Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5571//2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Paškvalin Bošković kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tihomir Mišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. tuženika LR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vesna Rogulj, odvjetnica u Zagrebu i II. tuženika RR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi I. tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8961/2023-18 od 1. listopada 2024., dana 17. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8961/2023-18 od 1. listopada 2024., u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je da se obustavlja postupak (točka I. izreke), da se ročište za objavu i uručenje presude neće održati (točka II. izreke) te da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka III. izreke).

2. I. tuženik pravovremenom žalbom pobija predmetno rješenje u točki III. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP), navodeći da se ta povreda ogleda u tome što prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbu čl. 156. ZPP-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne

Poslovni broj Gž-5571//2024-3

odluke. Pritom se I. tuženik u žalbi u bitnom poziva na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske o tome da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana, kao i na stajalište Europskog suda za ljudska prva u predmetu J protiv Republike Hrvatske. Predlaže žalbu uvažiti te pobijano rješenje preinačiti u točki III. izreke na način da odredi da troškovi I. tuženika padaju na teret suda i to prema troškovniku od 4. rujna 2024. koji prileži spisu, uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 100,00 EUR.

3. Žalba I. tuženika nije osnovana.

4.1. Iz spisa predmeta suda prvog stupnja proizlazi da je predmet spora zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je UR nedostojna za nasljeđivanje iza pok. MR, a na pokretanje kojeg postupka je tužiteljica upućena protiv UR rješenjem Općinskog suda u Zagrebu broj O-3653/16 od 26. listopada 2016. radi utvrđenja da je UR nedostojna za nasljeđivanje iza pok. MR, obzirom je osporila oporuku u dijelu koji se odnosi na nedostojnost te tražila nužni dio. Tuženica UR je tijekom postupka preminula, pa je rješenjem od 20. siječnja 2021. utvrđen prekid postupka te je rješenjem od 23. svibnja 2022. nastavljen u odnosu na utvrđene nasljednike LR i RR.

4.2. Obrazlažući pobijanu odluku sud prvog stupnja u bitnom navodi da je (ne)dostojnost za nasljeđivanje (pravo na nasljeđivanje) strogo osobno pravo jer tiče se samo te osobe, ne može se naslijediti niti prenijeti, te u konkretnom slučaju, smrću UR pitanje (ne)dostojnosti za nasljeđivanje ne odnosi se na nasljednike niti je to od utjecaja na prava njezinih potomaka pa je primjenom odredbe čl. 215.b ZPP-a, obustavio postupak i riješio da će svaka stranka snositi svoj trošak postupka (točka I. i III. izreke).

5. Ispitujući pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 365. st. 1 i 2. te čl. 381. ZPP-a u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prilikom odlučivanja o troškovima postupka primijenio odredbu čl. 215. b. st. 7. ZPP-a. Posljedično tome nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 156. ZPP-a, a na koju povredu ukazuje I. tuženik žalbom.

6. Prema odredbi čl. 156. ZPP-a stranka je dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio (st. 1.) Sud može odlučiti da zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovao svojom krivnjom (st. 2.). O zahtjevima za naknadu troškova iz stavka 1. i 2. ovoga članka sud je dužan rješenjem odlučiti najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, neovisno o odluci o glavnoj stvari. Protiv toga rješenja posebna žalba nije dopuštena, a ovrha se na temelju toga rješenja može tražiti prije njegove pravomoćnosti (st. 3.)

Poslovni broj Gž-5571//2024-3

7. Prema odredbi čl. 215.b.st.7. ZPP-a u rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. Troškove postupka u povodu rješenja o obustavi snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka.

8. Citirana zakonska odredba iz čl. 215.b. st. 7. ZPP-a je izuzetak u odnosu na ostale odredbe ZPP-a koja sadrže pravila o naknadi troškova postupka. Naime, upravo zbog toga što je ovaj postupak obustavljen primjenom odredbe čl. 215.b. st. 2. ZPP- a, to sukladno st. 7. istoga članka svaka stranka snosi sve svoje troškove postupka koji su nastali u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi. Prema tome, budući da su u ovom sporu i tužitelj i I. tuženik potraživali naknadu troška za postupovne radnje koje su poduzeli u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi, to za te poduzete radnje svaka stranka snosi svoje troškove postupka sukladno odredbi čl. 215.b. st. 7. ZPP-a.

9. U odnosu na žalbene navode I. tuženika kojima se poziva na odluke Ustavnog suda i Europskog suda za ljudska prava valja reći da se spomenute presude Ustavnog suda RH i Europskoga suda za ljudska prava temelje na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima i nipošto nisu istovjetne okolnostima u ovom predmetnom parničnom postupku. Tako se odluke Ustavnog suda na koje se u žalbi poziva I. tuženik odnose na povredu ustavnih prava na pravično suđenje u kaznenom postupku (U-III- 3332/2013) i povrede ustavom zajamčenih prava dodjelom istog stana dvjema osobama (U-III-4673/2008), a odluka Europskoga suda za ljudska prava odnosi se na pravo na pravičnu odštetu zbog promjene vrijednosti stana (Zahtjev broj 32457/05, J protiv Republike Hrvatske). Ni jedna od navedenih presuda (odluka) ne sadrži takvo pravno shvaćanje koje bi dovelo u pitanje stav prvostupanjskog suda glede odluke o troškovima postupka u ovom postupku primjenom odredbe čl. 215.b st. 7. ZPP-a, niti su tim odlukama nastupile takve promjene u pravnom sustavu koje bi opravdavale zanemarivanje te odredbe.

10. Slijedom navedenoga, nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 156. ZPP-a, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbijena žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

11. I. tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Sudac

Vlatka Paškvalin Bošković