tog rješenja tuženik je kao ovršenik podnio prigovor povodom kojega je sud prvog stupnja rješenjem od 18. listopada 2018. poslovni broj Povrv-689/2018-3 stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te riješio da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga; dana 26. listopada 2015. sklopljen je Ugovor o kupoprodaji plasmana broj 2015-162 kojim je PBZ Card d.o.o. prenio na tužitelja predmetno potraživanje koje ima prema tuženiku; prednik tužitelja PBZ Card d.o.o. je podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave – pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 17. lipnja 2009. kojim je tuženiku naloženo isplatiti PBZ Card d.o.o. iznos od 69.484,33 kune s pripadajućim zateznim kamatama koji iznos duga odgovara iznosu iz ovog postupka, a taj se postupak vodio pod poslovnim brojem Ovr-1366/2014; u tom je ovršnom postupku zaključkom određeno da ovrhovoditelj PBZ Card d.o.o. (jer je za njegovu tražbinu kasnije određena ovrha) stupa u postupak koji se vodi protiv tuženika, odnosno ovršenika pod poslovnim brojem Ovr-342/2010, a ovrha se vodila na nekretnini ovršenika upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; u spomenutom predmetu broj Ovr-342/2010 doneseno je rješenje o obustavi ovrhe i u odnosu na potraživanje ovrhovoditelja PBZ Card d.o.o. prema tuženiku kao ovršeniku koje je rješenje pravomoćno u odnosu na tuženika 3. kolovoza 2018., a ovršno 5. listopada 2018.; glavnica se predmetnog potraživanja odnosi na potraživanje iz 2009. godine.

6.2. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je prvog stupnja ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući osnovanim tuženikov prigovor zastare, a u primjeni odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Razlog takvom postupanju taj sud nalazi u ocjeni da je tužitelj izgubio pravo zahtijevati ispunjenje utužene tražbine zbog toga što je prijedlog za ovrhu podnesen na temelju vjerodostojne isprave tj. izvatka iz poslovnih knjiga, a ne na temelju ovršne isprave , kao i zbog toga što su „stranke istaknule da je u vezi iste tražbine već vođen ovršni postupak“ koji je pravomoćno obustavljen, pa da u smislu odredbe članka 242. ZOO nije ni došlo do prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju ovršne isprave.

6.3. Sud je drugog stupnja, međutim, ovakvo pravno shvaćanje ocijenio nepravilnim pozivajući se na praksu revizijskog suda, konkretno odluke broj Rev-943/2017 od 10. svibnja 2017. i Rev-5114/2019 od 28. veljače 2023., te cijeneći da je za ocjenu nastupa zastare potraživanja u ovoj pravnoj stvari prije pokretanja predmetnog postupka odlučna okolnost je li pokretanjem ovršnog postupka Ovr-1366/14, odnosno Ovr- 342/10 prekinuta zastara, odnosno je li taj postupak obustavljen iz razloga koji isključivo leži na ovrhovoditelju, odnosno na ono na što je ovrhovoditelj mogao imati utjecaja. Imajući na umu da u situaciji kada je taj ovršni postupak pravomoćno obustavljen u odnosu na tuženika 3. kolovoza 2018., tada podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 11. listopada 2018. nije došlo do zastare predmetne tražbine tužitelja koja zastarijeva za pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO.

7. Naznačenim se pravnim pitanjima predlagatelja revizijski sud, suprotno navodima prijedloga, nije bavio u odluci broj Rev-943/2017 od 10. svibnja 2017. na koju se predlagatelj poziva kao razlog važnosti (ta je odluka utemeljena na pravnom shvaćanju prema kojem „kada je ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leže isključivo na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja, tada pokretanje ovršnog postupka okončanog obustavom postupka ima za posljedicu prekid zastare i zastarni rok počinje ponovo teći nakon što rješenje o obustavi ovršnog postupka postane pravomoćno“, dok se naznačenim pitanjima u bitnom problematizira pitanje aktivne legitimacije) . Utoliko sadržaj prijedloga i njegovih priloga ne pružaju dostatnu osnovu za zaključak da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda.

8. U takvim okolnostima, prema ocjeni revizijskog suda danoj u primjeni odredbe članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stava 1. ZPP, pitanja naznačena u prijedlogu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pravna pitanja valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP slijedom čega je riješeno kao u točki I. izreke.

9. Što se, pak tiče, tvrdnji o povredi temeljnoga ljudskog prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 - dalje: EKLJP) te člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 2/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje: Ustava RH), revizijski sud ocjenjuje da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno to pravo.

9.1. Naime, odredba članka 6. stavka 1. Konvencije i članka 29. stavka 1. Ustava RH sadrže određena procesna jamstva, a revizijski sud ocjenjuje da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima svakoj stranci bilo omogućeno izjasniti se o navodima protivne stranke, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. Iz priloženih nižestupanjskih presuda je, k tome, razvidno da su sudovi u svojim presudama odgovorili na sve odlučne navode tužitelja i tuženika. U tom su smislu presude sudova detaljno obrazložene ozbiljnim, relevantnim, razboritim i dostatnim razlozima i ne mogu se smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa stoga sadržaj prijedloga ni njegovi prilozi na upućuju na zaključak da stranke nisu imale pravično suđenje.

10. U takvim je okolnostima, na temelju odredbe članka 387.a stavaka 4. i 5. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu naznačenog temeljnog ljudskog prava i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

11. Odlučujući na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP o zahtjevu tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, ovaj sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP jer je o prijedlogu na jednak način moglo biti odlučeno i bez odgovora. Stoga je ovaj zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil