- 1 -

                                  Broj: Ppž-9908/2022

 

                      

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. G. L., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/2019., 84/2021.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 2022., broj: Pp - 1710/2021-20, u sjednici vijeća održanoj dana 9. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              U povodu žalbe okr. G. L., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. G. L., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pa se na temelju tog zakonskog propisa, okr. G. L. izriče novčana kazna od 920,00 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018.i 114/2022.), uračunava vrijeme uhićenja od 12. ožujka 2021. do 13. ožujka 2021. kao 79,64 eura pa je okr. G. L. preostalo za platiti novčanu kaznu od 840,36 eura te se na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, određuje obročna otplata izrečene novčane kazne u 6 (šest) jednakih mjesečnih obroka, s time da prvi obrok dospijeva u roku 15 dana od primitka ove presude, a svaki daljnji obrok 15. (petnaestog) dana u svakom narednom mjesecu, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.               Odbija se žalba okr. G. L. kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

III.               Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. G. L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 20. srpnja 2022., broj: Pp - 1710/2021-20, proglašen je krivim okr. G. L., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 7.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode kao 600,00 kuna u novčanu kaznu, koju je dužan platiti u roku 6 jednakih obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv te presude okr. G. L. pravodobno je putem braniteljice odvjetnice M. M. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati. 

 

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.               Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik prigovara ocjeni prvostupanjskog suda kojom ocjenom iskaz svjedokinje žrtve M. L., nasuprot obrani okrivljenika, cijeni vjerodostojnim, a posebno imajući u vidu da je protiv okrivljenika odbačena kaznena prijava zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona. Nadalje, ističe da riječi koje mu se stavljaju na teret nikada nije izgovorio okrivljenici jer istu poštuje kao majku svoje djece, a što potvrđuje njegovo ponašanje prema djeci i izvješće CZSS. Osim toga, ističe da je u tijeku postupak radi razvoda braka i ostvarivanja roditeljske skrbi u kojem je M. L. podnijela tužbeni zahtjev za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, radi čega smatra da je prijava predmetnog događaja policiji rezultat nastojanja M. L. da ojača svoju procesnu poziciju u postupku radi razvoda braka. 

 

5.1.              Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. 

 

5.2.              Naime, iz iskaza svjedokinje oštećene Ružice Medaković kojoj je prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru jer je iskazivala objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njenom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, nesporno proizlazi da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti o nasilja u obitelji, jer je u nazočnosti maloljetne djece počinio psihičko nasilje prema supruzi na način da ju je verbalno vrijeđao riječima koje mu se stavljaju na teret, a koje su kod žrtve izazvale uznemirenost i povrijeđenost. Tako je svjedokinja žrtva prilikom davanja iskaza izričito iskazala „…Tada je okrivljeni mene napao pojačanim tonom govoreći: „nisi ti nikakva majka, ti ne brineš o svojoj djeci, kurvo, droljo, prostitutko, ti pedagogica?, viđaš se sa drugima“. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje proizlazi i iz činjenice da je ista o verbalnom napadu od strane okrivljenika u bitnom suglasno iskazivala kao i na Zapisniku o ispitivanju u Policijskoj postaji od 12. ožujka 2021. (list 11-13 spisa). Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

 

5.3.              Žalbenim navodima okrivljenika da je protiv njega odbačena kaznena prijava ni na koji način nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, od strane prvostupanjskog suda. Naime, iz Rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 22. veljače 2022., broj: KPz-DO-28/2022., proizlazi da se odbacuje kaznena prijava zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 1. I 2. Kaznenog zakona, počinjenih na štetu mlt. A. L. i mlt. E. L. uz obrazloženje da se s visokim stupnjem vjerojatnosti ne zaključuje o postajanju osnovane sumnje da bi G. L. na bilo koji način zlostavljao maloljetnu djecu odnosno ugrozio njihov razvoj kakvim grubim kršenjem njihovih prava, a iz čega je jasno da predmet osnovnosti ili neosnovanosti te kaznene prijave nije bio počinjenje nasilja prema supruzi M. L., odnosno utvrđenje da li je okrivljenik inkriminirane prilike počinio psihičko nasilje prema supruzi izgovaranje uvredljivih riječi, već je predmet te kaznene prijave, bilo povreda djetetovih prava. Stoga, činjenica da je predmetna prijava protiv njega odbačena nema nikakav utjecaj na ovaj konkretni predmet.

 

5.4.              Isto tako, nisu osnovani niti žalbeni navodi okrivljenika da je događaj inkriminirane prilike rezultat nastojanja M. L. ojača svoju procesu poziciju u postupku razvoda braka i zahtjeva za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi, budući da je iz naprijed navedenih razloga nesporno dokazano da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret.

 

5.4.              Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, budući da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1.              Prije svega ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjskom presudom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označeno kao prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021.).

 

6.2.               Međutim, nakon donošenja pobijane prvostupanjske presude, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude blaži za počinitelja, budući da za predmetni prekršaj propisuje manji iznos najniže novčane kazne.

 

6.3.              Naime, prema članku 1. tog Zakona o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 920,00 eura, a što je protuvrijednost 6.931,74 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna.

 

6.4.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

6.4.1.              Budući da je prekršaj za koji je okr. G. L. proglašen krivim, počinjen 12. ožujka 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/2019., 84/2021.) te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.4.2. Iz naprijed opisanih razloga, ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti pravilnom primjenom zakona preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.5.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj kazni novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

8.               Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 9. siječnja 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                                           Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić,v.r.                                                                       Kristina Gašparac Orlić,v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu i tužitelja.