Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3366/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ND, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Nova 18a, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Vrkić, odvjetnik u Benkovcu, protiv tuženika UD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Emilu Predovan, Odvjetniku u Benkovcu, radi raskida ugovora o darovanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1661/2022-34 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1661/2022-34 od 7. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o darovanju od 28. listopada 2003., koji je zaključen između tužitelja kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja i ovjeren kod javnog bilježnika Dušana Kvatruča iz Biograda na Moru, pod brojem OV-6823/03 (toč. I. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.000,00 EUR (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tužitelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskidom Ugovora o darovanju koji je kao darodavatelj zaključio s tuženikom kao daroprimateljem 28. listopada 2003., navodeći kao razlog grubu nezahvalnost daroprimatelja u odnosu na darodavatelja i oskudicu.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj, jer presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj Ugovorom o darovanju od 28. listopada 2003. darovao tuženiku, koji je njegov sin nekretninu – čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 758 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2371 m2 nove izmjere, u naravi kuća, zgrada, dvorište i oranica. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da tužitelj i njegova supruga žive kao podstanari u [adresa], mirovine im iznose 300,00 EUR i 200,00 EUR mjesečno, te plaćaju najamninu za stan. Tužitelj je vlasnik nekretnina u [adresa] kod [adresa], te osim tuženika ima još tri kćerke iz prvog braka. Tuženik je nakon darovanja, zadnjih deset godina prekinuo svaki kontakt s ocem, nakon što je odbio udovoljiti njegovu traženju da mu daruje i svoju kuću u [adresa].

9. Na temelju tih i tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz paragrafa 947. i 948. Općeg građanskog zakonika(dalje u tekstu: OGZ) za raskid darovanja, jer osim tuženika, tužitelj ima još tri kćerke koje bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati, ne živi u teškim materijalnim prilikama i bez sredstava za nužno uzdržavanje, niti je tuženik prema njemu pokazao krajnju nezahvalnost na način da bi mu s umišljajem nanio povredu njegova života, časti, slobode i imovine koja bi imala obilježja kaznenog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. Ujedno je sud osnovanim ocijenio i tuženikov prigovor zastare s obrazloženjem da je od 28. listopada 2003. kada je zaključen sporni Ugovora o darovanju do dana podnošenja tužbe 4. studenog 2020. svakako protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 14. Zakona o zastari potraživanja („Službeni list“, broj 40/53 i 57/54).

10. Tužitelj žalbom osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uz tvrdnju da je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava pogrešno utvrđeni i da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke iz paragrafa 947. i 948. za raskid ugovora o darovanju.

11. Prvostupanjska presuda donesena je djelomično uz pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 14. Zakona o zastari potraživanja („Službeni list“, broj 40/53 i 57/54), no i uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti i tužbeni zahtjev odbiti.

12. Prema pravnom pravilu 946. OGZ darivane pogodbe ne mogu se redovito poreći.

13. Pojam „poreći darovanje“ u skladu sa važećim pravilima ugovornog prava treba tumačiti kao pravo na raskid ugovora o darovanju.

14. Ugovori o darovanju mogu se samo iznimno opozvati. Prvu iznimku određuje paragraf 947. OGZ prema kojemu darovatelj može opozvati darovanje ako se nakon zaključenog ugovora o darovanju našao u teškim materijalnim prilikama i bez sredstava potrebnih za nužno uzdržavanje, a nema nikoga tko bi ga po zakonu bio dužan uzdržavati. Drugom iznimkom iz paragrafa 948. OGZ darovanje se može poreći, ako je obdarenik krivac kakve grube neharnosti prema svom dobročiniocu. Pod grubom neharnošću razumijeva se takva ozljeda tijela ili uvreda u poštenju, u slobodi ili u imovini, da se protiv uvrediocu može pripisati službeno: ili na zahtijevanje uvređenika po zakonu kaznenom.

15. Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 947. OGZ za raskid ugovora o darovanju zbog osiromašenja, jer je provedenim dokazima utvrđeno da tužitelj nakon sklapanja ugovora o darovanju nije došao u oskudicu, jer nije ostao bez sredstava za nužno uzdržavanje obzirom da i dalje redovito ostvaruje mirovinu kao i prije izvršenog darovanja, živi sa suprugom koja također ostvaruje mirovinu, vlasnik je nekretnina u [adresa] kod [adresa], te osim tuženika, ima još tri kćerke koje bi ga po zakonu bile dužne uzdržavati.

16. Međutim, prilikom odlučivanja o prigovoru zastare u pogledu zahtjeva za raskid ugovora zbog nezahvalnosti valjalo je odlučiti primjenom paragrafa 1487. OGZ. Prema tom paragrafu opoziv darovanja zbog nezahvalnosti obdarenoga može se ostvariti u roku od tri godine. Taj rok se računa od dana pojave grube nezahvalnosti zbog koje se darovanje može opozvati.

17. Iz iskaza tužitelja od 7. studenog 2023. utvrđeno je da mu je tuženik negdje prije desetak godina onemogućio ulazak u kuću u [adresa] koja je bila predmet ugovora o darovanju (na kojoj je nakon darovanja promijenio bravu) i uvjetovao mu ulazak u kuću samo ukoliko mu daruje i svoju kuću u [adresa], a kada je on to odbio učiniti, tuženik je prekinuo svaki kontakt s njim. Kako je trajni poremećaj odnosa između tužitelja i tuženika zbog tuženikove nezahvalnosti nastao prije desetak godina, a tužitelj je tužbu radi raskida ugovora podnio 4. studenog 2020., to je do podnošenja tužbe već protekao trogodišnji zastarni rok iz paragrafa 1487. OGZ za opoziv darovanja zbog nezahvalnosti.

18. Zbog iznijetih razloga žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

19. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP.

20. Slijedom navedenoga, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu, 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Jadranka Travaš