REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-162/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Jadranke Anić-Matić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Filip–Green d.o.o. Zagreb, Županići 6, OIB: 21156116704, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenku odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bori Rajiću odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3540/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/2022-33 od 29. svibnja 2025., u sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3540/2025-2 od 4. studenoga 2025., u odnosu na pitanja: „1. Može li punomoćnik sklopiti ugovor o zajmu temeljem usmene punomoći opunomoćenika?
2. Može li se ugovor o zajmu sklopiti konkludentno, tj. kroz uplatu zajma, a naknadno se sklopiti pisani ugovor o zajmu?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3540/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/2022-33 od 29. svibnja 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari i za ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Može li punomoćnik sklopiti ugovor o zajmu temeljem usmene punomoći opunomoćenika?
2. Može li se ugovor o zajmu sklopiti konkludentno, tj. kroz uplatu zajma, a naknadno se sklopiti pisani ugovor o zajmu?“
2. Kao razloge važnosti navedenim pitanjima naveo je odluke Županijskog suda u Sisku koji je u odluci Gž-1118/2024 od dana 10. travnja 2025. zauzeo stav da „(…) ugovor što ga je neka osoba sklopila kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja može se naknadno odobriti ne samo izričito, nego i na drugi način kojim se nedvojbeno može izraziti očitovanje volje (npr. ispunjenjem obveze iz ugovora, primanjem ispunjenja i sl,“ i Županijskog suda u Varaždinu, Gž-1744/22 od 9. ožujka 2023. u kojoj je navedeno da: „(…) prvostupanjski sud nakon što je utvrdio da su stranke sklopile usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg je tužitelj tuženiku predao 15.000,00 kn od čega mu je tuženik vratio samo 900,00 kn, primjenom odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, naložio tuženiku da tužitelju plati preostali iznos…“
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog je osnovan.
5. Tužitelj predmetnim zahtjevom traži da se naloži tuženiku da mu plati iznos od 108.911,97 eura, na temelju ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO), koji pozajmljeni iznos mu tuženik nije vratio.
6. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim jer smatraju da ugovor o zajmu nije ni sklopljen jer da ga je potpisala osoba na strani zajmoprimca koja nije imala za to urednu punomoć.
7. Tužitelj u prijedlogu, između ostalog, navodi da su sudovi propustili ispitati sve okolnosti u pogledu postojanja punomoći i držanja tuženika kao zajmoprimca, a posebice u pogledu primjerice činjenice da je tuženik kao zajmoprimac primio zajam na svoj račun, te smatra da je tim primitkom zajma, te ne osporavanjem primitka istoga, niti povratom tužitelju, isti konkludentno, tj. prešutno „na drugi način“ pristao na sklapanje takvog ugovora o zajmu. Stoga je po tužitelju u konkretnom predmetu, drugostupanjski sud, propustio utvrditi postojanje mogućnosti da je ugovor o zajmu sklopljen i usmenim putem te je nakon toga tužitelj izvršio uplatu zajma tuženiku, a koju uplatu je tuženik primio, te ju nije vratio, a sud umjesto toga inzistira na tumačenju da je za sklapanje Ugovora o zajmu potrebno postojanje pisane specijalne punomoći upravo za ovaj konkretni ugovor, bez da dopušta mogućnost da je riječ o usmenom ugovoru, navodeći da odluka drugostupanjskog suda odstupa od citirane prakse drugih drugostupanjskih sudova i dovodi do nejedinstvene primjene prava i stvaranje neravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
9. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno naznačena pravna pitanja, navedena u izreci ovog rješenja, i da su za ta pitanja izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti, jer izneseno pravno shvaćanje u pobijanoj drugostupanjskoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova, na koje je ukazao tužitelj u prijedlogu.
10. Slijedom iznesenog je na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. u vezi s čl. 389.b st. 3. ZPP-a valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Marina Paulić
