Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika NOVA TV d.d., Zagreb, Buzinski krči 1, OIB: 75399377119, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 2661/2020-67 od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2661/2020-67 od 21. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2661/2020-67 od 21. srpnja 2025. pod točkom II. i IV. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naknade štete iznos od 3.500,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 7. siječnja 2015. do isplate, u roku od 15 dana.

Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 3.136,14 eura. Pod točkom II. izreke rješenja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 4.768,34 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana. Pod točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan. Pod točkom IV. izreke rješenja odbija se zahtjev tuženika NOVA TV d.d., Zagreb, za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude te protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom II. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjske odluke preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba tuženika protiv presude i rješenja je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi, s obzirom da je presuda razumljiva, sud je izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a presuda ne proturječi sama sebi niti razlozima presude i ima razloga o odlučnim činjenicama. Jednako tako nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete na temelju odredbe čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 1. Zakona o medijima Zakon o medijima („Narodne novine“ broj 59/2004., 84/2011., 81/2013., 114/2022. - dalje: ZM).

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da je dana 6. listopada 2014. godine na http:// forum. dnevnik.hr od strane tuženika objavljen tekst "ZJ i ĆJ odnijeli kćerkicu Ć kući iz bolnice," nepoznatog autora i da je u tekstu navedeno da im se prilikom izlaska iz rodilišta pridružio i bivši Tatjanin suprug PJ pri čemu je stavljena fotografija PJ, a koja okolnost vezano za bivšeg supruga je bila neistina,

-da su u rubrici Komentari, objavljeni komentari kojima su, prema tvrdnjama tužitelja, teško i trajno povrijeđeni dostojanstvo, ugled i čast tužitelja i duševno zdravlje i to: "Meni se čini da su Z i PJ još uvijek zajedno te da je PJ našao nekog slugu za njega teške i neugodne poslove oko šetanja djece i zadovoljavanja vlastite žene", "PJ je ili totalni kreten ili kukavica i proračunati frajer koji se na lijep način riješio sponzoruše i utrpao je nekom jadničku koji još nema pojma što ga čeka…", "majko mila, nek sam doživio pročitati i ovakvu vijest!!! Ja mislim da se nikada dosada u povijesti nije desilo da bivši muž pomaže nositi ono što je njegovoj ženi ujebo drugi muškarac! Koje poniženje!!, "Poliandrija u kojoj je jedina jebena stranka PJ..", "Bolesno do zla P. Prva sam za to da supružnici ostanu dobri i nakon razvoda, jer ne prestaju biti mama i tata, ali brate, što je previše je, previše je! Majke ti mile, pa još malo i svi će zajedno živjeti do kraja života! Ako je i po američki previše je! Odrastite već jednom i prestanite nam mladež trovati ovakvim izopačenim vezama!!!."Ja mislim da su oni svi u vezi. A PJ zasigurno voli da gleda kako je drugi hebe. Seksualni fetiši dosežu do onih granica, gdje razum, pravo i logika nikada nisu i neće biti, to valjda svi znamo iz svojih iskustava, pa makar i ne bili ovako ekstremni." "..cal zna da još se otac onesvijestio dok se ona rađala!!", "PJ je po svemu sudeći otac male Ć, a ovaj maneken je ipak samo maneken koji statira u kukuruzu" "sve je to ok, ali on je jedan dudek.." i slično, a što sve proizlazi i iz izvedenih dokaza u spisu,

-da je prvostupanjski sud prihvatio iskaze svjedoka PJ i ZJ, te i iskaz tužitelja, kao logične i uvjerljive, budući da su isti u međusobnom suglasju, kao i u suglasju s drugim izvedenim dokazima, sudu logični i uvjerljivi,

-da je iz detaljno citiranih iskaza, posebice iskaza tužitelja vrlo jasno vidljivo o kojim se "dimenzijama i razmjerima štete" u konkretnom slučaju radi i to u svakom smislu,

-da su predmetni komentari očigledno pogodili tužitelja jer su takvi da bi teško povrijedili i svaku drugu prosječnu osobu,

-da sud prihvaća i iskaz svjedoka IJ, svjedoka tuženika, u dijelu u kojem isti govori o saznanju za predmetne komentare i uobičajenom postupanja tuženika u to vrijeme, međutim, u dijelu u kojem svjedok na neki način relativizira posebice broj osoba koji je vidio predmetne komentare, prvostupanjski sud ne prihvaća.

-da stalni sudski vještak dr. Gordana Makarić u svom nalazu i mišljenju (list 795-796 spisa) navodi da je tužitelj ĆJ bio izložen štetnim događajima od 6. listopada 2014., da temeljem analize svih relevantnih podataka smatra da se u tužitelja, kao izravna posljedica okolnosti predmetnih štetnih događaja, razvila klinička slika elemenata Poremećaja prilagodbe, da je tužitelj u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situacijama stresogenog potencijala, uvažavajući objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja objavljenih informacija koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost pa i osudu, da je navedeno rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje, da između objavljenih informacija i opisanog psihičkog poremećaja u tužitelja, postoji izravna uzročno-posljedična veza, da je u tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja na način da je tužitelj od 6. listopada 2014. godine kroz razdoblje od 6 mjeseci trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10%, te da je u tom omjeru morao ulagati pojačane napore,

-da je saslušan na ročištu 14. veljače 2023. godine (list 814 do 815 spisa), povodom prigovora tuženika, vještak dr. Gordan Makarić naveo da je sukladno rješenju suda vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj, da su psihičke tegobe opisane u njegovom nalazu i mišljenju upravo posljedica spornih objava koje su navedene u sudskom spisu te da je tužitelj zbog istih trpio opisane psihičke tegobe koje su cijenjene i opisane u nalazu i mišljenju, da je vezano za upit tuženika da se u tužitelja radi o osobi koja je navikla na medijske istupe te da shodno navedenom bi trebao imati višu toleranciju na stres, naveo da to može biti točno, međutim ukoliko su objave nepovoljne i neugodne tada su iste u konkretnom slučaju izazvale i posljedice koje je opisao, na daljnji upit da li je moguće razlučiti u kojoj mjeri su opisane tegobe u tužitelja izazvane samom objavom, a u kojoj mjeri komentarima vezanim uz navedene objave, vještak je naveo da je isto nemoguće razlučiti iz razloga jer da te objave nije bilo, tada ne bi bilo ni nepovoljnijih komentara,

-da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića kao objektivan i izrađen po pravilima struke, a da je vještak svojim jasnim i logičnim odgovorima na prigovore tuženika otklonio kod suda svaku sumnju na dani nalaz i mišljenje,

-da je u svom nalazu i mišljenju vještak informatičke struke Damira Palavra naveo da su komentari na sporni članak uklonjeni 7. studenoga 2014. u 15 sati i 32 minute, da je sporni članak u periodu 5. listopada 2014. – 5. studenoga 2014. jer raspolaže statističkim podacima samo za period zaključno sa 5. studenoga 2014. pregledan ukupno 13539 puta i to putem mobilnih uređaja 7169 puta i putem računala 6370 puta i da je članak moguće pročitati i danas,

-da je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Damira Palavra, budući da je isti po mišljenju suda objektivan i izrađen u cijelosti po pravilima struke, a da je to tako potvrđuju i same stranke koje na nalaz i mišljenje nisu imale nikakvih prigovora,

-da je neosnovan prigovor prekluzije,

-da sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i mediji prema čl. 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010., 13/2017., dalje: Konvencija) uživaju širok opseg zaštite i da kod utvrđivanja povreda prava na slobodno izražavanje, to pravo uvijek treba dovesti u vezu s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije,

-da se sloboda izražavanja odnosi i na Internet kao sredstvo komunikacije (predmet Delfi AS protiv Estonije), ali se Internet kao sredstvo komunikacije razlikuje od klasičnih medija te predstavlja veći rizik za prava zaštićena čl. 8. Konvencije (predmet Europskog suda za ljudska prava /dalje: ESLJP/ Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine, § 63., presuda od 16. travnja 2019.),

-da Zakon o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 153/2009., 84/2011., 94/2013. i 136/2013. - dalje: ZEM), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da su sporni članak i komentari objavljeni 6. listopada 2014. na internetskom portalu tuženika za razliku od Zakona o elektroničkim medijima ("Narodne novine", broj 111/2021. i 114/2022), koji je stupio na snagu 11. listopada 2022., nije propisivao odgovornost pružatelja elektroničke publikacije za sadržaj koji objavljuju korisnici kao ni registraciju korisnika ni upozorenje na pravila komentiranja,

-da međutim komentari korisnika-čitatelja koji se objavljuju u medijskom prostoru nakladnika ne mogu biti izuzeti od pojma informacije iz čl. 2. ZM (prema kojem je informacija "podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju") za koju odgovara nakladnik, iz razloga jer se pojavljuju na domenama web mjesta tuženika,

-da je nakladnik prema čl. 21. st. 1. ZM dužan naknaditi štetu informacijom objavljenom u mediju, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom,

-da je u konkretnom slučaju tuženik ispod teksta spornog članka objavljenog na internetskom portalu ostavio čitateljima na raspolaganje forum za raspravu o tom članku i u biti pozvao čitatelje da komentiraju taj članak,

-da su čitatelji ispod članka, u to vrijeme bez utvrđenih i za nakladnika obvezujućih pravila komentiranja, mogli očito anonimno pisati komentare koji su vidljivi svima,

-da Forumom za raspravu tuženik ima cilj privući što više takvih komentara na objavljene jer od toga svakako ima financijsku korist,

-da kako tuženik radi stjecanja dobiti omogućava objavljivanje komentara na objavljeni članak, na domenama web mjesta u njegovom medijskom prostoru, to se po mišljenju prvostupanjskog suda tuženik ne može ekskulpirati odgovornosti za objavljeni sadržaj komentara čitatelja,

-da komentari trećih osoba ispod objavljenog teksta, kao reakcija na sadržaj tog objavljenog teksta putem e-portala, predstavljaju informaciju u smislu čl. 21. st. 1. ZM zbog koje bi nakladnik tog portala, u konkretnom slučaju mogao odgovarati za štetu,

-da bi glede odgovornosti nakladnika portala vezano za komentare trećih osoba ispod objavljenog članka kao reakcija na sadržaj članka e-portala, polazeći od čl. 8. Konvencije prema kojem je zaštita prava na čast, ugled i dostojanstvo osobe kao dio prava na poštivanje osobnog života te imajući na umu predmet Delfi AS protiv Estonije, čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava bili primjenjivi, da napad na ugled i dostojanstvo osobe mora doseći određeni stupanj ozbiljnosti, kako po svojoj težini tako i po načinu tog napada,

-da prema odredbi čl. 21. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, a šteta se u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom sukladno općim propisima obveznog prava, time da pravo na tužbu za naknadu štete ima osoba koja je prethodno od nakladnika zatražila objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć,

-da iz Zahtjeva za objavu isprike od 5. studenoga 2014. (list 16-19 spisa), vidljivo da je tužitelj od tuženika zatražio ispriku, međutim iz priložene dokumentacije na listu 711-714 spisa ne može se zaključiti da je do isprike tuženika došlo zbog emisije u kojoj je tužitelj gostovao i u kojoj je uspio demantirati da nije pao u nesvijest i da PJ nije primio bebu nakon porođaja, međutim, zbog prirode komentara iste nije komentirao u toj emisiji, niti je uslijedila isprika tuženika,

-da neimovinsku štetu sukladno općim propisima obveznog prava (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje: ZOO) predstavlja povreda prava osobnosti pod kojom se pravima u smislu odredbe čl. 19. istog Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. , a za iste povrede, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 1100. ZOO oštećeniku pripada pravična novčana naknada,

-da bi sud bio u mogućnosti prihvatiti tvrdnje tužitelja o tome da mu je objavom predmetnih komentara pričinjena neimovinska šteta povredom prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje, prava na ugled, čast i dostojanstvo objavljenom informacijom mora biti povrijeđena privatnost, dostojanstvo, ugled, čast ili koje drugo Ustavom ili zakonom zaštićeno pravo osobe, a pri odmjeravanju visine naknade štete sud će, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 3. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, pri čemu će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom,

-da se naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti samo iznimno priznaje i to onda kada je ta povreda izuzetno teška, tako da je kod povrijeđenog opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol,

-da je dostojanstvo čovjeka vrijednost koja ulazi u krug temeljnih osobnih prava a sastavni element te vrijednosti su svakako čast kao vlastiti osjećaj vrijednosti i ugled kao uvažavanje od drugih u društvu,

-da je, uzimajući u obzir brojnost i vulgarnost predmetnih komentara, da su već više puta citirani komentari egzistirali u javnosti od objave 6. listopada 2014. do njihova brisanja 7. studenoga 2014., dakle u vremenu dovoljnom da iste pročita minimalno 13.539 ljudi, te imajući u vidu i razmjere povrede duševnog zdravlja, časti i ugleda koje je pretrpio tužitelj, po mišljenju prvostupanjskog suda je osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu štete,

-da glede visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da su predmetni komentari imali ozbiljan negativan utjecaj na tužitelja, da je nalazom i mišljenjem sudski vještak Gordan Makarić – specijalist psihijatrije utvrđeno kako je kod tužitelja došlo do povrede duševnog zdravlja obzirom se kod tužitelja razvila klinička slika elemenata Poremećaja prilagodbe, da između objavljenih informacija i opisanog psihičkog poremećaja tužitelja postoji izravna uzročno-posljedična veza, da je tužitelj zbog objave informacija koje su predmet ovoga postupka bio izložen situacijama stresogenog potencijala, što je rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje,

-da je obzirom na navedeno tužitelj zbog objave informacija koje su predmet ovoga postupka kroz razdoblje od 6 mjeseci trpio duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10% te je u tome omjeru morao ulagati pojačane napore,

-da mu je sud s naslova pretrpljenih duševnih boli dosudio pravičnu novčanu naknadu od 929,06 eura, imajući u vidu intenzitet i trajanje smanjenja životne aktivnosti, kao i činjenicu da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja imao tek 24 godine,

-da je tužitelju s naslova neimovinske štete zbog povrede prava na čast i ugled, a o visini koje štete sud odluku donosi temeljem slobodne ocjene, dosudio pravičnu novčanu naknadu od 2.570,00 eura, uzimajući u obzir intenzitet, odnosno jačinu štete nastale tužitelju,

-da je objava spornog članka, odnosno zaista krajnje ružnih, vulgarnih i neugodnih komentara morala izazvati nemir kod tužitelja, koji zasigurno nije mogao normalno funkcionirati u obiteljskom životu, ali ni na poslovnom planu, a što zasigurno ne bi mogao niti jedan prosječan čovjek,

-da je temeljem čl. 1103. ZOO u vezi s čl. 29. st.2. ZOO tužitelju na dosuđeni iznos od 3.500,00 eura dosuđena zatezna kamata koja teče od podnošenja tužbe do isplate, budući da je do tog dana šteta zasigurno već dospjela.

7. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

8. Sporno je po žalbi tuženika odgovara li nakladnik za štetu zbog informacija objavljenih u komentarima čitatelja kao reakcijama na objavljeni članak.

9. Sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva i mediji prema čl. 10. Konvencije uživaju širok opseg zaštite. Kod utvrđivanja povreda prava na slobodno izražavanje, to pravo uvijek treba dovesti u vezu s pravom na poštovanje privatnog i obiteljskog života iz čl. 8. Konvencije.

10. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se sloboda izražavanja odnosi i na Internet kao sredstvo komunikacije (predmet Delfi AS protiv Estonije [Vv], br. 64569/09, § 131.), ali da se Internet kao sredstvo komunikacije razlikuje od klasičnih medija te predstavlja veći rizik za prava zaštićena čl. 8. Konvencije (predmet ESLJP- a Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine, br. 33014/05, § 63., presuda od 16. travnja 2019.).

11. Osnovano tuženik u žalbi ističe da Zakon o elektroničkim medijima koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, s obzirom da su sporni članak i komentari objavljeni 6. listopada 2014. na internetskom portalu, nije propisivao odgovornost pružatelja elektroničke publikacije za sadržaj koji objavljuju korisnici kao ni registraciju korisnika ni upozorenje na pravila komentiranja.

12. Međutim, komentari korisnika-čitatelja koji se objavljuju u medijskom prostoru nakladnika ne mogu biti izuzeti od pojma informacije iz čl. 2. ZM (prema kojem je informacija "podatak, tekst, fotografija, crtež, karikatura, film, usmeno izvješće, vrijednosni sud ili drugi prilog objavljen u mediju") za koju odgovara nakladnik, iz razloga jer se pojavljuju na domenama web mjesta tuženika. A upravo je nakladnik prema čl. 21. st. 1. ZM dužan naknaditi štetu informacijom objavljenoj u mediju, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

13. Slijedom istoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da komentari trećih osoba ispod objavljenog teksta, kao reakcija na sadržaj objavljenog teksta putem e-portala, predstavljaju informaciju u smislu čl. 21. st. 1. ZM zbog koje bi nakladnik portala mogao odgovarati za štetu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 811/2022-2 od 7. veljače 2024.).

14. ESLJP je vezano za odgovornost nakladnika zbog informacija objavljenih u komentarima čitatelja ispitivao ravnotežu između prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života koje je zajamčeno člankom 8. Konvencije i slobode izražavanja koja je zajamčena člankom 10. Konvencije u predmetima Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine (br. 33014/05), Høiness protiv Norveške (Zahtjev br. 43624/14) i Delfi AS protiv Estonije (Zahtjev br. 64569/09).

U presudi Editorial Board of Pravoye Delo i Shtekel protiv Ukrajine (br. 33014/05) od 5. svibnja 2011. u paragrafu 63. sud naglašava specifičnu ulogu interneta i rizik koji on nosi:

„63. Istina je da je internet informacijsko-komunikacijski alat koji se posebno razlikuje od tiskanih medija, posebice u pogledu mogućnosti pohranjivanja i prijenosa informacija. Elektronička mreža, koja opslužuje milijarde korisnika diljem svijeta, nije i potencijalno nikada neće biti podložna istim propisima i kontroli. Rizik štete koju sadržaji i komunikacije na internetu predstavljaju za ostvarivanje i uživanje ljudskih prava i sloboda, posebice prava na poštivanje privatnog života, svakako je veći od onog koji predstavlja tisak. Stoga se pravila koja reguliraju reprodukciju materijala iz tiskanih medija i interneta mogu razlikovati. Potonji se nedvojbeno moraju prilagoditi u skladu sa specifičnim značajkama tehnologije kako bi se osigurala zaštita i promicanje dotičnih prava i sloboda.“

15. Ustavni sud je u odluci broj: U-III-2669/2018 od 27. ožujka 2018. (www.usud.hr) prihvatio načelna stajališta ESLJP-a u vezi odgovornosti vlasnika internetskog portala za komentare (imenovanih ili anonimnih) korisnika objavljene na portalu, a kojima se vrijeđaju prava trećih osoba, da se, s obzirom na specifičnu prirodu Interneta, prava i obveze vlasnika internetskog portala u vezi komentara drugih osoba mogu razlikovati od vlasnika klasičnih medija te je utvrdio kriterije za utvrđivanje da li sankcioniranje vlasnika portala za takve komentare predstavlja povredu slobode izražavanja: priroda i kontekst spornih komentara; mjere koje je vlasnik portala poduzeo da spriječi ili ukloni komentare kojima se vrijeđaju prava trećih osoba, odgovornost stvarnih autora komentara kao alternativa odgovornosti vlasnika portala, te posljedice koje izrečena sankcija ima za vlasnika portala (v. predmete ESLJP-a Delfi AS protiv Estonije, navedeno; Magyar Tartalomszolgáltatók I i Index.hu ZRT protiv Mađarske, br. 22947/13, § 69., presuda od 2. veljače 2016.; Hřiness protiv Norveške, br. 43624/14, § 67., presuda od 19. ožujka 2019.).

16. Prvostupanjski sud je, vezano za odgovornost nakladnika portala vezano za komentare trećih osoba ispod objavljenog članka kao reakcija na sadržaj članka putem e-portala, polazeći od čl. 8. Konvencije prema kojem je zaštita prava na dostojanstvo i ugled osobe (reputacija) kao dio prava na poštivanje osobnog života te imajući na umu predmet Delfi AS protiv Estonije ([Vv], br. 64569/09, § 137., presuda od 16. lipnja 2015.) utvrdio da su u konkretnom slučaju čl. 8. Konvencije i čl. 35. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001. 55/2001., 78/2010. i dr.) bili primjenjivi, jer je napad na ugled i dostojanstvo tužitelja dosegao određeni stupanj ozbiljnosti, kako po svojoj težini tako i po načinu tog napada, a koje shvaćanje prvostupanjskog suda kao pravilno prihvaća i ovaj sud.

17. Tuženik je ispod teksta spornog članka objavljenog na internetskom portalu stavio čitateljima na raspolaganje forum za raspravu o tom članku i pozvao čitatelje da komentiraju članak objavom "Komentiraj ili blogaj o ovome“ (list 13 spisa). Čitatelji su ispod članka, u to vrijeme bez utvrđenih i za nakladnika obvezujućih pravila komentiranja, mogli anonimno pisati komentare vidljive svima. Forumom za raspravu tuženik ima cilj privući što više komentara na objavljene članke, jer od toga ima financijsku korist. Kako tuženik radi stjecanja dobiti omogućava objavljivanje komentara na objavljeni sadržaj članka na domenama web mjesta u njegovom medijskom prostoru, to se upravo zbog toga ne može ekskulpirati odgovornosti za objavljeni sadržaj u komentarima čitatelja.

18. Iako se, zbog posebne prirode interneta, „dužnosti i odgovornosti” koje snose internetski novinski portali u smislu članka 10. Konvencije mogu u određenoj mjeri razlikovati od dužnosti i odgovornosti tradicionalnog nakladnika u pogledu sadržaja trećih strana (Delfi AS protiv Estonije [VV], stavak 113.; vidi i Orlovskaya Iskra protiv Rusije, stavak 109.), pružanje foruma za ostvarivanje prava na slobodu izražavanja omogućavanjem javnosti da širi informacije i ideje mora se ocijeniti s obzirom na načela primjenjiva na tisak (Magyar Tartalomszolgaltatok Egyesulete i Index.hu Zrt protiv Mađarske, stavak 61.).

19. ESLJP je u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja i istodobnu zaštitu prava na osobni i privatni život te dostojanstvo osoba utvrdio načelna stajališta, a koja stajališta slijedi i Ustavni sud Republike Hrvatske, npr., u odluci Broj: U-III-4248/2023 od 12. rujna 2024.). Prema načelnim stajalištima Europskog suda za ljudska prava, sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usp. s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br.14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.). Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

19.1. U ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava i ustavnosudskoj praksi tako je utvrđeno da test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usp. s predmetom ESLJP-a Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usp. s predmetom ESLJP-a Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.). Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, te stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, jer u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usp. s predmetom ESLJP-a Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

19.2. Utvrđeno je također da se, u okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj "sukob" rješava vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usp. s predmetima ESLJP-a Von Hannover protiv Njemačke /br. 2/ [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. Š i ŠJ Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.). Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usp. s predmetom ESLJP-a Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

19.3. Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž-19/2024-2 od 11. ožujka 2025.).

20. Imajući u vidu prethodno navedena stajališta ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, te polazeći od činjeničnih utvrđenja konkretnog slučaja, koje je prvostupanjski sud pravilno utvrdio te iscrpno i argumentirano obrazložio, prema shvaćanju ovoga suda, u konkretnom slučaju preteže pravo tužitelja na čast i ugled koje je tužitelju zajamčeno odredbom članka 35. Ustava i čl. 8. Konvencije u odnosu na pravo tuženika na slobodu izražavanja koje mu je zajamčeno odredbom članka 38. stavka 1. Ustava i članka 10. Konvencije. Sadržaji komentara koji su predmet ovog spora su i prema shvaćanju ovog suda nespojivi sa slobodom izražavanja.

21. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima otklanja svoju odgovornost jer su obrisani komentare nakon što je tužitelj to tražio, s obzirom da tuženik nije spriječio objavu uvredljivih i ponižavajućih komentara niti ih je samoinicijativno uklonio, a za koje komentare je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su bili objektivno uvredljivi. Stalni sudski vještak psihijatar dr. Goran Makarić je utvrdio postojanje objektivne dimenzije kompromitirajućeg djelovanja objavljenih informacija koje u pravilu izazivaju značajnu društvenu pozornost pa i osudu te je utvrdio da je navedeno rezultiralo subjektivnim osjećajem povrijeđenosti te promjenama socijalne pozicije i načina života, koji su imali za posljedicu i poremećeno osobno, obiteljsko i socijalno funkcioniranje tužitelja.

22. Također su neosnovani žalbeni navode tuženika kojima otklanja svoju odgovornost sa tvrdnjama da se u konkretnom slučaju radilo o manekenu i glazbeniku u nastajanju kojemu odgovara medijska popularnost kao i ostali žalbeni navodi kojima se upire na status tužitelja i njegovo istupanje kao javne osobe pa da bi shodno navedenom trebao imati višu toleranciju na stres, s obzirom da se o navedenom prigovoru tuženika očitovao stalni sudski vještak psihijatar dr. Goran Makarić navodeći da to može biti točno, međutim ukoliko su objave nepovoljne i neugodne, što je utvrđeno u konkretnom slučaju, tada su iste u konkretnom slučaju izazvale i posljedice, a koja utvrđenja vještaka prihvaća i ovaj sud.

23. Žalbeni navodi tuženika da je bila mala „gledanost“ komentara su neosnovani jer je utvrđeno da je bilo barem 13.539 pregleda (do 5. studenoga 2014.), a kako je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se ne može zaključiti da je do isprike tuženika došlo zbog emisije (IN magazin) u kojoj je tužitelj gostovao i u kojoj je uspio demantirati da nije na porođaju pao u nesvijest i da PJ nije primio bebu nakon porođaja (što je bilo predmet drugog članka), a da zbog prirode komentara koji su predmet ovog spora iste nije komentirao u toj emisiji, niti je uslijedila isprika tuženika, žalbeni navodi tuženika da je tužitelj nastupom u toj emisiji imao mogućnost javno otkloniti svu štetu nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

24. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su komentari takvog sadržaja da su u konkretnom slučaju nedvojbeno doveli do povrede prava osobnosti kod tužitelja, i to prava na duševno zdravlje i prava na ugled, čast, dostojanstvo, što se odrazilo na tužitelja kako osobno tako i profesionalno te je pravilnom primjenom odredbe čl. 19. i 1100. ZOO tužitelju priznao pravo na naknadu u dosuđenom iznosu od 3.500,00 eura. Suprotni žalbeni navodi tuženika nisu dovele u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda.

25. I odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita kako u osnovi tako i u visini ( čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak.

26. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. st. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu i rješenje u pobijanom dijelu.

27. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj