Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-483/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević, kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Renate Pražetine Kaleb, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TN, zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 6. u vezi sa člankom 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 132/2022-36 od 29. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu, na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe optuženog TN da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavak 6. KZ/11 u vezi članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, pobijanu presudu preinači na način da optuženika proglasi krivim i osudi po zakonu.

3. Optuženi TN je po branitelju Davoru Bubalu, odvjetniku u Zagrebu, podnio odgovor na žalbu u kojem je predložio da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje zaključivši da optuženi TN nije prekršio blanketnu normu članka 38. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/08., 4/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 110/15. – dalje u tekstu ZOSPC), te da njegova vožnja tempore criminis nije bila u uzročno posljedičnoj vezi s nastupjelom štetnom posljedicom.

7. Naime, optuženom se stavlja na teret da je svojom vožnjom povrijedio odredbu članka 38. stavak 1. ZOSPC kojom je propisano da je vozač dužan obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno da je optuženik na dan inkriminiranog događaja upravljao svojim osobnim automobilom marke BMW 420d x Drive/14, registarskih oznaka [registarska oznaka], kolnikom ulice Dubrava prema zapadu, desnom prometnom trakom za ravno, gdje se približavao križanju sa Kapucinskom ulicom, koje kretanje kroz raskrižje je bilo regulirano semaforima. Nesporno je da je prije same nesreće pješak ĆN prelazio kolnik Ulice Dubrava od jugoistoka u pravcu sjeverozapada, po obilježenom pješačkom prijelazu, s istočne strane križanja i da je tada za njegov smjer kretanja na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, te da je došlo do naleta vozila optuženika na oštećenika ĆN, kojom prilikom je oštećenik zadobio niz teških ozljeda koje u svojoj ukupnosti čine osobito tešku tjelesnu ozljedu, koja je svojim sveukupnim djelovanjem dovela do smrti oštećenika na mjestu nesreće istoga dana.

9. U ponovljenom suđenju, povodom ukidne odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-818/2021-3 od 20. studenog 2021. prvostupanjski je sud bio dužan raspraviti i utvrditi da li su postojale prepreke koje su optuženika mogle ometati da pravovremeno uoči pješaka na kolniku, obzirom da je na video snimkama nadzora prije nesreće uočeno jedno vozilo koje je prošlo južnim dijelom kolnika od zapada prema istoku, prema Sesvetama za koje je vještak utvrdio da je moglo zaklanjati pogled optuženiku na kretanje pješaka, što je dijelom podudarno iskazu svjedoka NN, suvozača u vozilu optuženika, koji je naveo da je mimo njih prošlo vozilo marke Golf kroz raskrižje u suprotnom smjeru kretanja od njihovog, koje je zbog visine i svjetala ometalo ranije uočavanje pješaka, a o čemu prvostupanjski sud nije iznio razloge.

10. Prvostupanjski je sud tijekom ponovljenog suđenja ponovno ispitao prometnog vještaka na okolnost mogućnosti uočavanja pješaka na kolniku od strane optuženika, te je isti naveo da u trenutku kada se osobno vozilo optuženika nalazilo oko 42 metra od mjesta naleta, tada bi pješak bio udaljen oko 3,9 metara ispred mjesta naleta, a nalazio se u prelasku širine trake za lijevo skretanje sjevernog dijela kolnika ulice Dubrava, te u tom trenutku, ne može se zaključivati temeljem video zapisa, da bi postojala prepreka koja bi ometala optuženika u mogućnosti zapažanja pješaka. U slučaju fokusiranog pogleda vozača na semafore koji su iznad kolnika i desno od kolnika, može doći do previda postojanja pješaka na kolniku, odnosno pješak bi se nalazio u perifernom dijelu vidnog polja. Ne može isključiti kao razlog previda postojanje pješaka, fokusiranje optuženika na neki drugi događaj, pa tako i svijetlo semafora. Ovako nešto mogli bi povezati s ponašanjem prosječnih vozača, ako se u konkretnom vide i činjenice koje je naveo u nalazu i mišljenju, a to je da je optuženik preko zaustavne linije prelazio nakon gašenja zelenog svijetla i prelaska žutog svijetla na crveno. U situaciji kada je promet na raskrižju reguliran semaforima, u bitnome vozač prati rad semafora, kako bi se mogao po potrebi zaustaviti ili proći raskrižje. U sljedećoj opciji sagledava promet drugog vozila ili pješaka koji se nalazi u raskrižju uz mjesto prelaska kolnika ili prolaze kolnikom. Semaforizirana raskrižja su poseban oblik reguliranja prometa na kojem semafori određuju kada i tko može koristiti površinu raskrižja, ali to ne znači, obzirom na slobodan ulazak u raskrižje, da nije potrebno paziti na promet koji se odvija raskrižjem.

11. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka koji se temeljio i na snimkama video nadzora predmetnog kolnika u vrijeme događaja, te dopunski iskaz prometnog vještaka na raspravi tijekom ponovljenog suđenja, prvostupanjski je sud doveo u vezu s iskazima svjedoka NN, SN i FN i obranom optuženika, te pravilno zaključio da nisu postojale prepreke optuženiku za uočavanje oštećenika na kolniku. Naime, prvostupanjski je sud dao jasne i valjane razloge zbog kojih dio iskaza svjedoka NN, suvozača u vozilu optuženika, da je jedno vozilo koje se kretalo u suprotnom pravcu od kretanja vozila optuženika i prošlo kroz semafor u kojem trenutku je pješak koji je njima dolazio s lijeve strane pretrčavao preko pješačkog prijelaza što je omelo optuženika u njegovom uočavanju, nije prihvatio, obzirom takva dinamika događaja ne proizlazi niti iz obrane optuženika, niti iz iskaza svjedoka SN i FN koji su dobro pratili prometnu situaciju te nisu uočili nikakvo vozilo koje bi prošlo prije nesreće pored vozila optuženika, niti u suprotnom smjeru od optuženika, niti su iskazivali da bi oštećenik pretrčavao pješački prijelaz.

12. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno zaključio u dinamici ove prometne nesreće da je optuženik imao mogućnost pravovremeno uočiti nailazak oštećenika na kolniku, jer mu za uočavanje nije bilo prepreka. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da pojava oštećenika na kolniku nije bila za optuženika očekivana situacija s obzirom je optuženiku bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu, koje se neposredno prije raskrižja mijenjalo u žuto, a optuženik je svoju pažnju usmjerio na tu okolnost kao i na ljude koji su se nalazili sa desne strane na tramvajskoj stanici, dok je oštećenik kao pješak započeo s kretanjem po kolniku za vrijeme dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo.

13. Unatoč činjenici što se oštećenik kretao po obilježenom pješačkom prijelazu u vrijeme dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo i na taj način dao doprinos nastanku ove prometne nesreće, u pravu je državni odvjetnik da je vožnja optuženika tempore criminis u uzročno posljedičnoj vezi s nastankom prometne nesreće s obzirom na rezultate prometnog vještačenja iz kojeg proizlazi da je oštećenik do mjesta naleta prešao put po kolniku od oko 11,8 metara, da je naletna brzina vozila na pješaka iznosila najmanje 60 km/h, a prilikom reagiranja optuženika snažnim kočenjem oko 67 km/h, te da je optuženik reagirao snažnim kočenjem na oko 42 metra prije mjesta naleta kada je oštećenik bio na oko 3,9 m ispred mjesta naleta, mogao se zaustaviti ispred putanje prelaska oštećenika preko kolnika i na taj način izbjeći nalet na njega, pri čemu nije bilo prepreka koje bi mu zaklanjale pogled na oštećenika.

14. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da pojava oštećenika na kolniku za optuženika kao vozača nije bila očekivana situacija, jer se oštećenik po kolniku kretao za vrijeme dok je za njegov smjer kretanja bilo upaljeno crveno svjetlo, a optuženik je obratio pažnju na ritam rada semafora i ljude na tramvajskoj stanici s desne strane zbog čega nije uočio oštećenika. Okolnost da je optuženik obratio pažnju na semafor na raskrižju kojem se približavao i ljude na tramvajskoj stanici s desne strane, nije relevantna, jer je on dužan pratiti cijelokupnu prometnu situaciju ispred sebe, s lijeve i desne strane, na što ga kao vozača obvezuje odredba članka 38. stavak 1. ZOSPC-a koja propisuje da vozač uvijek treba obratiti pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik, pa njegova obrana u kojoj opisuje svoju procjenu prometne situacije i razloge zašto nije poduzeo ranije kočenje jer se na semaforu za njegov smjer kretanja odjednom upalilo žuto svjetlo pa nije kočio jer je smatrao da se neće moći sigurno zaustaviti prije križanja, nije opravdani razlog zbog kojeg je prekršio navedu blanketnu normu.

15. Slijedom navedenog, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako optuženik nije prekršio odredbu članka 38. stavak 1. ZOSPC, zbog čega je u pravu državni odvjetnik da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

16. U ponovljenom postupku, sud će ponovno izvesti sve već provedene dokaze potrebne za utvrđivanja odlučnih činjenica, ako se ukaže potreba i druge radi ispravnog utvrđenja činjeničnog stanja, pri tome vodeći računa o razlozima ovog rješenja, a potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložiti će sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza.

17. S obzirom na izloženo, a kako ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, time da je primjenom odredbe članka 484. stavak 1. ZKP odlučeno da se nova rasprava pred prvostupanjskim sudom održi pred potpuno izmijenjenim vijećem.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević