Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-615/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog IT, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog IT podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, broj K-349/2018. od 28. veljače 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog IT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli – Pola, broj K-349/2018. od 28. veljače 2025. optuženi IT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavak 2. i 4. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude te je na temelju članka 139. stavak 2. u vezi članka 44. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, a na temelju odredbe članka 55. stavka 3. KZ/11. izrečena kazna zatvora zamijenjena je radom za opće dobro na slobodi (ispravno je rad za opće dobro) na način da je jedan dan zatvora zamijenjen sa dva sata rada. Rad će uz pristanak optuženika, biti izvršen sukladno Zakonu o probaciji u roku koji za to odredi nadležno tijelo za probaciju. Ako se optuženi IT u roku od 8 (osam) dana od dana za koji bude pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili ako mu ne bude bilo moguće dostaviti poziv na adresu koju je dao sudu ili ukoliko ne da pristanak za rad, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja te će zatvorska kazna biti izvršena. Ako optuženi IT svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji mu je za to odredilo nadležno tijelo za probaciju, sud će donijeti odluku kojom će odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu. Ako optuženik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok.
2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. dalje u tekstu: ZKP) oštećeni FT je s imovinskopravnim zahtjevom u visini 1.061,75 eura upućen u parnicu.
3. Na temelju odredbe članka 148. stavka 1. u vezi odredbe članka 145. stavka 1. i stavka 2. točaka 6., 7. i 8. ZKP naloženo je optuženiku u roku 15 dana od pravomoćnosti presude platiti paušalni trošak postupka u visini 200,00 eura, nagradu i nužne izdatke branitelja i troškove opunomoćenika privatnog tužitelja o čijoj će se visini odlučiti naknadno posebnim rješenjem.
4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi IT putem branitelja Siniše Milevoja, odvjetnika u Puli, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi kaznene odgovornosti, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje ili pak da preinači presudu u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne kaznu u zakonskom minimumu uz primjenu uvjetne osude.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Na prijedlog optuženika naznačen u žalbi, drugostupanjski sud je u skladu s odredbom članka 475. ZKP o sjednici vijeća obavijestio optuženika, njegovog branitelja, odvjetnika Sinišu Milevoja i opunomoćenika oštećenika kao tužitelja odvjetnika Deana Velenderića, koji uredno obaviješteni nisu pristupili na sjednicu vijeća pa je vijeće odlučilo provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.
7. Žalba optuženika nije osnovana.
8. Nije u pravu optuženi IT kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP jer je teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje iz razloga što je proveo raspravu 3. veljače 2025. bez branitelja optuženika. Naime, prije svega treba istaći da u ovom predmetu ne egzistira niti jedan od razloga iz članka 66. ZKP kada optuženik mora imati branitelja. Osim toga, branitelj optuženika, odvjetnik Siniša Milevoj je poziv za raspravu koja je održana 3. veljače 2025. dobio 24. listopada 2024., što proizlazi iz potvrde o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena (list 138) i mogao je pravovremeno osigurati zamjenu za predmetnu raspravu, ako je već smatrao da prisutnost na drugoj raspravi ima prednost pred ovom, a sve kako bi ispunio dužnost iz članka 41. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“ broj: 64/2007., 72/2008., 64/2018., 52/2021., 83/2021., 81/2022.) kojim je propisano da odvjetnik prigodom preuzimanja zastupanja mora paziti na to da zbog preopterećenosti ne ugrozi pravodobnost, temeljitost i savjesnost obavljanja svoje dužnost.
9. Nadalje, odbijanjem ispitivanja u svojstvu svjedoka JT, majke optuženika, prvostupanjski sud nije teško povrijedio pravo optuženika na pravično suđenje, odnosno počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP. Naime, sam optuženik je naveo da njegova majka nije čula njegov razgovor s oštećenikom, stoga je osnovano prvostupanjski sud zaključio da JT nema saznanja o bitnim činjenicama i pozivajući se na odredbu članka 421. stavak 1. točka 4. ZKP odbio dokazni prijedlog obrane za ispitivanje svjedokinje JT.
10. Daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP žalitelj nalazi u zaključku suda da je obrana optuženika nekonzistentna i neuvjerljiva, odnosno polemizira sa zaključcima suda o postojanju bitnih elemenata kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. pa će biti razmatrani kroz žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Činjenice koje navodi žalitelj, a odnose se na trenutak kada je optuženik nakon očeve smrti zvao mrtvozornika, kada je došao mrtvozornik su nebitne okolnosti za odlučivanje o kaznenoj odgovornosti optuženika. Odlučno je bilo utvrditi jesu li inkriminiranog dana komunicirali i je li optuženik izgovorio inkriminirane riječi, a što je prvostupanjski sud utvrdio te detaljno i okolnosno opisao, bez ikakvih nedoumica ili proturječja.
11. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da su optuženi IT i oštećeni FT inkriminiranog dana razgovarali putem telefona, iz iskaza oštećenika te svjedokinja ITR i TT proizlazi da su čule njihov telefonski razgovor, dok iz iskaza oštećenog FT i svjedokinja ITR i TT proizlazi da se optuženi IT obratio oštećeniku inkriminiranim riječima. Sud je njihove iskaze vrlo detaljno analizirao, njihovi su iskazi u bitnim dijelovima podudarni i niti iz jednog detalja njihovih iskaza ne proizlazi da bi lažno teretili optuženika, odnosno da bi pored nesporne činjenice da se inkriminiranog dana razgovor dogodio, lažno teretili optuženika ne bi li to bilo od utjecaja na njihov položaj u nekom drugom postupku jer kaznena odgovornost optuženika za kazneno djelo prijetnje nije od utjecaja na razjašnjenje njihovih, prethodnih, međusobnih sukoba.
12. Prvostupanjski sud je sasvim ispravno zaključio da izrečene riječi „Doći ću kod vas, jebat ću vam mrtvu mater i sve ću vas poubijati“ predstavljaju prijetnju smrću i da su objektivno podobne izazvati osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti, straha i bojazni za vlastiti život, što su, a s obzirom da je oštećenik odmah zatražio policijsku intervenciju i izazvale, bez obzira je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje prema oštećeniku jer to nije od utjecaja za kaznenu odgovornost optuženika.
13. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni žalitelj ističe da je prvostupanjski sud neosnovano optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci kao i da je istu neosnovano zamijenio radom za opće dobro, umjesto da mu je izrekao uvjetnu osudu. To iz razloga što je optuženik neosuđivana osoba, a od inkriminiranog događaja je proteklo osam godina. Ističe da prvostupanjski sud neosnovano kao otegotno cijeni ponašanje optuženika nakon kritične zgode, ponašanje pred sudom i neiskazivanje poštovanja prema vlastitom stricu i njegovoj obitelji.
14. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u skladu s odredbom članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne. Tako je, kao olakotno prvostupanjski sud cijenio neosuđivanost, nekažnjavanost optuženika, kao i da mu je neposredno prije inkriminiranog događaja umro otac, dok je kao otegotnu okolnost cijenio postupanje nakon samog djela jer se oštećenom ST i TT obraćao rečenicama koje su kod njih izazvale strah kao i da se još uvijek boje optuženika, držanje pred sudom i nepoštovanje vlastitog strica i njegove obitelji bez obzira što su odnosi unutar obitelji poremećeni.
15. S obzirom na istaknute kako olakotne, tako i otegotne okolnost, a imajući na umu propisanu kaznu zatvora za ovo kazneno djelo u trajanju do tri godine, kazna zatvora u trajanju osam mjeseci, primjerena je stupnju krivnje optuženika, njegovom prijašnjem životu, obiteljskim i socijalnim prilikama, pogibeljnosti djela, nastupjeloj posljedici, te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. kako glede specijalne, tako i generalne prevencije. Zamjena izrečene kazne zatvora radom za opće dobro je primjerena svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima. Primarno je za ovo djelo propisana kazna zatvora, a parapenalne sankcije pod uvjetom da će ostvariti svrhu kažnjavanja pa s obzirom na niz istaknutim olakotnih okolnosti ispravno je izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro na način da je jedan dan zatvora zamijenio s dva sata rada, što će se izvršiti uz pristanak optuženika te ga istovremeno upozorio u smislu odredbi članka 55. KZ/11.
16. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu s odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti , primjenom odredbe članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 17. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
