Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7172/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Nina Commerce d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika ĐO, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Marku Čičkoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19.), rješavajući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 64. Pp-6921/2023, od 14. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Nina Commerce d.o.o., Zagreb i II. okrivljenika ĐO, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) I. okrivljenik Nina Commerce d.o.o., Zagreb i II. okrivljenik ĐO dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda I. okrivljenik Nina Commerce d.o.o., Zagreb i II. okrivljenik ĐO, proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršajnog djela iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 1.062,00 eura, a II. okrivljenik u iznosu od 279,00 eura, pri čemu su pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečenih kazni u ostavljenom roku, smatrati da su novčane kazne plaćene u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 40,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude I. okrivljenik i II. okrivljenik su po branitelju, pravodobno podnijeli žalbu iz svih zakonskih osnova. Žalitelji u bitnom, ponavljaju navode iz svoje obrane iznesene u tijeku postupka, odnosno poriču počinjenje predmetnog prekršajnog i svoju prekršajnu odgovornost budući da je u konkretnom slučaju postojao objektivan razlog zbog kojeg su sa radnicom sklopili više uzastopnih ugovora o radu, a da iz pobijane presude nije razvidno iz kojih razloga njihova obrana nije prihvaćena i zašto nije saslušana inspektorica rada CO. Iz navedenih razloga, tvrde da je prvostupanjski sud na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, izveo pogrešan zaključak o postojanju odlučnih činjenica, pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da su okrivljenici s radnicom UO, koja je kod poslodavca Nina Commerce d.o.o., otpočela s radom dana 1.ožujka 2022. godine, sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme, u Zagrebu, dana 24. veljače 2022. godine za razdoblje od 1. ožujka 2022. do 31. ožujka 2022. i uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme dana 30. ožujka 2022. za razdoblje od 1. travnja 2022. do 30. lipnja 2022., dana 28. lipnja 2022. za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., dana 29. prosinca 2022. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., a da u uzastopnim ugovorima o radu koji su zaključeni 24. veljače 2022., 30. ožujka 2022., 28. lipnja 2022. i 29. prosinca 2022. godine, nisu naveli objektivan razlog za zaključenje ugovora o radu na određeno vrijeme, čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu. Za svoj zaključak o postojanju ove odlučne činjenice, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koji se terete, te su za isti prekršaj odgovorni, zbog čega su kažnjeni primjerenom novčanom kaznom.

8. Naime, prema stanju spisa odnosno iz izvedenih dokaza, a među kojima su i predmetni uzastopni ugovori o radu na određeno vrijeme zaključeni s imenovanom radnicom, u koje ugovore je prvostupanjski sud izvršio uvid razvidno je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, da u tim ugovorima nije naveden objektivan razlog njihovog zaključenja, što je odlučna činjenica, te su okrivljenici zaključenjem takvih ugovora o radu ostvarili bitna obilježja predmetnog prekršajnog djela, čime je činjenično stanje i prema ocjeni ovog suda, dostatno utvrđeno te je u pobijanoj presudi, suprotno žalbenim navodima navedeno iz kojih razloga nije izveden dokaz ispitivanjem inspektorice rada CO.

9. Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, osnovano zaključio da su okrivljenici na naprijed opisani način ostvarili zakonska obilježja predmetnog prekršaja i da su za isti prekršaj odgovorni, dok okrivljenici žalbenim navodima nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava. Kako su, prema stajalištu ovog suda, sve odlučne činjenice nedvojbeno, jasno i u potpunosti utvrđene, pri čemu su dostatno i valjano argumentirane, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud, okrivljenici su zakonito proglašeni krivima za prekršaj koji im se stavlja na teret izrekom pobijane presude.

10. Ispitujući odluku o izrečenoj prekršajno pravnoj sankciji, ovaj sud nalazi da izrečena novčana kazna nije previsoka već je naprotiv, pravilnom primjenom odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, izrečena u visini koji je niži od propisanog posebnog minimuma kazne, budući da je odredbom čl. 228. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela, za pravnu osobu bila propisana novčana kazna u rasponu od 31.000,00 do 60.000,00 kuna ( 4.114,41 do 7.963,37 eura), te za odgovornu osobu u rasponu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna ( 530,89 do 796,34 eura), a izrečene novčane kazne okrivljenicima su i prema ocjeni ovog suda, primjerene težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika. Ovdje valja napomenuti da, iako je nakon počinjenja prekršaja a prije donošenja pobijane presude, stupilo na snagu Zakonom o Izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine broj 151/22.), koje su blaži propis za okrivljenike jer su istim propisane nešto blaže novčane kazne u odnosu na predmetno djelo, u konkretnom slučaju, budući da su novčane kazne okrivljenicima ublažene odnosno izrečene u iznosu koji je niži ne samo od posebnog minimuma kazne propisanog Zakonom važećim u vrijeme počinjenja, nego je niži i od posebnog minimuma kazne propisanog Zakonom o Izmjenama i dopunama Zakona, pa time prema načelu konkretnosti nije bilo potrebno primijeniti Zakon o Izmjenama i dopunama Zakona o radu, kao blaži propis, jer nije od koristi za okrivljenike.

11. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

12. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbu okrivljenika odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.