Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ob-391/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice maloljetne MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa majka i zakonska zastupnica MBI, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz Zagreba, Kennedyev trg 10, koje obje zastupa punomoćnica Iva Žuvanić Štambuk, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Matice Hrvatske 2, protiv tuženog JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Hrabar, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hrabar & partneri d.o.o., Zagreb Gajeva 35, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1251/2024-17 od 19. studenog 2025., ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob-1251/2024-18 od 20. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženog JB, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1251/2024-17 od 19. studenog 2025., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P Ob- 1251/2024-18 od 20. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Mijenja se iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-1163/2023 od 31. kolovoza 2023. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. kojim je određeno da je tuženik JB obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. MB u iznosu od 600,00 eura mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku JB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 1.000,00 eura, počevši od 4. listopada 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske odluke, a buduće obroke mjesečno unaprijed, do svakog 10.-og dana u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja
Europske središnje banke i to na:
- na iznos od 362,32 eura od 11. listopada 2024. do isplate (10/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. studenog 2024. do isplate (11/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. prosinca 2024. do isplate (12/2024);
- na iznos od 400 eura od 11. siječnja 2025. do isplate (1/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. veljače 2025. do isplate (2/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. ožujka 2025. do isplate (3/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. travnja 2025. do isplate (4/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. svibnja 2025. do isplate (5/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. lipnja 2025. do isplate (6/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. srpnja 2025. do isplate (7/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. rujna 2025. do isplate (9/2025);
- na iznos od 400 eura od 11. listopada 2025. do isplate (10/2025);
a nadalje plaćati iznos od 1.000,00 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun majke i zz MBI, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. IBAN [broj bankovnog računa].
II. Tuženik je dužan mlt. tužiteljici nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 500 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. studenog 2025. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“.
2. Protiv navedene presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 250,00 eura.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu u kojem pobija navode žalbe tuženika i predlaže istu odbiti.
4. Žalba tuženika nije osnovana
5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a, na koju tuženik u žalbi određeno upire, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da se navedena presuda, suprotno žalbenim navodima tuženika, može ispitati.
6. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.
7. Predmet ovoga spora je zahtjev za povišenjem uzdržavanja kojim maloljetna tužiteljica traži izmjenu iznosa uzdržavanja (na iznos od 1.000,00 eura mjesečno), na koje je obvezan tuženik, otac, rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj R1 Ob-1163/2023 od 31. kolovoza 2023. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. kojim je određeno da je tuženik obvezan plaćati uzdržavanje za maloljetnu tužiteljicu u iznosu od 600,00 eura mjesečno.
8. I u žalbenom stupnju postupka sporno je jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za povišenjem uzdržavanja, odnosno jesu li se promijenile okolnosti u odnosu na one koje su postojale u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju (potrebe maloljetne tužiteljice te mogućnost tuženika za plaćanjem višeg iznosa uzdržavanja).
9. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđeno je nespornim da je rješenjem istoga suda poslovni broj R1 Ob-1663/2023 od 31. kolovoza 2023. razveden brak majke maloljetne tužiteljice i tuženika te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. veljače 2023. koji je sastavni dio rješenja, a kojim je određeno da će zajedničko dijete stranka (maloljetna MB rođena **.**.2008.) stanovati s majkom, da će se osobni odnosi oca s maloljetnim djetetom održavati na način da će dijete s ocem provoditi svaku srijedu od 15.30 do 19.30 sati kad je škola ujutro i svaki četvrtak od 15.30 do 19.30 kad je škola ujutro, kad je škola popodne srijedom od 20-22 sata i petkom od 19-21 sat, svaki drugi vikend od petka u 18 sati do nedjelje u 20 sati, svaki drugi državni praznik i vjerski blagdan koji je neradni dan od 10 do 18 sati, polovicu svih školskih praznika, na način da otac preuzima dijete na adresi stanovanja djeteta i majke i vraća ga na istu adresu, dan kad je majka u dežurstvu, a sve na način da otac preuzme kćer na adresi prebivališta te ju po prestanku vremena koje s njim provodi vrati na adresu prebivališta, s time da je određeno i to da je otac dužan doprinositi za uzdržavanje maloljetnog djeteta mjesečni iznos od 600,00 eura, pri čemu je između stranaka također nesporno kako maloljetna tužiteljica ne ostvaruje osobne odnose s tuženikom sukladno odobrenom planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, već u znatno manjem opsegu, odnosno kod oca ne provodi vikende, a niti polovinu svih školskih praznika.
10. Prvostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da su se na strani maloljetne tužiteljice u konkretnom slučaju promijenile okolnosti samom činjenicom njezinog odrastanja, s obzirom na to da je u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju maloljetna tužiteljica bila u dobi od nepunih 15 godina i pohađala 8. razred osnovne škole, dok je sada u dobi od 17 godina i učenica je 2. razreda srednje škole, slijedom čega ima veće troškove za hranu, higijenu, mobitel, odjeću i obuću, džeparac i izlaske, pri čemu da je općepoznato kako su porasli troškovi života. U odnosu na tuženika sud prvog stupnja zaključuje da su se okolnosti promijenile na način da dohodak tuženika od 2023. do danas raste (što je utvrdio uvidom u podatke Porezne uprave), što tuženik više ne uzdržava punoljetnog sina M koji se u međuvremenu zaposlio te što tuženik više ne provodi vrijeme s maloljetnom tužiteljicom onako kako je to određeno u Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren.
11. Kako bi utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u skladu s odredbom čl. 307. st. 1. i st. 2. i čl. 311. Obiteljskog zakona („Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 I 156/23, dalje: ObZ), prvostupanjski sud je saslušao njezinu majku, temeljem čijeg iskaza je utvrdio kako maloljetna tužiteljica ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njezine dobi, koji troškovi se odnose na troškove stanovanja, školovanja, hrane, odjeće, obuće, mobitela.
12. Kako bi utvrdio mogućnosti na strani tuženika propisane odredbom čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ-a, sud prvog stupnja je saslušao tuženika i izvršio uvid u potvrde Porezne uprave o visini dohotka i primitaka, temeljem kojih potvrda je utvrdio kako je tuženik u 2023. ostvario prosječni mjesečni dohodak od 6.832,30 eura (umanjeno za plaćeni porez), pri čemu je ostvario i neoporezivi primitak u iznosu od 5.553,84 eura, dok je u razdoblju od siječnja do lipnja 2025. ostvario prosječni mjesečni dohodak od 7.397,05 eura (umanjeno za plaćeni porez), pri čemu je u tom razdoblju ostvario i neoporezivi primitak u iznosu od 400,00 eura, koji prosječni mjesečni dohodak se odnosi na dohodak od nesamostalnog rada, drugi dohodak, dohodak od imovine i imovinskih prava te dohodak od kapitala, pa je imajući u vidu i iskaz tuženika utvrdio da je tuženik radno sposobna osoba, liječnik, zaposlen u KBC Sestre milosrdnice, da na Stomatološkom fakultetu u Zagrebu, dodatno posljednje 3 godine radi na ugovor o djelu u Svetoj Katarini te povremeno, također na ugovor o djelu, na Katoličkom fakultetu i Kineziološkom fakultetu te da prema vlastitom iskazu, kada se zbroje svi dohotci, zarađuje iznos od oko 6.000,00 eura mjesečno, vlasnik je stana kojeg iznajmljuje, vlasnik je automobila te ima dionice u T-Comu i Adriaticu za koje mu se isplaćuje dividenda.
13. S obzirom na ovakva primanja tuženika, uzimajući u obzir odredbu čl. 311. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti plaćanja uzdržavanja, sud prvog stupnja smatra kako tuženik može i mora, a bez štete za svoju egzistenciju, doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice iznos od 1.000,00 eura mjesečno, u kojem iznosu utvrđuje i potrebe maloljetne tužiteljice, imajući u vidu i to da tuženik ostvaruje primanja znatno iznad najvišeg iznosa propisanog u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“, broj 75/25) koja propisuje najveći platni razred od 4.304,00 – 4.600,00 eura te iznos uzdržavanja za dijete u dobi od 13 do 18 godina, od 979,00 eura.
14. Ocjenom svih izvedenih dokaza, zaključak je suda prvog stupnja da je tuženik u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno, smatrajući da se time ni na koji način ne povećava životni standard majke tužiteljice.
15. Temeljem navedenog, sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice, izmijenivši iznos uzdržavanja određen ranijom sudskom odlukom, na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude pod točkom I., uzimajući pri tome u obzir (između stranaka nespornu činjenicu), da tuženik uredno podmiruje svoju obvezu uzdržavanja koja mu je do sada bila određena u iznosu od 600,00 eura mjesečno, temeljem čega je kroz cijelo razdoblje do presuđenja, za taj iznos tuženiku umanjio njegovu obvezu, s time da tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja cijeni osnovanim od dana podnošenja tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a, uz zaključak da su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja.
16. Tuženik žalbenim navodima osporava ocjenu suda prvog stupnja po kojoj su se potrebe tužiteljice povećale u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, upirući na to (pozivom na odredbu čl. 315. st. 1. ObZ-a), da u konkretnom slučaju ne postoje posebno opravdane okolnosti koje opravdavaju dosuđeni iznos uzdržavanja od 1.000,00 eura mjesečno te da materijalne potrebe maloljetne tužiteljice (koja ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njezine dobi), ne mogu biti utvrđene u tako visokom iznosu. Žalbenim navodima upire i na to da fiksna primanja ostvaruje samo iz dva izvora, a da su sva preostala primanja varijabilna, na koja primanja tuženik plaća značajan iznos poreza. Tvrdi i to da je do travnja 2025. plaćao za uzdržavanje punoljetnog sina koji se školovao iznos od 700,00 eura mjesečno, tako da je u određenom razdoblju imao dvije obveze zakonskog uzdržavanja, kojem sinu i nadalje plaća džeparac u iznosu od 400,00 eura mjesečno, smatrajući u konačnome da je dosuđeni iznos uzdržavanja previsoko određen.
17. Po stavu ovoga suda, odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim prigovorima tuženika. Naime, odredbom čl. 307. ObZ-a propisano je da će sud utvrditi ukupan iznos sredstava potreban za uzdržavanje te da će pri ocjenjivanju potreba uzdržavane osobe uzeti u obzir njezine prihode, imovinsko stanje, sposobnost za rad, mogućnost zaposlenja, zdravstveno stanje te druge okolnosti o kojima ovisi odluka o uzdržavanju dok će pri ocjenjivati mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovno stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanje. Pri tome, kada se uzdržavanje traži za dijete sud je, prema odredbi čl. 311. ObZ-a, dužan utvrditi ukupne materijalne potrebe djeteta koje se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, s time da se prema st. 2. tog članka potreba djeteta utvrđuje prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, pri čemu obveza plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti, koja je u ovoj parnici sporna, zavisi od onoga što predviđaju odredbe čl. 311., čl. 313. i čl. 314. ObZ-a (u vezi s čl. 285. ObZ-a).
18. U ovom postupku nije sporno da je ranija odluka o uzdržavanju donesena dok je maloljetna tužiteljica bila u dobi od nepunih 15 godina i pohađala 8. razred osnovne škole, dok je u vrijeme pokretanja ovog postupka krenula u srednju školu i imala 16 godina, a u vrijeme donošenja pobijane presude da je bila u dobi od 17 godina i učenica 2. razreda srednje škole.
19. Stoga, i po stavu ovoga suda, sud prvog stupnja je pravilno zaključio da su se zbog proteka vremena, odnosno činjenice da su se od donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju promijenile okolnosti na strani tužiteljice koja je u vrijeme donošenja prijašnje odluke o uzdržavanju bila u osnovnoj školi, dok je u vrijeme pokretanja ovoga postupka i donošenja pobijane presude pohađala srednju školu, neupitno povećali i njezini životni troškovi, odnosno povećale potrebe za njezinim uzdržavanjem, imajući pri tome u vidu i općepoznatu činjenicu kontinuiranog porasta troškova života, slijedom čega su se, temeljem odredbe čl. 285. ObZ-a, na strani maloljetne tužiteljice ispunile pretpostavke za povišenjem iznosa uzdržavanja određenog prijašnjom odlukom, o čemu je pobijanom presudom ispravno odlučeno, pa se žalbeni navodi tuženika izneseni u tom pravcu ukazuju neosnovanima.
20. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu st. 2. čl. 311. ObZ-a, odnosno visinu uzdržavanja odredio prema životnom standardu roditelja koji plaća uzdržavanje, ovdje tuženika, imajući pri tome u vidu da načela za uzdržavanje djece (djeteta) od strane roditelja uređuje i Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, 12/93.), prema kojoj su roditelji odgovorni za dijete i moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj (čl. 27. Konvencije).
21. Ovaj sud je suglasan s takvom ocjenom suda prvog stupnja, uzimajući u obzir visinu svih prihoda tuženika i njegovo opće imovno stanje koje je iznad prosjeka, temeljem čega je pravilno ukupne materijalne potrebe maloljetne tužiteljice odredio prema životnom standardu tuženika, kao roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a sve na temelju prava djeteta da prati standard svojeg roditelja, imajući pri tome u vidu i to da tuženik ostvaruje primanja znatno iznad najvišeg iznosa propisanog u Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja.
22. Stoga, cijeneći ukupne materijalne potrebe maloljetne tužiteljice (koje je prvostupanjski sud utvrdio u nešto višem iznosu od iznosa prosječnih potreba maloljetnog djeteta dobi tužiteljice prema Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta), s obzirom na mjesečni prihod tuženika u prosječnom iznosu od 6.000,00 eura (prema vlastitom iskazu tuženika), kao i činjenicu da više nema drugih obveza zakonskog uzdržavanja koja bi imala prednost u odnosu na obvezu uzdržavanja maloljetne tužiteljice, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tuženik je u mogućnosti mjesečno doprinositi uzdržavanju maloljetne tužiteljice u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno, čime neće ugroziti svoju egzistenciju, ali isto tako niti povećati životni standard majke, na što tuženik bezuspješno ukazuje žalbenim navodima upirući, pozivom na odredbu čl. 315. st. 1. ObZ-a, na to da u konkretnom slučaju ne postoje posebno opravdane okolnosti koje opravdavaju dosuđeni iznos uzdržavanja od 1.000,00 eura mjesečno, pri čemu je na navedno svakako od utjecaja i činjenica da tuženik rijetko ostvaruje osobne odnose s tužiteljicom, kako to pravilno primjećuje i sud prvog stupnja.
23. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na visinu samog iznosa uzdržavanja (kojima tuženik uspoređuje visinu prosječne neto plaće u Republici Hrvatskoj od 1.450,00 eura mjesečno s dosuđenim iznosom uzdržavanja te upire na činjenicu da se maloljetna tužiteljica ne bavi nikakvim dodatnim aktivnostima, već da ima uobičajene potrebe i troškove koje imaju sva djeca u dobi u kojoj se nalazi tužiteljica), valja reći da kada se uzmu u obzir materijalne potrebe maloljetne tužiteljice vezano za školu i školske aktivnosti (izlete, hranu u školi i sl.), troškove odjeće, obuće, kozmetike, izlazaka i dr. za dijete srednjoškolske dobi, troškove instrukcija iz kemije, fizike, matematike i engleskog (preko 300,00 eura mjesečno, kako to proizlazi iz prihvaćenog iskaza majke maloljetne tužiteljice), utvrđeni iznos zasigurno ne predstavlja previsoki iznos, niti premašuje potrebe maloljetne tužiteljice u konkretnim okolnostima u kojima te potrebe prate standard tuženika.
24. U takvim okolnostima, žalbeni navodi kojima tuženik upire na činjenicu da on stanuje kao podstanar, a da tužiteljica i njezina majka žive u stanu majčinih roditelja za koji ne plaćaju najam, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, naročito s obzirom na odredbu čl. 310. st. 1. i 2. ObZ-a kojom je propisano da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a da roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. S tim u vezi ipak je za nadodati da opredjeljenje tuženika da stanuje u drugom stanu, a ne u svom stanu koji iznajmljuje, ne može za tuženika predstavljati povoljniju okolnost pri procjenjivanju njegovih mogućnosti plaćanja uzdržavanja.
25. Žalbene tvrdnje kojima tuženik upire na to da se u pogledu stvarnog stanja njegovih primanja ne može osloniti na potvrde Porezne uprave, pozivajući se na značajan iznos poreza koje tuženik plaća na ostvarena primanja, također su bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer činjenica da tuženik plaća porez na ostvarena primanja, ne utječe na visinu iznosa primanja koje je sud utvrdio na temelju službenih potvrda Porezne uprave, pa time niti na zaključak o tome da tuženik ostvaruje prihode koji svakako premašuju prihod iz najvišeg platnog razreda prema tablicama za uzdržavanje, odnosno o njegovim realnim mogućnostima podmirivati iznos uzdržavanja u dosuđenom iznosu od 1.000,00 eura mjesečno.
26. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene prigovore koji se odnose na eventualno sudjelovanje tuženika u podmirivanju troškova izleta, odjeće, obuće, poklona, džeparca i sl., za istaknuti je da se sukladno čl. 309. ObZ-a uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, pa se taj iznos ne može umanjiti za troškove kupnje pojedinih stvari ili plaćanje svojem djetetu pojedinih izleta, niti se navedeno može smatrati doprinosom redovitom mjesečnom uzdržavanju maloljetne tužiteljice, dok iz izvedenih dokaza svakako ne proizlazi da bi o takvom doprinosu između stranaka bio postignut bilo kakav sporazum.
27. Niti činjenica da je tuženik do travnja 2025. plaćao za uzdržavanje punoljetnog sina koji se redovno školovao iznos od 700,00 eura mjesečno, tako da je u određenom razdoblju imao dvije obveze zakonskog uzdržavanja, ne utječe na zaključak suda o utvrđenom iznosu uzdržavanja, imajući u vidu da su tuženikova cjelokupnja primanja i u navedenom razdoblju bila dostatna za podmirivanje obveza oba djeteta u navedenim iznosima, bez štete za vlastitu egzistenciju, s time da je ovdje za nagasiti da je uzdržavanje maloljetnog djeteta prioritetno, a da se sukladno odredbi čl. 316. st. 2. ObZ-a uzdržavanje punoljetnog djeteta određuje na način da su oba roditelja, svaki prema svojim mogućnostima, dužni plaćati uzdržavanje za punoljetno dijete iz čl. 290. toga Zakona, a da se roditelju s kojim dijete stanuje u iznos uzdržavanja uračunavaju troškovi stanovanja. Utoliko su bez utjecaja na prednji zaključak suda i žalbeni navodi kojima tuženik upire na to da je za punoljetnog sina koji se školovao plaćao uzdržavanje u iznosu od 700,00 eura mjesečno, dakle 300,00 eura manje od onoga što traži maloljetna tužiteljica, jer se obveza uzdržavanja punoljetnog djeteta određuje prema drugim kriterijima u odnosu na one za maloljetno dijete, dok to što tuženik, kako to tvrdi, sinu i nakon njegovog zapošljavanja plaća džeparac u iznosu od 400,00 eura mjesečno, je izbor samog tuženika, a ne i njegova obaveza.
28. U takvoj materijalno-pravnoj situaciji, ocjena je i ovoga suda da će tuženik biti u mogućnosti plaćati tako povećani iznos uzdržavanja. To sve imajući u vidu da je tuženik zdrava osoba, da je po zanimanju liječnik, da je u životnoj dobi kada je radno najproduktivniji (rođen **.**.1972., kako to proizlazi iz osobnih podataka tuženika evidentiranih u ročišnom zapisniku od 13. listopada 2025., list 80-82 spisa) i stoga u mogućnosti, s obzirom na gospodarske prilike u Europi i povećanu potrebu za radnom snagom, i nadalje stjecati povećanu zaradu, a time ostvarivati i dodatna primanja temeljem kojih će moći podmiriti procijenjeni iznos ukupnih materijalnih potreba tužiteljice, bez štete za vlastito uzdržavanje, pri čemu je za naglasiti da je obveza uzdržavanja maloljetnog djeteta, zakonska obveza koja ima prednost pred svim drugim obvezama, s obzirom na to da su potrebe maloljetnog djeteta prioritetne potrebe, a radno sposoban roditelj ih je dužan zadovoljiti.
29. Preostali žalbeni navodi tuženika kojima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, po stavu ovoga suda, svode se zapravo na ocjenu izvedenih dokaza od strane tuženika, odnosno njegovo viđenja predmetne materijalno-pravne situacije, slijedom čega se, s obzirom na sve naprijed obrazloženo, ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
30. Dakle, u opisanim činjeničnim i pravnim okolnostima, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, nisu precijenjene mogućnosti tuženika kao oca da doprinosi za uzdržavanje maloljetne tužiteljice u većem iznosu od onog po ranijoj odluci o uzdržavanju, ali jednako tako, nisu precijenjene niti ukupne materijalne potrebe maloljetne tužiteljice i njezin najbolji interes, čime je, po stavu ovoga suda, uspostavljena ravnoteža između ovih dviju kategorija koliko je to bilo najviše moguće u okolnostima konkretnog slučaja.
31. Slijedom svega obrazloženog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
32. U odnosu na odluku o parničnim troškovima, pobijana odluka je pravilno donesena primjenom odredbe čl. 366. st. 1. ObZ-a kojom je određeno da će sud (...) u stvarima uzdržavanja djeteta, o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka. Stoga je valjalo potvrditi i odluku o troškovima postupka.
33. Naime, vodeći računa o prirodi predmetnog spora, ovaj viši sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu odluku, na što su bez utjecaja žalbeni navodi tuženika kojima neosnovano prigovara da svojim procesnim postupanjem nije doveo do odugovlačenja postupka, nizi prouzročio dodatne troškove.
34. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba tuženika nije osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. ove drugostupanjske odluke.
35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izraci.
U Zagrebu 17. veljače 2026.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Travaš
