Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-1/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Lidije Bošnjaković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], broj: 4., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vani Vrsalović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o. u Splitu, protiv tuženice VLC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Popoviću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-291/2024-20 od 6. studenog 2025., u sjednici održanoj dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-291/2024-20 od 6. studenog 2025. u dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluka o parničnom trošku pod stavkom II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženici VLC, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe iznos od 1.924,44 EUR-a na ime isplaćenih mjesečnih rata za kredit, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. kolovoza 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. studenog 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. prosinca 2013. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. kolovoza 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. rujna 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. listopada 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. studenog 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 66,36 EUR od dana 16. srpnja 2015. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g., sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do 30.12.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se za više zatraženo u iznosu od 132,72 EUR-a odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženici VLC, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 729,75 EUR-a sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom II izreke žali se tužena iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Tijekom postupka je utvrđeno, a što niti između stranaka nije sporno:

- da su stranke sklopile braku od 21.05.2005. koji je razveden 21.08.2013.,

- da su stranke dana 18.08.2009. godine zaključile Darovni ugovor, ovjeren kod javnog bilježnika u Supetru, Ervina Kuzmanića pod OV-5117/09 dana 16.09.2009., kojim je tuženica kao darovatelj darovala tužitelju 1/2 svog suvlasničkog udjela (162/512) na nekretninama upisanim u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje je ona stekla temeljem Ugovora o darovanju od 01.09.2007 i dodatka ugovora o darovanju od 20.06.2008. od svog oca KL i bake V (K) Matulić,

- da su čl. 1. toč. 4. navedenog darovnog ugovora stranke ugovorile da će na predmetnom suvlasničkom udjelu od 162/512 dijela zajednički i dijelom od sredstava zajedničkog kredita u svojstvu investitora vršiti gradnju stambenog prostora, čime navedena nekretnina predstavlja bračnu tečevinu,

- da je tužitelj prije zaključenja braka i to 29.11.2004. zaključio Ugovor o stambenoj štednji br. 4113281, temeljem kojeg je dana 06.04.2010. godine, dakle tijekom trajanja braka, zaključio Ugovor o kreditu br. 41134281 temeljem kojeg je isplaćen namjenski stambeni kredit u svrhu rekonstrukcije, adaptacije i popravka obiteljske kuće na adresi 21 403 Sutivan, Sutivan bb na način da su sredstva ostvarenog kredita isplaćena na račun poduzeća "Krnji rat d.o.o." temeljem dostavljenog predračuna za radove na kući investitora tužitelja i tužene,

- da je tužitelj navedeni kredit otplaćivao u mjesečnim anuitetima od po 1.000 kn putem obustave na plaći i da je isti u cijelosti otplatio dana 19.05.2015. godine u ukupnom iznosu od 54.000,00 kn,

- da je Županijski sud u Zagrebu presudom pod posl. br. Gž Ob-1206/19-2 od dana 09. prosinca 2019. djelomično preinačio presudu Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod posl. br. POb-570/2016 od 6. srpnja 2019. i djelomično prihvatio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 27.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose od po 500,00 kuna u razdoblju od 15. veljače 2011. do 31. srpnja 2015., a djelomično odbio tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate preko iznosa od po 500,00 kuna do zatraženog iznosa od po 1.000,00 kuna plaćenih u razdoblju od 15. veljače 2011. do 31. srpnja 2015.,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem posl.br. Rev 319/2021-2 od 30. siječnja 2024. prihvatio reviziju tuženice, ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-1206/19-2 od 9. prosinca 2019. i predmet je vratio tom sudu na ponovno suđenje u kojem je izneseno pravno shvaćanje da sud nema ovlast naložiti bivšem bračnom drugu vraćanje polovice kredita drugom bivšem supružniku za razdoblje dok su stranke bile u braku, odnosno dok je trajala bračna zajednica (ukoliko bračnim ugovorom nisu uredile imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini drugačije), ako se taj kredit za vrijeme trajanja braka podmirivao iz plaće supružnika koji sada traži isplatu, a da u postupku pred niže stupanjskim sudovima nije utvrđeno kad je zaista prestala bračna zajednica stranaka iako je brak razveden 28. kolovoza 2013., a tužitelj je otplaćivao kredit do 31. kolovoza 2015.,

- da je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Gž Ob-236/2024-4 od 14. svibnja 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, poslovni broj P Ob-570/16 od 16. srpnja 2019. u pobijanom dijelu pod stavkom I i II izreke i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (toč. I.) te je odlučeno da će se o troškovima u povodu žalbe i revizije odlučiti u konačnoj odluci (toč. II.).

5. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud ocjenom iskaza stranaka utvrdio da je bračna zajednica stranaka prestala u siječnju 2013. godine, nakon čega je tužitelj podneskom od 31. svibnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev kojim traži da se tuženici naloži isplata iznosa od 2.057,20 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine mjesečne iznose od po 66,36 EUR-a plaćene u razdoblju od 15.siječnja 2013.. pa zaključno sa 15.srpnja 2015. od prvog dana nakon izvršenog plaćanja, kojem smanjenju tužbenog zahtjeva (s ranijeg iznosa od 27.000,00 kuna na iznos od 15.500,00 kuna/2.057,20 EUR-a ) se tuženica protivila i zatražila je trošak sukladno odredbama 158. i 193. ZPP.

6. Prvostupanjski je sud polazeći od utvrđenja da je tužitelj konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno uputi iz prethodno citirane ukidne odluke na način da potražuje isplatu ½ iznosa anuiteta kredita plaćenih u razdoblju nakon prestanka bračne zajednice stranaka, koja je nedvojbeno prestala u siječnju 2013. kada je podnesena i tužba za razvod braka odnosno od siječnja 2013. pa do dana konačne otplate kredita (15. srpnja 2015.), koji zahtjev je prvostupanjski sud djelomično prihvatio i obvezao tuženicu na isplatu iznosa od 1.924,44 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od prvog dana nakon dospijeća odnosno plaćanja svakog pojedinog anuiteta kredita pa do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a, dok je za više zatraženi iznos od 132,72 EUR-a zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan jer je zaključio da su potraživanja tužitelja za mjesec rujan i listopad 2013. u zastari.

7. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu neosnovanim je ocijenjeno pozivanje tuženice na povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih ju se u smislu te zakonske odredbe ne bi moglo ispitati, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni druge povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. tog Zakona.

8. Suprotno žalbenim navodima, visina zahtjeva tužitelja utemeljena je na Potvrdi poduzeća "Sardina" d.o.o., Postira od 19.11.2018. godine prema kojoj je tužitelju u vremenu od 15.02.2011. godine do 15.07.2015. godine vršena obustava plaće u mjesečnim anuitetima od po 1.000,00 kn, a prema dopisu Wusternot stambene štedionice upućenom poduzeću Sardina d.o.o., od 23.07.2015. godine proizlazi da ih pozivaju da se stornira zahtjev za zapljenom mjesečne otplate rate kredita na plaći tužitelja, jer da je kredit br. 41134281 u cijelosti isplaćen, to je neodlučno što je prvostupanjski sud u točkama 8. i 11.1. obrazloženja pobijane presude očitom omaškom naveo krivi datum (19. svibnja 2015.).

9.1. Imajući u vidu činjenicu djelomičnog povlačenja tužbe i to dana 20. studenog 2018. kada je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev sa prvotno traženih 10.000,00 EUR-a na iznos od 3.583,52 EUR-a (27.000,00 kuna), te djelomičnog povlačenja tužbe podneskom od 31. svibnja 2025. kada je isti smanjen na iznos od 2.057,20 EUR-a (15.500,00 kuna) kao i sadržaj odredbe čl. 158. st. 1. ZPP prema kojoj je tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove, s obzirom da je ono uslijedilo iako tužena nije udovoljila zahtjevu tužitelja kao i da se od novele Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19), koja se u pogledu troškova postupka primjenjuje na sve postupke u tijeku, kao i da je u čl. 154. st. 2. ZPP propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je u prvoj fazi postupka tužitelj, imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev, sa osnovom uspio sa 50% a sa visinom sa 20 % što daje uspjeh tužitelja od 35 %, dok je tuženica uspjela sa 65%, to je za pravilno priznate parnične radnje tužitelju do prvog povlačenja u visini od 600 EUR-a, tužitelju pravilno priznat srazmjerni trošak od 35% u iznosu od 210 EUR-a dok je tuženici za pravilno priznate parnične radnje do prvog povlačenja od 400 EUR-a priznat srazmjerni trošak od 65% ostvarenog uspjeha, u iznosu od 260 EUR-a.

9.2. Nadalje, u drugoj fazi postupka tužitelj i tuženica su ostvarili približno jednak uspjeh, i to tužitelj 51,5% a tuženica 48,5% to je za pravilno priznate parnične radnje do drugog povlačenja tužitelju priznato 850 EUR dok je tuženici za pravilno priznate parnične radnje do drugog povlačenja priznato 1.150 EUR odnosno u ovoj fazi postupka tužitelju pripada parnični trošak u iznosu od 437,50 EUR-a, a tuženici u iznosu od 557,75 EUR.

9.3. U posljednjoj fazi postupka tužitelj je u osnovu uspio sa 100 % a u visini sa 93 %, što daje uspjeh od 96,5 %, dakle, tužitelj u ovoj fazi postupka nije uspio u samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, to je tužitelju za pravilno priznate parnične radnje pravilno priznat parnični trošak u iznosu od 600EUR, kao i trošak sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 300 EUR-a, tako je u konačnici tužitelju pravilno priznat trošak postupka u iznosu od 1.547,50 EUR-a, a tuženici u iznosu od 817,75 EUR-a, a stavljanjem u prijeboj ovih iznosa, tuženica je, suprotno žalbenim navodima, pravilno obvezana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 729,75 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 29. ZOO-a.

10. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke i odluku o parničnom trošku pod stavkom II izreke.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Matić