Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4671/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Krajačić, odvjetnici u Zaboku, protiv I. tuženika BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tuženike zastupa punomoćnica Andreja Srednoselec Pintarić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Pintarić i Srednoselec Pintarić d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-253/2021-39 od 31. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

r i j e š i o je

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-253/2021-39 od 31. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj P-253/2021-39 od 31. srpnja 2024. suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , koji glasi:

,, Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 18.srpnja 2018. godine sklopili pok. GN i tuženici, a koji ugovor je dana 30. kolovoza 2018. godine ovjeren od strane sutkinje Karoline Balen kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, pod posl. br. R2-120/2018. neistinit i nevaljan pravni posao.''

II. Utvrđuje se da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju, kojeg su dana 18.srpnja 2018. sklopili pok. GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 1. tuženik BN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženica UN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ugovor je dana 30. kolovoza 2018. ovjeren od strane sutkinje Karoline Balen kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, pod poslovnim brojem : R2- 120/2018. ništetan.

III. 1. tuženiku: BN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženici: UN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] se nalaže da tužitelju: FN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženika BN iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice UN iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] za nakandu troškova parničnog postupkas u iznosu od 2.390,59 EUR . "

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke pravovremenom žalbom pobijaju I. i II. tuženici zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne odluke o troškovima postupka. U bitnom ukazuju na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da je izreka pobijanog dijela presude u suprotnosti sa njezinim obrazloženjem i sa dokazima izvedenim tijekom postupka te da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Predlažu da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu, odnosno u tom dijelu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka tuženicima prema zatraženom troškovniku uz naknadu troškova sastava žalbe. Za sastav žalbe i pristojbe na žalbu potražuju trošak u iznosu od 575,00 EUR.

3. Žalba I. i II. tuženika je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. No istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a je osnovan obzirom da i po ocjeni ovoga suda u pobijanoj presudi nedostaju jasni i određeni razlozi o odlučnim činjenicama mjerodavnim za ispitivanje zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem predmetnog ugovora ništetnim .

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg su dana 18. srpnja 2018. sklopili GN kao primatelj uzdržavanja i I. i II. tuženici kao davatelji uzdržavanja, a koji je ovjeren 30. kolovoza 2018. kod Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku pod posl. brojem R2- 120/2018 neistinit i nevaljan pravni posao (glavni zahtjev), te podredni zahtjev (eventualno kumulirani zahtjev) za utvrđenjem tog istog ugovora ništetnim.

6. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj zahtijeva utvrđenje ugovora o doživotnom uzdržavanju ništetnim iz više razloga i to stoga što je pokojni ČN u trenutku sklapanja predmetnog ugovora nije bio sposoban za rasuđivanje zbog bolesti, kao i obzirom na njegovu životnu dob, da je ugovor nemoralan pravni posao jer u razdoblju od vremena sklapanja ugovora pa do smrti primatelja uzdržavanja nije prošla niti godina dana, a u trenutku sklapanja ugovora je bio teško bolestan i tuženici su znali da je izvjesna njegova skora smrt i da opseg imovine koji će im po smrti preći u vlasništvo višestruko nadilazi obujam uzdržavanja koje će mu pružiti, te nadalje da je ugovor simulirani pravni posao jer prikriva ugovor o darovanju i tuženici ga nisu uzdržavali te da je prava volja ugovornih strana bila da se tužitelja isključi iz nasljeđivanja (pri čemu bi ovo potonje ukazivalo na razlog nedopuštene pobude, kao razloga pobojnosti ugovora).

7.1. Sud prvog stupnja ocjenom provedenih dokaza zaključuje:

- da su odnosi u obitelji ČN bili narušeni i poremećeni, no da je 2016. došlo do poboljšanja odnosa između pokojnog primatelja uzdržavanja i I. tuženika koji su i rezultirali sklapanjem ugovora,

- da ugovor sadrži sve pretpostavke za njegovu pravnu valjanost, nije prividan i ne prikriva nikakav drugi ugovor (ugovor o darovanju), da su tuženici izvršavali sve ugovorne obveze, a pokojni primatelj uzdržavanja nije imao nikakvih primjedbi,

- da je pokojni primatelj uzdržavanja smatrao, obzirom je I. tuženik ulagao u predmetnu kuću i skrbio za roditelje, da bi sa njime bilo svrsishodno sklopiti Ugovor, jer je i uviđao da s obzirom na godine života i zdravstveno stanje ne može se sam brinuti o sebi i treba mu pomoć o čemu da je govorio i kod obiteljskog liječnika (koji to potvrđuje u iskazu) pa je zato odlučio dati svu svoju imovinu tuženicima kako bi ga oni uzdržavali, pa slijedom navedenog sud zaključuje da u konkretnom slučaju Ugovor o doživotnom uzdržavanju sadrži sve bitne sastojke takvog Ugovora i zaključen je sukladno Zakonu, istinit je i valjan pa je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju neistinit i nevaljan pravni posao odbija i odlučuje kao u toč. I. izreke presude.

7.2. Nadalje sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženicima bilo poznato zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja, koji je bolovao od raznih bolesti od kojih je jedna bila i karcinom dojke te je imao i jednu vrstu leukemije, zatim bolesti pluća i srčane probleme, što su sve značajni komordibiteti, a što povezano s dobi tužitelja (80 godina), predstavlja izvjesnost u njegov skori smrtni ishod, a do kojeg je i došlo 11 mjeseci nakon sklapanja Ugovora, slijedom čega zaključuje da su tuženici bili svjesni da će im u vlasništvo preći imovina koja nadilazi obujam uzdržavanja što upućuje na nemoralnost takvog pravnog posla te kako je primatelj uzdržavanja od 1997. bolovao od perzistirajućeg sumanutog poremećaja, koji je s godinama uznapredovao, kako je to u nalazu i mišljenju objasnio vještak neuropsihijatar dr. Slavko Trontl, te uzimajući u obzir druge teške bolesti od kojih je isti bolovao i teške komorbiditete, kao i njegovu dob u trenutku sklapanja ugovora, sud prvog stupnja zaključuje da on nije mogao shvatiti značenje tog Ugovora te njegova volja nije učinjena slobodno i ozbiljno, što je protivno čl. 249. st. 3. ZOO-a, te s obzirom i na nemoralnost tog pravnog posla predmetni Ugovor je sukladno čl. 322. st.1.ZOO-a ništetan stoga odlučuje kao u toč. II. izreke presude.

8. Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. –dalje: ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

9. U ovoj žalbenoj fazi postupka sporno jest je li pokojni primatelj uzdržavanja GN, otac tužitelja i I. tuženika, u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju bio sposoban za rasuđivanje, kao i je li taj ugovor nemoralan.

10. Sud prvog stupnja u obrazloženju navodi da su tuženici u trenutku sklapanja ugovora, obzirom im je bilo poznato zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja, a koje je obzirom i na njegovu dob (80 godina) predstavljalo izvjesnost u njegov skori smrtni ishod koji je i nastupio jedanaest mjeseci nakon sklapanja ugovora, bili svjesni da će im u vlasništvo preći imovina koja nadilazi obujam uzdržavanja, a što čini ugovor nemoralnim, a time i ništetnim.

11. Međutim, ovaj sud se ne slaže sa zaključcima suda prvog stupnja da iz same činjenice saznanja o bolestima pokojnog primatelja uzdržavanja i njegovoj životnoj dobi proizlazi nemoralnost tuženika prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla s pokojnim primateljem uzdržavanja, a niti da bi zdravstveno stanje predstavljalo izvjesnost u skori smrtni ishod.

12. Pravilno tuženici žalbom ukazuju kako moguće odstupanje od načela jednake vrijednosti davanja iz čl. 7. ZOO-a ne može kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imati kao posljedicu ništetnost.

13. Ono što sud prvog stupnja ispušta iz vida jest da je ugovor o doživotnom uzdržavanju aleatoran ugovor što znači da se u vrijeme njegova sklapanja ne zna koja strana će koliko dobiti, odnosno ne zna se točan obujam njihovih međusobnih činidbi te je neizvjesno i vrijeme trajanja ugovora, zbog čega je nemoguće predvidjeti prilikom zaključenja ugovora koja ugovorna stranka će više primiti po tom ugovoru.

14. Okolnost da su tuženici znali za teško i vjerojatno neizlječivo zdravstveno stanje primatelja uzdržavanja sama po sebi ne može isključiti postojanje elementa aleatornosti niti sama po sebi govori da su izvan svake sumnje znali da će primatelj uzdržavanja brzo nakon sklapanja ugovora preminuti. Uostalom preminuo je jedanaest mjeseci nakon sklapanja ugovora.

15. Točno je da su tuženici znali za bolesti primatelja uzdržavanja, što proizlazi i iz njihovih iskaza, uostalom to potvrđuju i žalbenim navodima. No isto tako je činjenica da je trajanje bolesti od kojih je pokojni bolovao individualno i ovisi o nizu faktora, što znači da u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženici, jer su se i do tada već brinuli o primatelju uzdržavanja, nisu mogli znati koliko će vremena još primatelj uzdržavanja živjeti i oni biti u obvezi ispunjavati preuzete obveze prema njemu. Za suprotno nema dokaza u spisu, a niti se činjeničnim navodima tužbe uopće navodi iz kojeg bi dokaza proizlazio suprotni zaključak.

16. Ovo osobito jer se radilo o bolestima s kojima je pokojni dugo živio, ali za koje bolesti se, iako su doista teške, s obzirom na suvremenu medicinu, nije moglo sa sigurnošću zaključiti koliko će dugo još primatelj uzdržavanja živjeti nakon sklapanja ugovora, a niti je to tužitelj dokazao u ovom postupku (tako nešto ne proizlazi ni iz jednog dokaza koji je proveden).

17. Zbog navedenog se, u okolnostima konkretnog slučaja, znanje tuženika o bolestima primatelja uzdržavanja (i njegovoj životnoj dobi od 80 godina) u vrijeme kada su s njim sklopili sporni ugovor ne može smatrati nemoralnim postupanjem s ciljem iskorištavanja primatelja uzdržavanja i u tome se ne može s uspjehom tražiti elemente ništavosti toga ugovora (u kojem smislu je i u sudskoj praksi već izraženo shvaćanje u sličnim situacijama, primjerice Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 720/2008 od 10. lipnja 2009., Rev- 972/22-2 od 28. veljače 2024.

18. Nadalje nisu sasvim jasni i logični zaključci suda prvog stupnja, kada prihvaćajući nalaz sudskog vještaka utvrđuje da pokojni primatelj uzdržavanja u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju nije bio sposoban za rasuđivanje i da njegova volja nije učinjena slobodno i ozbiljno, sa utvrđenjima suda prvog stupnja navedenim u obrazloženju pobijane odluke (točka 40. do 42. obrazloženja) da je pokojni primatelj uzdržavanja smatrao da bi bilo svrsishodno sklopiti ugovor jer je uviđao obzirom na dob i bolesti da mu treba pomoć jer ne može sam brinuti o sebi i da je stoga odlučio dati svoju imovinu i sklopiti ugovor, a slijedom kojih utvrđenja sud ugovor smatra istinitim i valjanim.

19. U odnosu na ovdje spornu sposobnost za rasuđivanje pokojnog primatelja uzdržavanja treba reći da je poslovna sposobnost svojstvo osobe da vlastitim očitovanjima volje stvara pravne učinke, da je sposobna štititi svoje interese te slobodno i ozbiljno izraziti svoju volju, odnosno da je svjesna svojih radnji i posljedica ili značenja ugovora i time je sposobna za rasuđivanje.

20. Navedene radnje koje opisuje sud obrazlažući svoje zaključke o valjanosti ugovora navode na zaključak da bi kod pokojnog primatelja uzdržavanja sposobnost rasuđivanja bila očuvana, da je razmišljao logično, razumno i primjereno, a što nije u suglasju sa daljnjim utvrđenjima suda o nesposobnosti rasuđivanja.

21. Nadalje u pravu su tuženici kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio iskaz doktora obiteljske medicine EN, čiji navodi glede sposobnosti za rasuđivanje pokojnog primatelja uzdržavanja su suprotni utvrđenjima sudskog vještaka dr. Slavka Trontla, na kojima sud temelji zaključak o nesposobnosti za rasuđivanje.

22. Sud prvog stupnja je naveo koje je dokaze izveo tijekom postupka, no izostala je ocjena izvedenih dokaza na što osnovano ukazuju tuženici žalbom, jer iskaz ovog svjedoka uopće nije ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, a navedeni dokaz je bitan, jer se odnosi na odlučnu činjenicu u ovom sporu glede sposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme kad je ugovor sklopljen, a koji svjedok je dvadeset godina bio liječnik pokojnog primatelja uzdržavanja i kao takav upućen u njegovo zdravstveno stanje, te iskazao da je pokojni u kontaktima dobro funkcionirao, bio svjestan svojih bolesti i shvaćao sve u svezi svojeg liječenja.

23. Kada sud prvog stupnja zaključuje da je pokojni primatelj uzdržavanja bio svjestan obzirom na dob i bolesti da mu treba pomoć jer ne može sam brinuti o sebi i smatrao svrsishodnim sklopiti predmetni ugovor, onda zaključak suda o njegovoj nesposobnosti za rasuđivanje u vrijeme sklapanja ugovora, uz propust ocjene iskaza svjedoka dr. EN koji ga je 20 godina liječio, za sada ne može prihvatiti ovaj sud drugog stupnja.

24. U odnosu na nalaz vještaka nije moguće utvrditi da bi sudski vještak dr. Slavko Trontl prilikom usmenog očitovanja odgovorio na sve primjedbe i konkretna pitanja tuženika iznijete u podnesku od 5. rujna 2023., a koja tuženici opetovano ističu u žalbi, a koja bi i po stavu ovog suda drugog stupnja mogla biti od utjecaja na procjenu sposobnosti za rasuđivanje primatelja uzdržavanja u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

25. Nadalje sagledavajući u ukupnosti iskaze saslušanih svjedoka, kao i isprave koje prileže spisu (presude), pritom analizirajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Slavka Trontla za sada nije sasvim jasno je li sumanuti perzistirajući poremećaj od kojeg je bolovao primatelj uzdržavanja utjecao općenito na sposobnost rasuđivanja primatelja uzdržavanja ili je bio samo od utjecaja na njegovu odluku u izboru osobe sa kojom želi sklopiti taj ugovor.

26. Rezimirajući navedeno, prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio ovdje sporne pravno relevantne činjenice, propustio je kritički ocijeniti iskaze svih saslušanih svjedoka te nije dao logične i uvjerljive razloge na temelju kojih dokaza je utvrdio u ovom postupku spornu činjenicu - je li primatelj uzdržavanja bio sposoban za rasuđivanje u trenutku sklapanja ugovora.

27. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

28. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

29. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP- a.

30. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, raspraviti će uočena sporna pitanja, ocijeniti već izvedene i eventualno po strankama predložene druge dokaze, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva, imajući pri tom u vidu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju kao i ostale žalbene prigovore tuženika.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivica Veselić