Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3617/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Reneteh Ogulin d.o.o, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe, zastupane po braniteljici Renati Plešnar, odvjetnici iz Zagreba i II. okrivljenika VM, kao odgovorne osobe, radi prekršaja iz čl. 127. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika, podnesenoj po braniteljici i žalbi II. okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-9171/2024, od 3. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe I. okrivljenika i II. okrivljenika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenika VM, tako da se istom za prekršajno djelo opisano u izreci pobijane presude, na temelju istog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 250,00 (dvjestopedeset) eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana od dostave ove presude, a ako II-okrivljenik u tom roku uplati 2/3 izrečene kazne smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

II Žalbe I. okrivljenika Reneteh Ogulin d.o.o., Ogulin i II. okrivljenika se odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona, okrivljenici su dužni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenici su proglašeni krivima zbog prekršajnog djela iz čl. 127. st. 1. toč. 4. i st. 2. Zakona o Državnom inspektoratu, za koje djelo su, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 2.100,00 eura a II. okrivljenik u iznosu od 600,00 eura, te su ujedno pravilno upozoreni da će se u slučaju plaćanja izrečene kazne u roku određenom za plaćanje, smatrati da je novčana kazana plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od po 40,00 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe i to: I. okrivljenik zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji i odluci o troškovima postupka, radi čega predlaže da ga sud oslobodi od kazne, a II. okrivljenik zbog pogrešne odluke prvostupanjskog suda o njegovoj krivnji, budući da su postojale objektivne zapreke za izvršenje Rješenja Državnog inspektorata, radi čega predlaže da se pobijana odluka kako navodi, u potpunosti odbaci.

4. Žalitelji predlažu da se žalbe, iz naprijed iznesenih razloga, prihvate.

5. Žalbe I-okrivljenika i II-okrivljenika nisu nije osnovane.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), uz ocjenu navoda žalbi, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, međutim utvrdio je da su na štetu II. okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, na što pazi po službenoj dužnosti.

7. Naime, ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nalazi da je prekršajno djelo za koje se okrivljenici terete optužnim aktom i za koje su proglašeni krivima, činjenično potpuno opisano i ispravno pravno označeno, dok je iz stanja spisa razvidno da je prvostupanjski sud sukladno čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, pravilno primijenio Zakon koji je blaži propis, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim našao je da je prvostupanjski sud kod izricanja novčane kazne II. okrivljeniku, pogrešno primijenio materijalno pravo na njegovu štetu, budući da je istom na temelju čl. 37. Prekršajnog zakona, za predmetno djelo izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600,00 eura, koji iznos kazne međutim nije ublažena kazna, jer je novčana kazna za okrivljenu odgovornu osobu odredbom čl.127. st. 2. u vezi st. 1. toč. 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23.), propisana u rasponu od 390,00 do 2.650,00 eura. Stoga je ovaj sud, po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u novčanoj kazni u odnosu na II. okrivljenika, na način da je, pravilnom primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, II. okrivljeniku novčanu kaznu izrekao u iznosu od 250,00 eura, koji iznos je niži od Zakonom propisanog minimuma kazne za odgovornu osobu u odnosu na predmetno djelo.

8. Ispitujući dalje, pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda II. okrivljenika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud, nakon provedenog dokaznog postupka, slobodno ocjenjujući postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da I. okrivljenik kao pravna osoba i II. okrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, nisu u ostavljenom roku tj. do 28. veljače 2022. godine izvršili izvršno Rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, te su za isti propust odgovorni. Za svoj zaključak o postojanju ovih odlučnih činjenica, prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako dao valjane razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj za koje se terete, da su za isti prekršaj odgovorni, te su zbog počinjenja istog kažnjeni novčanim kaznama. S druge strane, prema ocjeni ovog suda, II. okrivljenik žalbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja, kao niti svoju prekršajnu odgovornost za predmetno djelo, zbog čega je prvostupanjsku presudu u pobijanom i nepreinačenom dijelu, valjalo potvrditi.

9. Ispitujući pobijanu presudu iz osnova i razloga navedenih u žalbi I. okrivljenika, ovaj sud nalazi da je novčana kazna I. okrivljeniku, izrečena pravilnom primjenom odredaba čl. 37. Prekršajnog zakona i nije prestroga, budući da je izrečena u iznosu koji je niži od posebnog zakonskog minimuma kazne, koja je odredbom čl. 127. st. 1. toč. 4. Zakona o Državnom inspektoratu, za pravnu osobu propisana u rasponu od 3.980,00 do 15.920,00 eura. Pri tome je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne, uzimajući u obzir težinu djela, okolnost prethodne neosuđivanosti okrivljenika i činjenicu da je u međuvremenu u većem dijelu izvršio Rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, pravilno cijenio osobito olakotnim okolnostima za ublažavanje kazne, a ne okolnostima za oslobađanje okrivljenika od kazne, na što neosnovano upire I. okrivljenik u žalbi. Zbog toga je ovaj sud pobijanu presudu u odnosu na I.okrivljenika, potvrdio.

10. Isto tako, ovaj sud je žalbu I. okrivljenika kojom pobija prvostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na trošak postupka, ocijenio neosnovanom, budući da je paušalni iznos troška pravilno odmjeren, sukladno čl. 138. st. 2. toč.3. podtoč.c) Prekršajnog zakona te sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine 18/13.).

11. Kako je odredbom čl. 138. st. 2. toč. 3. podtoč. c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, okrivljenici obvezni naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

12. Iz navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, braniteljicu I. okrivljenika i tužitelja.