REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-729/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Jadranke Anić-Marić članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vladimiru Peneziću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-33/2025-4 od 2. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1315/2023-30 od 29. kolovoza 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1315/2023-36 od 7. listopada 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-33/2025-4 od 2. listopada 2025. u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini broj P-1315/2023-30 od 29. kolovoza 2024. ispravljena rješenjem istog suda broj P-1315/2023-36 od 7. listopada 2024., zbog pravnog pitanja:
„Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, NN 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili u potpunosti obeštećeni po pitanju ništetnih odredbi osnovnih ugovora o kreditu te time izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na spomenutu ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?“.
II. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na naznačena pitanja.
III. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
IV. Odluka o troškovima postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Tužitelj i tuženik podnijeli su prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-33/2025-4 od 2. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P-1315/2023-30 od 29. kolovoza 2024. ispravljena rješenjem tog suda broj P-1315/2023-36 od 7. listopada 2024.
2. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije tuženika u odnosu na pravno pitanje naznačeno u izreci rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. al. 1. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda donesenom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 13. i 20. prosinca 2022. i odlukama ovog suda broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025.
3. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti tuženiku reviziju u odnosu na pitanje navedeno u točki I. izreke rješenja.
4. U odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije, postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je predlagatelj naznačio četiri pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlagatelj je istaknuo i da mu je povrijeđeno temeljno ljudsko pravo, pravo na pravično suđenje.
5. Tužitelj je naznačio sljedeća pravna pitanja:
"1. Je li potrošač, radi ostvarenja prava na povrat iznosa stečenih bez osnove, dužan posebno zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe dodatka ugovora o kreditu koja sadržajno proizlazi iz odredbe osnovnog ugovora pravomoćno utvrđene ništetnom, ili sud na ništetnost takve odredbe dodatka pazi po službenoj dužnosti?
2. Prati li odredba dodatka ugovora koja preuzima sadržaj ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu pravnu sudbinu te ništetne odredbe, tako da se na njezinu ništetnost primjenjuje članak 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima bez potrebe za posebnim tužbenim zahtjevom?
3. Predstavlja li primjena odredbe dodatka ugovora koja preuzima sadržaj odredbe osnovnog ugovora utvrđene ništetnom postupanje protivno članku 326. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima?
4. Predstavlja li, kod potrošačkih ugovora, primjena odredbe dodatka ugovora koja preuzima sadržaj nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora postupanje protivno članku 41. stavku 2. Zakona o zaštiti potrošača u vezi s člankom 326. stavkom
1. Zakona o obveznim odnosima?".
6. Kao razlog važnosti predlagatelj se pozvao na niz drugostupanjskih odluka u kojima je izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci (presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5132/2024 od 11. studenoga 2025., Županijskog suda u Zadru broj Gž-612/2022 od 3. srpnja 2023., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-42/2024 od 16. travnja 2024. i druge).
7. Međutim, pitanja koja naznačuje tužitelj nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeri jer je u pobijanoj presudi suđeno u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020.) Slijedom iznesenog ne postoje razlozi za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja u odnosu na naznačena pitanja trebalo je odbiti sukladno odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP kao u točki II. izreke ovog rješenja.
8. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99-proč. tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija) te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
9. U vezi navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti da čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
10. Ovaj sud je ocijenio da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o svojim zahtjevima i navodima, iznese činjenice i predloži dokaze te ravnopravno sudjeluje u postupku. U pobijanoj presudi sud je odgovorio na sve odlučujuće navode. Pobijana presuda je detaljno obrazložena i ne može se smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje odnosno predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
11. Slijedom iznesenog nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije tužitelju pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP valjalo riješiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.
12. Odluka o trošku postupka u povodu prijedloga za dopuštenje revizije ostavlja se za konačnu odluku sukladno čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Marina Paulić
