Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2610/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Emeru, odvjetniku u Zagrebu, Vončinina 2/V, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3419/16-67 od 22. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3419/16-67 od 22. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 223,12 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 6.217,47 eura / 46.845,58 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 26. kolovoza 2014. do isplate (točka I. izreke), te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.780,96 eura / 43.556,64 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 22. veljače 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete povodom prometne nesreće koja se dogodila dana 27. lipnja 2014, godine.

6. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku slijedeće činjenice:

- da je dana 27. lipnja 2014. došlo do prometne nesreće u mjestu Potok Tounjski na način da je tužitelj upravljajući motociklom naletio na ulje na kolniku uslijed čega je izgubio nadzor, te pao,

- da je uzrok pada tužitelja ulje koje se nalazilo na cesti, a koje se zbog kvara na vozilu ispustilo iz vozila kojim je prije prolaska tužitelja upravljao SH,

- da je vozilo kojim je upravljao SH bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika,

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu natučenja lijevog gležnja,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 7 dana,

- da je tužitelj trpio primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan, nakon čega je trpio sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana, nakon čega se nastavilo stanje kasnog straha koje je trajalo 5 dana,

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u trajanju 2 sata dnevno tijekom 7 dana,

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu s osnove štete na motociklu u visini od 25.500,00 kuna,

- da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio imovinsku štetu s osnove uništenih stvari u iznosu od ukupno 15.965,00 kuna.

7. U žalbenom stadiju postupka prije svega je postojanje tuženikove odgovornosti za štetu. Tuženik naime, žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja da je njegov osiguranik isključivo odgovoran za štetu koja je prouzročena tužitelju, te ističe da je sud pogrešno ocijenio izvedene dokaze i, posljedično tome, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Međutim, žalbeni tuženika koji se odnose na postojanje odgovornosti za štetu nisu osnovani.

8. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja utvrdio je da je da je uzrok prometne nesreće i pada tužitelja s motocikla ulje koje je prije prolaska tužitelja istjecalo iz motora automobila kojim je upravljao SH. Tuženik žalbenim navodima osporava takvo utvrđenje suda prvog stupnja ističući u žalbi da sud prvog stupnja neosnovano nije poklonio vjeru iskazima svjedoka SH, OH, IH i CH iz čijih iskaza proizlazilo da iz vozila kojim je upravljao KH nije došlo do curenja ulja. Međutim, pravilno je sud prvog stupnja spornu činjenicu o curenju ulja iz vozila osiguranika tuženika utvrdio na temelju iskaza svjedoka PH i BH iz čijih iskaza kada se dovedu u međusobnu vezu s nalazom prometnog vještaka predstavljaju cjelinu. Na temelju istih sud prvog stupnja je pravilno s dovoljnim stupnjem sigurnosti utvrdio da je upravo iz vozila osiguranika tuženika tijekom vožnje istjecalo ulje i da je upravo ta okolnost uzrok štete koja je prouzročena tužitelju. Za takvo utvrđenje suda prvog stupa je dao jasne, logične i dostane razloge koje ovaj sud u potpunosti prihvaća, a koji tuženik žalbenim navodima kojima preocjenjuje izvedene dokaze nije uspio dovesti u sumnju. Uostalom, osiguranik tuženika SH je u prekršajnom postupku presudom Prekršajnog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu posl. broj Pp 14 P-2316/14 od 21. studenog 2014. protiv kojeg nije ulagao žalbu, pravomoćno proglašen krivim za počinjenje prekršaja (nanošenje ulja koje nije uklonio sa ceste a niti je obavijestio nekoga da to učini) koju u ovom postupku predstavljaju štetnu radnju. Dakle, i prekršajni sud u prekršajnom postupku je došao do istih zaključaka kao i parnični sud u ovom postupku.

9. Tuženik u žalbi ističe da sud prvog stupnja nije izveo dokaz prometnim vještačenjem na okolnost kvara na vozilu osiguranika tuženika, te da nije ocijenio certifikat putničkih turbo kompresora koji je osiguranik tuženika dostavio u prekršajnom postupku čime je, prema stavu tuženika, sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. i čl. 8. ZPP. Međutim, i žalbeni navodi tuženika su neosnovani. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je na nesumnjiv način utvrdio da je iz vozila osiguranika tuženika tijekom voženje curilo ulje koje je uzrok tužiteljevog pada. U takvim okolnostima nije bilo potrebno provođenje vještačenja radi utvrđivanja da ulje nije curilo iz turbine za koju je priložen certifikat jer je isto moglo curiti iz drugih dijelova motora vozila kojim je upravljao osiguranik tuženice. Stoga u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tuženik. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da i ophodarski dnevnik ukazuje da u konkretnom slučaju nije istjecalo ulje na kolnik. Naime, postojanje ulja na cesti utvrđeno je na temelju zapisnika o očevida sastavljenom od strane policijskih službenika koji su nakon štetnog događaja operativnim radnjama utvrdili da isto potječe od automobila osiguranika tuženika protiv kojeg su nakon toga pokrenuli prekršajni postupak u kojem je isti pravomoćno proglašen krivim upravo za prekršaj koji činjenično predstavlja štetnu radnju u ovom parničnom postupku.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša na temelju kojeg se, prema žalbenim navodima tuženika, nije mogla utvrditi niti dinamika štetnog događaja, niti visina štete. Naime, nalaz i mišljenje vještaka izrađen je sukladno zadatku određenom od strane suda prvog stupnja koji je prigovore na nalaz i mišljenje otklonio jasnim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud. Stoga je nalaz i mišljenje vještaka, i prema stavu ovog suda u potpunosti podoban da se na temelju istog utvrdi kako dinamika štetnog događaja, tako i visina tužiteljeve tražbine.

11. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) kada je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete smatrajući da okolnosti slučaja kao i težina povrede koju je zadobio tužitelj ne opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je pao sa motocikla i zadobio ozljedu natučenja lijevog gležnja, te je trpio fizičke bolove i strah, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć. U takvim okolnostima, neovisno o tome što kod tužitelja nije utvrđeno smanjenje životne aktivnosti, težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosuđivanje pravilne novčane naknade, te se dosuđivanjem iste ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužitelju dosudio naknadu neimovinske štete s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 4.000,00 kuna (sada 530,89 eura). Također, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio i naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći u iznosu od 280,00 kuna (sada 37,16 eura) čiji je opseg utvrđen na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka i iskaza tužitelja.

12. Neosnovano tuženik osporava odluku sud prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, pravilno je sud prvog stupnja, primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP), zatezne kamate na cjelokupni iznos štete dosudio od 26. kolovoza 2014. kada je tuženik nedvojbeno zaprimio tužiteljev odštetni zahtjev za naknadom štete. Nije bilo osnove da se u postupku u odnosu na dosuđivanje zateznih kamata primijenjuju odredbe čl. 1086. i čl. 1089. st. 2. ZOO kako to tuženik ističe u žalbi jer odredba čl. 12. st. 4. ZOOP predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZOO koje reguliraju tu materiju.

13. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio visinu štete za uništene stvari. Međutim, visina štete s te osnove utvrđena je na temelju iskaz tužitelja i vještačenja tako da su i ti žalbeni navodi tuženika neosnovani. Pritom je i nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića u potpunosti podobno da se na istome temelji sudska odluka pa tako i odluka o visini štete s osnove uništenih stvari.

14. Neosnovano tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka koja je također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je sud prvog stupnja troškove postupka dosudio sukladno vrijednosti boda od 15,00 kuna (sada 1,99 eura) za sve poduzete radnje tijekom postupka. Naime, odredbom Tbr. 48.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje: OT) propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, kako je sud prvog stupnja odluku o troškovima parničnog postupka donosio kada je na snazi bila Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 126/22) koja je stupila na snagu 5. studenog 2022. i koja je propisala da vrijednost boda iznosi 15,00 kuna (1,99 eura), sud prvog stupnja je, sukladno Tbr. 48.3. OT i Tbr. 50 OT, naknadu troškova postupka pravilno dosudio prema vrijednosti boda od 15,00 kuna (1,99 eura).

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1063. u svezi s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

16. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

18. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj