Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4913/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nikolini Koletić Carić, odvjetnici u Samoboru, protiv I. tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, II. tuženika ŽĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III. tuženika IĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Krajinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Krajinović i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbama I. do III. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3076/2012-176 od 12. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3076/2012-176 od 12. rujna 2024. u dijelu pod točkom I. i II. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je naloženo I. tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 20.836,78 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.09.2024. pa do isplate.

II. Uvažava se žalba II. i III. tuženika protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3076/2012-176 od 12. rujna 2024. te se ista presuda u točki III. izreke presude preinačava u dijelu kojim je naloženo II. i III. tuženiku solidarno sa I. tuženikom naknaditi trošak parničnog postupka tužitelju i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u odnosu na II. i III. tuženika.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev II. i III. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe u iznosu od 859,38 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba I. i II. tuženika protiv odluke o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. i II. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3076/2012-176 od 12. rujna 2024. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom poslovni broj P-3076/12-176 od 12. rujna 2024. presuđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj TĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva cijele nekretnine koja u naravi predstavlja poslovni prostor, ukupne neto korisne površine 116,62 m2, a koja se sastoji od prostorija površine 21,74 m2, prostorije površine 43,02 m2 i pretprostora površine 2,40 m2, čajne kuhinje površine 5,50 m2, hodnika površine 8,09 m2, skladišta površine 5,60 m2, hodnika površine 5,30 m2, hodnika površine 3,47 m2, WC-a i pretprostora površine 5,38 m2, garderobe površine 5,95 m2, te stubišta i glavnog ulaza površine 10,71 m2, koji se nalazi u podrumu uglovne kuće i to na desnoj strani gledajući od ulaza u zgradu, uključujući i zemljište i zajedničke dijelove zgrade povezane temeljem čl. 68,69 i 370 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZV) s vlasništvom posebnog dijela zgrade, upisan kod zemljišnoknjižnog odjela Zagreba, Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada k. o. [katastarska općina], ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERA, pod Rbr. 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-10), poslovni prostor u prizemlju, [adresa], koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine koji su jednako veliki kao i ostali suvlasnički dijelovi, katastarska čestica broj [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe [adresa] i dvorište od 668 m2 (Dvorište od 128 m2, Zgrada mješovite uporabe, [adresa] od 540 m2 ukupno 668 m2) i to na temelju čl. 372. st. 1. ZV-a prenamjenom, rekonstrukcijom i dogradnjom zajedničkih prostorija i uspostavom jedinstvenog poslovnog prostora kao posebnog dijela zgrade što je tuženica Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužna priznati te trpjeti da tužitelj TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem presude i nakon njezine pravomoćnosti uknjiži to svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje s imena i vlasništva tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, u cijelosti sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa prava vlasništva utvrđenog ovom presudom.

III. Tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po punomoćniku Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni su solidarno naknaditi tužitelju TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], parnični trošak u iznosu od 20.836,78 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12.09.2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija I. tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom sudu drugog stupnja da pobijanu presudu preinači na način da odbije u cijelosti tužbene zahtjeva tužitelja ili da ju ukine kao neosnovanu uz platež troškova postupka. Za sastav žalbe potražuje iznos od 100,00 EUR.

3. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobijaju i II. i III. tuženici iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) s prijedlogom sudu drugog stupnja da usvoji žalbu i pobijanu presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno predlažu istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Za sastav žalbe potražuju iznos od 687,50 EUR uvećano za trošak PDV-a od 171,88 EUR.

4. U odgovorima na žalbe tužitelj se u cijelosti protivi žalbenim navodima I. te II. i III. tuženika, predlaže njihove žalbe odbiti kao neosnovane uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu I. tuženika u iznosu od 687,50 EUR uvećano za trošak PDV-a te isti iznos troška i za sastav odgovor na žalbu II. i III. tuženika.

5. Žalba I. tuženika nije osnovana, dok je žalba II. i III. tuženika u odnosu na glavnu stvar nedopuštena, a osnovana je samo u pogledu odluke o troškovima postupka.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP- a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem stjecanja prava vlasništva poslovnog prostora, pobliže opisanog u točki I. izreke pobijane presude, prenamjenom podrumskog prostora i dijela prostora u prizemlju, kao zajedničkih dijelova zgrade, temeljem odredbe čl. 372. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Prema odredbi čl. 372. ZV-a tko je do stupanja na snagu tog Zakona, a na temelju odobrenja kojeg je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svom trošku proveo prenamjenu zajedničke prostorije u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru tog odobrenja pravo vlasništva prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom nekretnine u smislu odredbe čl. 370. tog Zakona.

9. O navedenom zahtjevu prvostupanjski sud je odlučio nakon što je u postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da među strankama nije prijeporno da je u podrumu stambene zgrade mješovite uporabe na adresi [adresa] u [adresa] učinjena prenamjena ranije postojećih prostora u novi poslovni prostor ukupne neto površine 116,62 m2, koji je u elaboratu etažiranja opisan na način kao u točki I. izreke prvostupanjske presude,

- da je tužitelj temeljem ugovora o zakupu od 12. 6. 1970. (list 26-27 spisa) sklopljenog sa stambenim poduzećem Stanoinvest zakupio poslovne prostorije u podrumu i to jednu u površini od 36,97 m2 i 10,31 m2 drvarnice, a koji prostor u naravi nije bio poslovni prostor i da je tužitelj tada zakupio drvarnice i podrum koji su tada bili u potpunosti nepodobni za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

- da je tužitelj 31.07. 1970. od istog Stanoinvesta dobio Odobrenje za početak adaptacije (Odobrenje za popravke poslovne prostorije, list 28 spisa) u smislu čl. 38. Zakona o poslovnim zgradama i prostorijama prema tadašnjim propisima Službeni list SFRJ br. 4357/65 i bilo mu je odobreno kao zakupcu da može napraviti adaptaciju u poslovnim prostorijama tako da je dužan izvesti radove koji su utvrđeni investiciono-tehničkom dokumentacijom odobrenom od poduzeća "Stanoinvest", a koja dokumentacija čini sastavni dio tog Odobrenja za građenje. Također da je tim Odobrenjem opunomoćen tužitelj da pred nadležnim tijelima u ime poduzeća "Stanoinvest" ishodi sva prethodna odobrenja, kao i Odobrenje za građenje (građevinska dozvola), da izvede radove, te po izvođenju zatraži odobrenje za upotrebu poslovne prostorije na osnovu investiciono-tehničke dokumentacije. Nadalje da je obvezan pridržavati se svih propisa i normativa i naknaditi sve štete koje bi nastale na objektu ili bi bile prouzročene trećim osobama ili "Stanoinvestu", a "Stanoinvest" je nad gradnjom zadržao pravo direktnog nadzora time da sve troškove u svezi ove adaptacije snosi zakupac koji je morao i pružiti dokaz da ima sredstva potrebna za financiranje te izgradnje,

- da je potom Stanoinvest dana 24. 5. 1971. tužitelju izdao Punomoć (list 29 spisa) da može ishoditi građevinsku dozvolu uz prethodno pribavljanje investiciono-tehničke dokumentacije za adaptaciju, rekonstrukciju, popravak objekta, odnosno prostorija koje drži u zakupu u [adresa], kojom punomoći je utvrđena obveza tužitelja naknade eventualne štete kako "Stanoinvestu", tako i trećim osobama, a "Stanoinvest" zadržava pravo investitorskog nadzora, da sve troškove izvedbe odobrenih radova snosi korisnik prostorija odnosno zakupac tj. tužitelj, a utrošena sredstva se smatraju nepovratnim unošenjem u Fond stambenih zgrada, te zakupac nema pravo na povrat uloženih sredstava, niti bilo kakva druga prava u vezi ovog ulaganja , te je utvrđena obveza punomoćnika da s poduzećem "Stanoinvest" zaključi novi Ugovor o zakupu ukoliko odobrenim radovima poveća poslovni prostor ili naknadno zatraži promjenu namjene. Nadalje da iz Punomoći proizlazi da je tužitelj dužan priložiti dokaz o osiguranim sredstvima te je bio i u obvezi obavijestiti "Stanoinvest" o početku i završetku radova kao i o tehničkom prijemu ishođenja svih ostalih dozvola kao što su dozvole i suglasnosti od vatrogasaca, sanitarnih inspektorata itd.,

- da je tužitelj 9.7.1971. sa vlasnicima stanova sklopio i rukom pisani Dogovor po HĆ u ime vlasnika stanova (list 497 spisa) potpisan od tog njihovog predstavnika i kojim su navedeni primili isplatu od 10.000.000,00 starih dinara, nakon čega je šest dana poslije tog Dogovora uslijedila Izjava etažnih vlasnika kuće [adresa] od dana 15.07.1971. koju su potpisali u ime vlasnika stanova UĆ i dr. HĆ i koji su naveli da se etažni vlasnici više ne protive Odobrenju za građenja koje je dao Sekretarijat za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj, Odsjek za odobravanje izgradnje investicionih objekata broj UP-I/05-12-9496/7-71 od 21.06.1971. prema investiciono-tehničkoj dokumentaciji koja je sastavni dio ovog rješenja pošto je adaptacija jednog dijela već započela tj. premješten je glavni električni osigurač i radovi se nastavljaju,

- da je temeljem te Izjave više nego razvidno da su etažni vlasnici primili isplatu 10.000.000,00 starih dinara na ime odštete za ustupljene podrumske prostorije čime je tužitelj etažnim vlasnicima platio taj prostor koji je ušao u sastavni dio nove poslovne prostorije,

- da je tužitelj od poduzeća Prehrana (list 145 – Prilog 10) otkupio dio poslovnih prostorija i to dio skladišta sa ulazom u ugostiteljski objekt Caffe bar s time da se obvezao da će adaptaciju poslovnih prostorija izvršiti isključivo o svom trošku i da Prehrana više ne polaže pravo na taj dio koji je temeljem Ugovora ustupila tužitelju, a u tu svrhu tužitelj Prehrani isplaćuje iznos od 60.000.000,00 dinara na ime naknade za uložena sredstva i investicije koje je Prehrana uložila u te poslovne prostorije, nakon čega je Prehrana i izdala SUGLASNOST iz koje je vidljivo da Prehrana dozvoljava TĆ da može dio ustupljenih poslovnih prostorija Prehrane i to dio skladišta sa ulazom adaptirati odnosno preurediti za ulaz u podrumske prostorije u kojima će tužitelj na osnovi odobrenja nadležnog organa Gradske uprave Zagreb otvoriti ugostiteljski objekt, a kojim navedenim poduzetim radnjama je tužitelj povećao poslovni prostor na 113,58 m2,

- da je uvidom u Odobrenje za građenje izdano od Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Grada Zagreba pod poslovnim brojem UP-I- 05/12-4967/5-71 od 21.06.1971. utvrđeno da je ta građevinska dozvola dana stambenom poduzeću "Stanoinvest" zastupanom po TĆ radi adaptacije podruma i manjeg dijela prizemlja (novi ulaz u caffe bar u [adresa]), a u kojem je navedeno da je TĆ kao punomoćnik "Stanoinvest"-a podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole,te je uz to priložio kompletno investiciono-tehničku dokumentaciju koja je izrađena po projektnoj organizaciji INA-Inženjering Zagreb – Proleterskih brigada 78, zatim potvrdu da adaptacija podruma i manjeg dijela prizemlja/ novi ulaz i pretvaranje u Caffe bar predstavlja interpolaciju u postojećem i već urbanistički definiranom gradskom području,

- da je sastavni dio te građevinske dozvole bio Ugovor o zakupu od 24.05.1971., punomoć stambenog poduzeća izdana TĆ od 24.05.1971., rješenje o sanitarnoj suglasnosti, suglasnosti komunalnih poduzeća, kanalizacije, Elektre, Gradske plinare, Prehrane, potom ocjena i Zapisnik o zaštiti na radu, mišljenja o protupožarnoj sigurnosti,

- da je u građevinskoj dozvoli navedeno da su etažni vlasnici T, UĆ u svoje ime te kao zastupnik T, dr. ŽĆ i Ž prilikom uviđaja na licu mjesta izjavili da se ne slažu s otvaranjem ugostiteljskog objekta noćnog karaktera jer da bi se izgradnjom istog oduzele drvarnice, praonica i prostorija za držanje alata za čišćenje kuće te da traže osiguranje pristupa glavnim vodovima Elektre, plina te vratašcima dimnjaka, a koji njihov prigovor u dijelu koji se odnosi na karakter namjene nije osnovan jer je namjena ugostiteljskog objekta određena potvrdom o usklađenosti objekta s urbanističkim prostornim planom, a što se ostalih prigovora tiče oni su riješeni postavljanjem uvjeta navedenih u izreci Odobrenja za građenje.

- da uporabna dozvola koja je izdana za ugostiteljski objekt caffe bar u podrumu zgrade u [adresa] od 01.03.1973. (list 145 f) potvrđuje kako su radovi izvedeni, temeljem izdane građevinske dozvole te je istom dato odobrenje za uporabu građevine ugostiteljskog objekta, a navedenu ugostiteljsku djelatnost u predmetnom prostoru je obavljao isključivo tužitelj,

- da nisu osnovani prigovori vezani za razlike u kvadraturi iskazani u Ugovoru o zakupu i Odobrenju za gradnju i adaptaciju zato jer je u točki 4. st. 2. punomoći od 24.05.1971. (list 29-31 spisa), detaljno navedeno da će se utvrditi nova kvadratura poslovnog prostora naknadnim Ugovorom o zakupu ako se prenamjenom zajedničke prostorije poveća kvadratura, pa kako je Uporabna dozvola izdana na veću kvadraturu, na tu kvadraturu je i sklopljen Ugovor o zakupu iz 1973.,

- da se u odnosu na ranije stanje podruma radilo se o stvaranju sasvim novog poslovnog prostora, koji poslovni prostor danas predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu sa zasebnim ulazom na [adresa], dok se ranije radilo o sporednim prostorijama koje su služile za zajedničku uporabu svih stanara i do kojih se dolazilo iz stubišta zgrade,

- da prema utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka dipl . ing. građevine ĐĆ proizlazi da je adaptacijom obzirom na opseg izvedenih radova, isplate umanjenje vrijednosti stanova suvlasnicima, te dogradnjom nastala nova stvar

– poslovni prostor od 104,05 m2., a da razlika između površine koju je on utvrdio od 104,05 m2 i površine koja je unesena u elaborat etažiranja u površini od 116,62 m2 postoji iz razloga što se po ranijim standardima površina prostorija računala zajedno sa širinom prolaza u širini zidova, a danas se računaju samo čiste površine i ne računaju se više širine prolaza u širini zidova i zato postoji razlika u evidenciji u zemljišnim knjigama i u današnjim izmjerama no međutim radi se o identičnom prostoru i da bi u zemljišnim knjigama trebala pisati etaža – posebni dio E-10 poslovni prostor u podrumu s kojega se ulazi iz prizemlja direktno s [adresa],

te slijedom svega navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da iz dostavljenih Ugovora o zakupu od 12.06.1970., 17.12.1973. i 24.05.1971., Odobrenja za adaptaciju poslovne prostorije od 31.07.1970., Ovlaštenja za ishođenje odobrenja za građenje od 24.05.1971., Odobrenja za građenje od 21.06.1971., proizlazi da je adaptaciju i prenamjenu podrumskog prostora u društvenom vlasništvu zgrade u [adresa] izveo tužitelj isključivo vlastitim sredstvima i nije odlučna činjenica nositelja Odobrenja za gradnju, već je odlučna činjenica da je Odobrenje za gradnju postojalo i volja ugovornih stranaka je bila jasno izražena da se predmetno Odobrenje odnosi na tužitelja koji je bio investitor i koji je i poduzeo sve radnje u ime stambenog poduzeća Stanoinvest i snosio kompletne troškove cjelokupne dokumentacija kao i izvođenja radova, i da Ugovori o zakupu od 12.06.1970. i 24.05.1971., Odobrenje za adaptaciju poslovne prostorije od 31.07.1970., punomoć za ishođenje dozvole za gradnju od 24.04.1971., Ovlaštenja za ishođenje odobrenja za građenje od 24.05.1971. i Odobrenje za građenje od 21.06.1971. ukazuju kako je upravo tužitelj u konkretnom slučaju imao Odobrenje za građenje i adaptaciju te zaključuje da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 372. ZV-a za stjecanje prava vlasništva predmetnog poslovnog prostora od strane tužitelja te usvaja u cijelosti zahtjev tužitelja u odnosu na ovdje I. tuženika.

Prvenstveno, a u odnosu na žalbu II. i III. tuženika treba reći slijedeće:

10.1. Tužitelj je dana 27. travnja 2012. podnio tužbu protiv ukupno osam tuženika, koju je tužbu tijekom postupka proširio na ukupno dvanaest tuženika uključujući i sada I. tuženika. Kako je tijekom trajanja postupka pred sudom prvog stupnja u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih Ugovora došlo do formiranja vlasništva etaže E-10 na koju je u od podnošenja tužbe i bio upravljen tužbeni zahtjev tužitelja, tužitelj je povukao tužbu u odnosu na sve tuženike osim u odnosu na Republiku Hrvatsku, a kojem povlačenju tužbe su se usprotivili II. i III. tuženici te su nastavili postupak u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na inicijalno utužene suvlasnike, osim II. i III. tuženika ŽĆ i IĆ, nitko se nije protivio povlačenju tužbe te su zatražili i naknadu troškova postupka, slijedom čega je sud prvog stupnja donio rješenja da je tužba tužitelja u odnosu na te tuženike povučena i dosuđen im je pripadajući trošak postupka (list 362-367 i 388-391 spisa).

10.2. Po stavu ovog suda drugog stupnja u situaciji kad su se II. i III. tuženici usprotivili povlačenju tužbe u odnosu na njih, a tužitelj se do okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom nije odrekao tužbenog zahtjev u odnosu na njih, sud prvog stupnja je bio dužan meritorno odlučiti u odnosu na te tuženika prema prethodno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja koji je obuhvaćao i njih kao tuženike.

10.3. No sud prvog stupnja je donoseći pobijanu presudu propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na II. i III. tuženika, a nitko od stranaka, a posebno ne II. i III. tuženici, nisu u za to predviđenom zakonskom roku od 15 dana zatražili donošenje dopunske prvostupanjske presude, jer evidentno pobijanom presudom nije odlučeno o svim zahtjevima, dakle konkretno o zahtjevu tužitelja u odnosu na II. i III. tuženike (čl. 339. ZPP-a).

10.4. Stoga kako je razvidno da nitko od stranaka nije podnio prijedlog za donošenje dopunske presude u roku od 15 dana od primitka presude, pozivom na odredbu čl. 339. st. 2. ZPP-a smatra se da je tužba tužitelja u odnosu na II. i III. tuženike povučena.

Posljedično navedenom žalba II. i III. tuženika protiv pobijane presude u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu je nedopuštena pa je istu u tom dijelu valjalo odbaciti i riješiti kao u izreci rješenja te nastavno preinačiti i odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u odnosu na ovdje II. i III. tuženike i odlučiti kao u točki II. izreke presude (čl. 158. ZPP-a).

U odnosu na žalbu I tuženika:

11. Postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj predlaže da sud utvrdi da je on vlasnik posebnog dijela nekretnine etaže E-10 u [adresa], jer je to pravo vlasništva stekao temeljem pozitivnih propisa do 01.01.1997. iz razloga što je prenamjena zajedničkih prostorija izvršena uz odobrenje nadležne vlasti i jer je prenamjena izvršena o njegovom vlastitom trošku do 01.01.1997.

12. Dakle tužitelj koji zahtjeva utvrđenje prava vlasništva pozivom na odredbu čl. 372. ZV-a, obzirom na sadržaj citirane odredbe kao pravno relevantne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, treba dokazati da je prenamjena zajedničkih prostorija izvršena do stupanja na snagu ZV-a, da je izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti i izvedena o vlastitom trošku.

13. Po stavu ovog suda nisu osnovani navodi I. tuženika kojima upire na ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Naime I. tuženik u žalbi u bitnom ističe da Odobrenja za adaptaciju poslovne prostorije iz 1970., ovlaštenja za ishođenje odobrenja za građenje iz 1971. i Dogovor između etažnih vlasnika nisu odobrenja nadležne vlasti jer ih nije izdala nadležna vlast tužitelju, te nadalje da su sva odobrenja za adaptaciju izdana pravnoj osobi "Stanoinvestu", a ne tužitelju pa da stoga tužitelj nema pravni temelj za stjecanje prava vlasništva.

15. Dakle sporno jest je li tužitelj proveo prenamjenu predmetnog prostora uz valjano odobrenje nadležne vlasti dano u granicama njezine ovlasti, kao i ima li tužitelj pravni temelj za stjecanje prava vlasništva budući su odobrenja za adaptaciju izdana pravnoj osobi "Stanoinvest", a ne tužitelju, kojoj pravnoj osobi je bila dozvoljena adaptacija samo jednog dijela predmetnog prostora, a da su "Stanoinvest" i tužitelj radove nedopušteno proširili i na zajedničke dijelove zgrade.

16. Po stavu ovog suda o činjenici postojanja odobrenja nadležne vlasti, kao jedne od pretpostavke za stjecanje prava vlasništva temeljem odredbe čl. 372. ZV-a ovdje valja odlučiti analizom ocjene svih provedenih dokaza, posebice analizom opsežne dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis.

17. Ovaj sud prihvaća žalbene navode tuženika da Odobrenje za adaptaciju poslovne prostorije iz 1970., i ovlaštenje za ishođenje odobrenja za građenje iz 1971. (Punomoć), a koja je tužitelju izdao Stanoinvest te Dogovor između etažnih vlasnika nisu odobrenja nadležne vlasti, no Odobrenje za građenje koje je izdao Grad Zagreb Sekretarijat za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Grada Zagreba pod poslovnim brojem UP-I-05/12-4967/5-71 od 21.06.1971., kao i Uporabna dozvola koju je 01.03.1973. izdao Republički Sekretarijat za urbanizam, stambene i komunalne poslove broj UP/II-09-30/1973, koja potvrđuje kako su radovi izvedeni, temeljem izdane građevinske dozvole i kojom je dato odobrenje za uporabu građevine ugostiteljskog objekta, svako jesu odobrenja nadležne vlasti temeljem kojih je izvršena prenamjena.

18. Da je građevinska dozvola (i uporabna dozvola) temeljem koje je izvršena prenamjena jedno od mogućih odobrenja nadležne vlasti (kao i odobrenje za prenamjenu prostora) u sudskoj praksi je već izraženo shvaćanje u sličnim situacijama, primjerice proizlazi iz odluka VSRH Rev-2963/2018 od 7. lipnja 2023. i Rev- 1917/2019 od 30. studenog 2022.

19. Nadalje iako je Odobrenje za građenje od 21. lipnja 1971. izdano u Stanoinvestu, kao bivšem stambenom poduzeću koje je gospodarilo stambenim fondom u društvenom vlasništvu od 1. siječnja 1966. do 31. prosinca 1975., iz istog Odobrenja proizlazi da je u tom postupku dobivanja dozvole za građenje stambeno poduzeće bilo zastupano po tužitelju, koji je od Stanoinvesta, nakon sklapanja ugovora o zakupu 12.6.1970. prvo dobio Odobrenje za početak adaptacije (kojim mu je kao zakupcu odobreno da može napraviti adaptaciju u poslovnim prostorijama pod uvjetima navedenim u tom odobrenju) te zatim Punomoć (od 24.05.1971., list 29-31 spisa) da može ishoditi građevinsku dozvolu uz prethodno pribavljanje investiciono- tehničke dokumentacije za adaptaciju, rekonstrukciju, popravak objekta, odnosno prostorija koje drži u zakupu u [adresa]., nakon čega je uslijedilo Odobrenje za građenje (građevinska dozvola) izdana od Sekretarijata za komunalne poslove, građevinarstvo i saobraćaj Grada Zagreba pod poslovnim brojem UP-I-05/12-4967/5-71 od 21.06.1971. koja je izdana stambenom poduzeću "Stanoinvest" zastupanom po tužitelju radi adaptacije podruma i manjeg dijela prizemlja (novi ulaz u caffe bar u [adresa]), i u kojem Odobrenju je navedeno da je TĆ kao punomoćnik "Stanoinvest"-a podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, te je uz to priložio kompletno investiciono-tehničku dokumentaciju koja je izrađena po projektnoj organizaciji INA-Inženjering Zagreb – Proleterskih brigada 78, zatim potvrdu da adaptacija podruma i manjeg dijela prizemlja/ novi ulaz i pretvaranje u Caffe bar .

20. Stoga iako je građevinska dozvola izdana Stanoinvestu, sagledavajući u ukupnosti sadržaj dokumentacije koja je prethodila izdavanju te dozvole, kao i sadržaj same dozvole ovaj sud je stava da se ima smatrati da je tužitelj bio nositelj radova prenamjene zajedničkih prostorija u zgradi u [adresa] u [adresa] te je za tu prenamjenu imao odobrenje nadležne vlasti, kao jedne od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem odredbe čl. 372. ZV-a.

21. Da je isključivo tužitelj financirao radove prenamjene proizlazi iz Odobrenja Stanoinvesta od 31. srpnja 1970. u kojem je navedeno da zakupac (tužitelj) snosi sve troškove u svezi adaptacije, kao i iz Punomoći od 24. svibnja 1971., a što je tijekom postupka utvrđeno i njegovim saslušanjem te saslušanjem svjedoka,AĆ, a što između ostalog među strankama u ovoj žalbenoj fazi postupka nije niti sporno.

22. Nadalje kako je nakon dovršetka radova i povećanja prostora izdana Uporabna dozvola koju je izdao Republički Sekretarijat za urbanizam, stambene i komunalne poslove broj UP/II-09-30/1973 od 01.03.1973. (list 145 f do 145 g) iz koje proizlazi da je utvrđeno da su svi radovi izvedeni sukladno građevinskoj dozvoli jer je pregledom izvedenih radova i uspoređivanjem s odobrenom investiciono tehničkom dokumentacijom utvrđeno da se odstupanje od dokumentacije sastoji jedino u promjeni lokacije nekih prostorija i izgradnjom jedne prostorije više, a koje izmjene ne utiču bitno na konstrukciju, stabilnost objekta niti na vanjski izgled objekta niti se istima mijenjaju uvjeti određeni odobrenjem za građenje, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tužitelj dobio uporabnu dozvolu za 113,58 m2, koja kvadratura je nastala izvedenim radovima o trošku tužitelja, te je zatim dana 17. prosinca 1973. sa stambenim poduzećem "Stanoinvest" u odnosu na tako prenamijenjen prostor zaključio ugovor o zakupu (poslovne prostorije u ukupnoj površini 113,58 m2), kojim je između ostalog ugovoreno da zakupac nema ni po kojoj osnovi pravo, i odriče se, na povrat utrošenih sredstava u adaptaciju poslovnog prostora koji je predmet tog ugovora, a što nadalje navodi na jasan zaključak da je adaptaciju financirao tužitelj.

23. Zaključno analizom ocjene svih provedenih dokaza, ovaj sud zaključuje da iako je tužitelj u postupku dobivanja građevinske, a potom i uporabne dozvole nastupao kao punomoćnik "Stanoinvest" stambenog poduzeća, sa kojim je temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Osnovnog zakon o privrednom poslovanju (gospodarenju) stambenim zgradama u društvenom vlasništvu ("Službeni list SFRJ" br. 35/65., 50/68., "Narodne novine" br. 52/71., 52/74.) zaključio ugovor o zakupu, sadržaj citiranih isprava ne može se tumačiti strogo formalno i izvan konteksta režima društvenog vlasništva u kojem je prenamjena vršena, te sagledavajući u ukupnosti činjenice utvrđene analizom dokumentacije koja prileži, za zaključiti je da je tužitelj, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlasti dala u granicama svoje ovlasti, u režimu društvenog vlasništva u kojem je nositelj odobrenja za adaptaciju zajedničkih prostorija bilo stambeno poduzeće, o vlastitom trošku izvršio prenamjenu zajedničkih prostorija u poslovni prostor, slijedom čega je na tom prostoru kao posebnom dijelu nekretnine stekao pravo vlasništva temeljem odredbe čl. 372. st. 2. ZV-a pa je slijedom navedenog, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba I. tuženika odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

24. Ovdje nadalje valja istaknuti da iz čl. 372. ZV-a, a niti iz neke druge odredbe ne proizlazi, da bi postojanje ugovora o zakupu prostora nad kojim je provedena prenamjena, bila zapreka za stjecanje prava vlasništva ukoliko su za stjecanje prava vlasništva ostvarene pretpostavke iz čl. 372. st. 1. ZV-a (tako VSRH u odluci Rev- 3233/15 od 7. lipnja 2023. i Rev-1917/19 od 30. studenog 2022.), a što u ovom konkretnom slučaju jesu.

25. Zahtjev I. tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio te je stoga sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. III. izreke ove presude.

26. Zahtjev II. i III. tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan, jersa žalbom nisu uspjeli te je njihova žalba odbačena kao nedopuštena pa je stoga sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao pod toč. IV izreke ove presude.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić