REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-652/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Skerlev, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice GE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pokojne REH iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Petra Novak, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri u Zagrebu, radi predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1257/2024-2 od 28. kolovoza 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P -8997/2023-24 od 21. lipnja 2024., na sjednici održanoj 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u uvodu ove odluke zbog pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. U odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženica predlaže isti odbiti.
3.1. Tužitelj je naznačio pitanje:
"U slučaju u kojem je stvarna površina nekretnine u naravi manja od površine te nekretnine koja je evidentirana u zemljišnoj knjizi, koja razlika u površini nije vidljiva golim okom prilikom stupanja u posjed nekretnine, a prilikom kojeg stjecanja je stjecatelj postupao savjesno i u dobroj vjeri, pouzdajući se u to da zemljišnoknjižno stanje nekretnine odgovara njezinom stvarnom stanju, ima li prednost načelo zaštite povjerenja savjesnog stjecatelja u zemljišnu knjigu iz čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama ili opće načelo prava po kojemu nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što sam ima?“.
3.2. Kao razloge važnosti poziva se na odluke ovog suda u predmetima – Rev-x- 485/2015-2, Rev-146/2018-2, Rev-255/2023-2 i Rev-171/2014-2.
4.1. Predmet spora je zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da izmještanjem zida koji dijeli sobu broj 4 u stanu tužitelja i sobu broj 6 u stanu tužene preda u posjed dio nekretnine - stana površine 0,915 m2 u vlasništvu tužitelja …“, dakle vlasnička tužba na predaju.
4.2. Prvostupanjski sud je pravnog shvaćanja da se u konkretnom slučaju radi o materijalnom nedostatku stvari budući da je tužitelju kao kupcu prodan i predan u posjed stan manje površine (kvadrature) od one navedene u ugovoru i zemljišnoj knjizi. Nadalje, da za materijalne nedostatke prodane stvari odgovara prodavatelj, a da tuženica nije bila prodavateljica, već da je stan kupljen u ovršnom postupku po načelu viđeno-kupljeno uz prethodnu omogućeno razgledavanje nekretnine, pa da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije. Isto tako da tužitelj ne može ostvariti povoljniju pravnu situaciju nalaganjem tuženici izmjestiti zid i predati u posjed dio stana, neovisno što je u zemljišnim knjigama upisana veća kvadratura od stvarno izvedenog stanja. Pored toga da je odgovornost za materijalne nedostatke isključena kod prisilne javne prodaje. Ta utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao i zaključak da tužitelj nije vlasnik predmetnog spornog dijela stana tuženice prihvaća i drugostupanjski sud.
5. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.,- dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da u pogledu pitanja naznačenog pod odlomkom 3.1. obrazloženja ove odluke nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. S obzirom na utvrđenja u postupku koji je prethodio prijedlogu za dopuštenje revizije i zaključke nižestupanjskih sudova da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva u kvadraturi stana kako tvrdi, već da bi mu s obzirom na činjenične tvrdnje i utvrđenja u postupku pripadala pravna zaštita s osnove materijalnih nedostataka, uz ogradu da je prema članku 409. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) odgovornost za materijalne nedostatke isključena kod prisilne javne prodaje, kao što je ovdje slučaj, onda od naznačenog pitanja tužitelj ne može ishoditi povoljnu pravnu situaciju u sporu i pitanje nije važno za odluku u sporu. Time nisu ispunjene sve pretpostavke koje moraju biti ispunjene kumulativno, iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Stoga naznačeno pitanje nema zahtijevanu važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
