Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-578/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RLS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Marija Leško Blažić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Bio ekspert d.o.o., Zagreb, Pavlenski put 5K, OIB: 05882842387 (ranije Telespeed d.o.o.), kojeg zastupa punomoćnik Siniša Babić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović i Partneri j.t.d. u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1002/2025-29 od 31. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1002/2025-29 od 31. listopada 2025. i sudi

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice RLS iz [adresa] koji glasi:

„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka pravnog prednika tuženika, TELESPEED d.o.o., Pavlenski put 5k, Zagreb, OIB: 05882842387 o otkazu ugovora o radu tužiteljici (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 13.05.2022.

II. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljici nije prestao protekom otkaznog roka iz toč. II. Odluke o otkazu ugovora o radu od 13.5.2022. odnosno s danom 26.5.2022.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak od 1.420,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31.10.2025. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom preostalog troška od 150,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama“ i

2. Nalaže se tužiteljici RLS iz [adresa] da tuženiku Bio ekspert d.o.o., Zagreb, Pavlenski put 5K naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice RLS iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika, TELESPEED d.o.o., Pavlenski put 5k, Zagreb, OIB: 05882842387, o otkazu ugovora o radu (redoviti otkaz – otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) od 13. svibnja 2022. (točka I. izreke) i da radni odnos tužiteljici nije prestao protekom otkaznog roka iz točke II. Odluke o otkazu ugovora o radu 13. svibnja 2022., odnosno s danom 26. svibnja 2022. (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznos od 1.420,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. listopada 2025. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv prvostupanjske odluke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljica predlaže da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu te traži naknadu troška nastalog joj podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud prvog stupanja je pošao je od slijedećih činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik 24. siječnja 2022. sklopili Ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto Prodajni predstavnik za poslovne korisnike, na razdoblje od 6 mjeseci i s probnim rokom od 3 mjeseca,

- da je 13. svibnja 2022. tuženik donio spornu Odluku o otkazu ugovora o radu protiv koje je tužiteljica zatražila zaštitu u skladu i u rokovima iz čl. 133. Zakona o radu (Nar. nov. br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., dalje: ZR),

- da tuženik nije tužiteljicu pisanim putem upozorio na obveze iz radnog odnosa niti ju je pozvao na iznošenje obrane (čl. 119. ZR-a),

- da se kao razlozi za otkaz navode tri razloga:

A) učestalo kašnjenje na posao, uz navođenje točnih nadnevaka i navođenje da je tužiteljica poslodavca obavještavala o kašnjenju pisanim porukama svega nekoliko minuta prije početka radnog vremena,

B) učestalo bolovanje i samostalno određivanje rada od kuće, pri čemu da je tužiteljica tuženika o navodnim zdravstvenim tegobama obavještavala poslodavca svega pola sata prije početka radnog vremena (nadnevci navedeni u odluci o otkazu), ali da nije dostavila doznake, zbog čega je poslodavac pokrenuo postupak kontrole bolovanja i

C) da radnica ni u jednom mjesecu svoga rada nije ostvarila one rezultate koje je poslodavac s njom jasno komunicirao, a koje je dobio od partnera Telemach,

- da iz rezultata ocjene provedenih dokaza proizlazi da je poslodavac dokazao da je tužiteljica učestalo kasnila na posao i da nije ostvarila zadane ciljeve,

- a glede otkaznog razloga bolovanja da iz rezultata dokaznog postupka nije jasno je li u nadnevke navedene u odluci o otkazu tužiteljice bila na bolovanju pa nije dostavila doznake ili je radila od kuće, jer ako je radila od kuće onda se da nije bila na bolovanju.

5.1. Na temelju tih činjenica sud zaključuje da okolnost da je tuženik dokazao da je tužiteljica učestalo kasnila na posao i da nije ostvarila zadane ciljeve, ne čine odluku o otkazu dopuštenom. Ovo jer da se radi o povredama koje stvaraju obvezu poslodavca da prethodno pisano upozori tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa u vezi toga i da joj ukaže na mogućnost otkaza (čl. 119. st. 1. i 2. ZR-a), što da tuženik nije učinio (točke 20. i 25. do 27. obrazloženja), kao što tužiteljici nije omogućio niti iznošenje obrane. Slijedom toga i jer je utvrdio da osnovanost trećeg otkaznog razloga tuženik nije dokazao sud prvog stupnja tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan te nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, pozivom na čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. broj. 138/23., dalje: Tarifa).

6. Ispitujući pobijanu odluku ovaj je sud ocijenio da ista nema razloga zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a ocijenjeno je i da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona.

7. Osnovano, međutim, navodima žalbe žalitelj ukazuje da, iako je sud točno utvrdio činjenicu da je tužiteljica učestalo kasnila na posao i da nije ostvarila zadane ciljeve, ocjena dokaza ipak nije provedena u skladu s čl. 8. ZPP-a te da bi sud, da je proveo ocjenu dokaza u skladu s tom odredbom (osobito glede iskaza danih tijekom postupka), utvrdio da su postojale okolnosti zbog kojih nije bilo očekivano tužiteljicu pisano upozoravati na propuste iz radnog odnosa i omogućiti joj obranu, te da bi, imajući na umu počinjene povrede tužbeni zahtjev bio neosnovan. U vezi s tim se osnovano ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, koja je, po shvaćanju ovoga suda, kako se, također, pravilno ukazuje navodima žalbe, za posljedicu imala pogrešnu primjenu materijalnog prava.

8. S obzirom da je prvostupanjska odluka u ovom predmetu već jednom bila ukinuta to će ovaj sud otkloniti navedene propuste u skladu s ovlaštenjem iz čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a.

9. Iz iskaza tužiteljice, glede otkaznog razloga koji se tiče ostvarivanja radnih ciljeva, proizlazi da su radnici imali zadane mjesečne ciljeve, koje su početkom mjeseca dobivali od direktora putem e-maila i to na način da je prvi mjesec bio propisan zadan broj telefonskih linija, a kasnije da su bili financijski ciljevi. Također proizlazi da na zadane ciljeve nije stavlja prigovore i da ih je ispunila (iako to ne potvrđuje ni jedan drugi dokaz), a da je tuženik u slučaju neispunjavanja targeta iste povećavao u narednom mjesecu za razliku ostvarene norme do norme od 100%.

9.1. Zakonski zastupnik tuženika iskazuje da su radnici imali propisane mjesečne ciljeve koje im je on zadao, sukladno cilju koje je tuženiku zadao poslovni partner Telemacha, početkom svakog mjeseca, a da radnici prigovore nisu stavljali. Objašnjava da su ciljevi bili u količini obavljenih poziva, a gledalo se i financijski, a da je tužiteljica prvi mjesec je imala 38% mjesečne norme drugi mjesec 90%, a treći mjesec 0% norme. Također, jer je ostvarenje zadanih ciljeva svih svojih partnera, pa tako i tuženika, pratio Telemach, pri čemu su svi partneri dobivali identične ciljeve, navodi da su ga iz Telemacha obavještavali da njegovi radnici ne ostvaruju ciljeve. Ističe i da su rukovoditelj partnerske mreže i koordinatorica iz Telemacha imali tjedne sastanke s radnicima tuženika, da su provjeravali aktivnosti i trenutni status realizacije te su im upućivali kritike, kao i njemu osobno. Uz to navodi da je sa svojim radnicima imao na tjednoj bazi sastanke i jedan na jedan koordinacije, nekada svaki dan, a nekada tri puta tjedno i da je na tim sastancima upozoravao radnike na nedovoljnu aktivnost, što treba napraviti i što su do sada napravili. Navodi i da je tužiteljica na razgovoru za posao jasno komunicirala da je kroz rad kod tuženika ona sposobna ostvariti ciljeve Telemacha zbog ranijeg iskustva

9.2. Iz iskaza svjedoka RL, zaposlenika u Telemachu d.d. na radnom mjestu rukovoditelj partnerske mreže u poslovnoj prodaji, proizlazi da je tuženik bio partner Telemach d.d., da poznaje tužiteljicu jer je radila kod tuženika kao prodavač u partnerskoj, odnosno bila je zadužena za prodaju proizvoda i usluga, da je Telemach određivao ciljeve koje je tuženik, kao i ostali partneri Telemacha, na mjesečnoj bazi trebao dostići radom svoji zaposlenih i da mu je poznato kako tužiteljica niti jedan mjesec nije ostvarila ciljeve u potpunosti, već je bila znatno ispod prosjeka po ispunjavanju ciljeva. Navodi da Telemach na dnevnoj bazi prati rezultate putem aplikacije svojih partnera i njihovih prodavača, da koordinatori obilaze na tjednoj ili dvotjednoj bazi svoje partnere te raspravljaju o postignutim rezultatima i ukazuju na nedostatke ukoliko ih ima, a da su tuženika obilazili on i koordinatorica ČL te su mu ukazali da njegovi radnici ne ostvaruju ciljeve i to ne samo tužiteljica već ni ostali radnici. Ističe i da je osobno razgovarao o ciljevima s prodavačima pa i sa tužiteljicom, ali da nije tražio od partnera odnosno tuženika da se zamjeni radnike, jer da Telemach na to ne može utjecati, ali može reći partneru koji radnik ne zadovoljava. Nadalje navodi da Telemach organizira edukacije za prodavače, a svaki obilazak koordinatora je ujedno i edukacija.

9.3. Iz iskaza svjedokinje PL, bivše zaposlenice tuženika, proizlazi da je kod tuženika radila poslove akvizicije za Telemach za poslovne korisnike, istovremeno kada je radila i tužiteljica na istim poslovima te navodi da su radne navike tužiteljice i kolege R bile lošije od njezinih, da joj je direktor pomagao u vezi poslovanja kao motivator i da je imala susrete s kolegama iz Telemacha, koji da su pregledavali ciljeve i komentirali te navodi da se nije radilo o neostvarivim ciljevima.

9.4. Iz iskaza svjedokinje ČL proizlazi da je zaposlena u tvrtki Telemach Hrvatska d.o.o. kao koordinator prodaje, da joj je tužiteljica poznata i da je s njom, dok je radila kod tuženika, surađivala vezano uz ostvarenje ciljeva. Navodi da je tvrtka tuženika bila poslovni partner Telemacha i radila akviziciju poslovnih korisnika za Telemach, u okviru ciljeva koje je tuženiku postavio Telemach, kao i ostalim partnerima, a da tužiteljica nije ostvarila ciljeve ni za jedan mjesec, kao niti ostali radnici koji su radili kod tuženika u tom razdoblju. Ističe i da se na tjednoj i mjesečnoj bazi nalazila sa zaposlenicima tuženika te na dnevnoj bazi čula telefonski, a ukoliko ciljeve nisu ostvarivali o tome je komunicirala i sa direktorom tuženika. Također navodi da su svi radnici tuženika bili podjednako loši, a da je edukaciju i stručno usavršavanje radnika radio Telemach i radnici tuženika su to prošli te da se tužiteljica opravdavala kako ima iskustva i zna raditi posao u prodaji, ali da nije usvajala savjete ni prijedloge.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka i zakonskog zastupnika (osim iz pristranog i neuvjerljivog iskaza tužiteljice) dakle, proizlazi da tužiteljica od početka svog rada do otkaza ni jedan mjesec nije ostvarila ciljeve. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nije prigovarala zadanim ciljevima kao neostvarivim, a iz iskaza zakonskog zastupnika, koji potvrđuje i svjedokinja ČL proizlazi da se pravdala da može ostvariti ciljeve zbog ranije stečenog poslovnog iskustva. Također iz iskaza svih svjedoka proizlazi da su svi radnici, dakle i tužiteljica, bili svjesni da ne ostvaruju normu, da su radi toga održavani česti sastanci sa, za praćenje tuženika, nadležnim radnicima partnera Telemach d.d. (svjedocima ČL i RL), a ovaj sud vjeruje i iskazu zakonskog zastupnika tuženika da im je i on ukazivao na neostvarene radne ciljeve. Na ovo posljednje upućuje iskaz svjedokinje PL kada navodi da joj je direktor pomagao u vezi poslovanja, a posredno i činjenica da je zakonski zastupnik tuženika kontinuirano bio upozoravan na neostvarivanje zadanih ciljeva od svog partnera te mu je bilo u interesu sa svojim radnicima nastojati to izmijeniti, za što je s njima nužno morao i razgovarati i upozoravati ih na uočene nedostatke u radu.

11. Iz navedenog dakle proizlazi da je tužiteljica cijelo vrijeme svog rada kod tuženika jako dobro znala, jer je i usmeno upozoravana, da zadane mjesečne ciljeve poslovanja ne ostvaruje. Navedeno tužiteljica očito nije smatrala bitnim, jer svoj pristup radu i ostvarenju obveza nije mijenjala niti je pokazala ikakvu volju da u tom smislu išta promijeni. Dapače, propuste u radu nije ni pokušala opravdati nekim valjanim razlozima, nije prigovarala zadanoj mjesečnoj normi, niti je tvrdila da je tražila ikakvu pomoć ili edukaciju, već se, naprotiv, pravdala da ima ranijeg iskustva i da radne zadatke može savladati.

12. Takvo ponašanje tužiteljice kao zaposlenice, po shvaćanju ovoga suda, predstavlja okolnosti zbog kojih, u konkretnom slučaju, nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da još i pisano upozori tužiteljicu na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkaza (čl. 119. st. 1. ZR-a) ili da joj omogući iznošenje obrane (st. 2. iste odredbe). Shvaćanje suda prvog stupnja koje je suprotno, u okolnostima konkretnog slučaja, predstavlja suviše veliki formalizam kojim se ograničava poslodavca da se oslobodi radnika koji očito ne želi savjesno i profesionalno obavljati rad, a tužiteljici kao radnici šalje poruku da se zbog izostanka neke radnje poslodavca u postupku otkazivanja, koja čak nije nužna (uvijek neizostavno obavezna), može staviti u povoljniju poziciju u odnosu na poslodavca.

11. Kako ovaj sud smatra da svjesno nesavjesno ispunjavanje radnih zadataka u vidu neostvarivanja mjesečnih normi, samo po sebi predstavlja dopušteni razlog za otkaz, jer se radi o povredi najvažnije obveze radnika iz radnog odnosa (da obavi rad za koji je plaćen), to je ovaj sud odlučio kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 373.a st. 1. točka 2. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a). Odnosno, kraj postojanja povrede radne obveze koja se očituje u neostvarivanju temeljne obveze – rada (ispunjavanja zadanih ciljeva rada), činjenice da je tužiteljice uz to učestalo kasnila na posao (što nije sporno) i da je ili nije bila na bolovanjima bez valjanih doznaka, ne mijenja zaključak ovoga suda o dopuštenosti odluke o otkazu. Stoga ovaj sud nije ulazio u ocjenu prvostupanjske odluke glede dopuštenosti odluke o otkazu u smislu tih drugih otkaznih razloga.

12. Zbog navedenog je valjalo preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a), a troškove, u iznosu navedenom u izreci ove drugostupanjske odluke, priznati tuženiku na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7/2. Tarife, u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a.

13. Trošak odgovora na žalbu nije bio potreban pa tužiteljici nije niti priznat (čl. čl. 155. st. 1. i 166. at. 2. ZPP-a).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević