Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3721/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Renate Đaković Vranković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1448/2021-24 od 17. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1448/2021-24 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije priznat njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u daljnjem zahtijevanom iznosu od 753,90 eura.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1448/2021-24 od 17. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 58,47 eura te u dijelu pod točkom III izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 899,30 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je presuđeno:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.058,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 21. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 467,85 eura. III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.399,80 eura zajedno sa zateznim kamatama od 17. svibnja 2024. kao dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova postupka."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), sadržajno pobijajući presudu u dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke u kojem nije priznat njezin zahtjev za naknadu troškova postupka u daljnjem zahtijevanom iznosu od 753,90 eura. Predlaže da se presuda preinači u pobijanom dijelu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

2.1. Protiv navedene presude žali se i tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, sadržajno pobijajući presudu u dijelu pod točkom I izreke u iznosu od 58,47 eura te u dijelu pod točkom III izreke u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 899,30 eura. Predlaže da se preinači presudu u pobijanom dijelu, a podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži trošak sastava žalbe.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana.

3.1. Žalba tuženika nije osnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete do koje je došlo u štetnom događaju od 30. studenog 2020. u kojoj je tužiteljica stradala kao vozačica, a za nezgodu je odgovorna vozačica vozila koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika policom od autoodgovornosti. Tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom u ukupnom iznosu od 11.500,00 kn/ 1.526,31 eura[1] zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

6. Sud prvog stupnja je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice glede glavne stvari (točka I izreke), u iznosu od 1.058,47 eura, dok je odbio zahtjev u iznosu od 467,85 eura (točka II izreke).

7. U predmetnom postupku nije sporno da je tuženik kao osiguratelj vozila koje je uzrokovalo nezgodu odgovoran za naknadu štete, kao niti to da je tužiteljici prije podnošenja tužbe, u mirnom postupku, isplatio nesporni iznos od 7.500,00 kn/ 995,42 eura.

8. U žalbenom postupku sporna je odluka o visini tužbenog zahtjeva koju tužiteljica osporava kao prenisko, a tužitelj kao previsoko odmjerenu. Tužiteljica osporava odluku suda kojom je odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, ne uzimajući u obzir smanjenje zahtjeva nakon nalaza i mišljenja vještaka. Obje stranke osporavaju i odluku o troškovima postupka.

9. Iz predmetnog spisa proizlazi sljedeće:

- do štetnog događaja koji je predmet ovog postupka je došlo u prometnoj nezgodi od 30. studenog 2020. u Zagrebu (potvrda MUP-a, str. 5.-6. spisa),

- tužiteljica se obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 20. travnja 2021. (st. 31.-32. spisa),

- tuženik je tužiteljici u mirnom postupku isplatio iznos od 7.500,00 kn/ 995,42 eura,

- tužiteljica tužbom potražuje naknadu štete u iznosu 11.500,00 kuna / 1.526,31 eura (kao neimovinske štete i imovinske štete po kriteriju naknade za tuđu pomoć i njegu),

- u postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, specijalistu kirurgu (str. 40.-42. spisa),

- vještak je u nalazu i mišljenju ocijenio opseg zadobivenih ozljeda, trajanje bolova i straha te smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale prigovore,

- tužiteljica je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, podneskom od 7. rujna 2023. uredila tužbeni zahtjev podneskom od 7. rujna 2023. na način da sada potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.340,00 eura (na ime neimovinske i imovinske štete),

- tuženik se podneskom od 21. runa 2023. protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe parničnog postupka kad je odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu. Naime, tužiteljica je nakon zaključenja prethodnog postupka tužbeni zahtjev postavila u nižem iznosu, a tuženik se, u skladu s odredbom članka 193. stavak 2. ZPP-a, protivio takvom (djelomičnom) povlačenju tužbenog zahtjeva. Stoga je sud pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu kako je isti postavljen prethodno, odnosno već u tužbi.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a na temelju činjenica o kojima je vještak dao nalaz i mišljenje na koje stranke nisu imale primjedbi, sud je utvrdio kako slijedi:

- tužiteljica je u prometnoj nesreći 30. studenog 2020. zadobila tjelesne ozljede i to istegnuće mišića vratne kralježnice i natučenje desnog lakta.

- liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 6. travnja 2021.

- bol jakog intenziteta trajnog karaktera bila je sumarno 1 dan, srednjeg trajnog karaktera sumarno 7 dana, te su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 42 dana, a da su povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti.

- tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao kumulativno 2 dana, u srednjem kumulativno 5 dana, te u manjem u trajanju od kumulativno 20 dana.

- Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela. Pri ocjeni smanjenja životnih aktivnosti uzete su u obzir u zdravstvenom kartonu opisane i navedene degenerativne promjene vratnog segmenta kralješnice te se navedena ocjena smanjenja životnih aktivnosti odnosi na predmetni štetni događaja. Degenerativnim procesom oštećena vratna kralješnica vulnerabilnija je na nova oštećenja.

- tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 15 dana po 2 sata dnevno, te još 7 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

12. Sud je istaknuo da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je tužiteljica zadobila ozljede koje su zahtijevale mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došla u stanje u kojem je bila prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda i pretrpljenog straha kao i zaostalih trajnih posljedica. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice, prema utvrđenju vještaka, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio, potom neugodnosti koje je tužiteljica trpjela tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet straha te zaostale trajne posljedice, sud zaključuje da tužiteljici pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 935,70 eura.

13. Tom iznosu je pribrojeno 122,77 eura na ime imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom te je tužiteljici ukupno priznato 1.058,47 eura (kako je odlučeno kao pod točkom I. izreke pobijane presude).

14. Iako u pobijanoj presudi sud to izričito ne navodi (a što u žalbi ističe tuženik), razvidno je da je pri ocjeni visine nastale štete sud uzeo u obzir i ranije isplaćeni nesporni iznos od 995,42 eura (7.500,00 kuna). Prema zaključku ovog suda, a što i proizlazi iz obrazloženja presude suda prvog stupnja, ukupan iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te imovinske zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, iznosi 2.053,89 eura (od kojih se 122,77 eura odnosi na potrebu za tuđom pomoći i njegom), koji iznos se dobije zbrojem dosuđenih 1.058,47 eura te ranije isplaćenih 995,42 eura.

15. Prema članku 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a prema st. 2. istog članka, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja pravilno je cijenio utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje i neugodnosti tijekom liječenja u vidu potrebe mirovanja i provođenja fizikalne terapije, te duševne boli koje tužiteljica nesumnjivo trpi zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje se, prema nalazu i mišljenju vještaka, manifestiraju u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice te povremenim bolovima prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela.

17. Iz svega izloženog je razvidno kako sve navedene okolnosti opravdavaju dosudu daljnjeg iznosa od 1.058,47 eura na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i imovinsku štetu zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom iz pobijane presude (odnosno ukupnog iznosa od 2.053,89 eura koji je umanjen za nesporno isplaćeni iznos) te takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, osim što je dosuđeni iznos na ime naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sukladan Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud ističe da se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja. Kako je prethodno obrazloženo, sud je cijenio sve kvalifikatorne okolnosti radi utvrđenja visine naknade neimovinske štete te je pravilno primijenio odredbu čl. 1100. ZOO-a. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi da je ukupno dosuđeni iznos previsoko odnosno prenisko odmjeren.

18. Slijedom svega navedenog, odlukom o visini naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo pa je istu valjalo potvrditi.

19. Pri donošenju odluke o troškovima postupka, sud je pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a, ocijenivši uspjeh obje stranke u sporu i kvantitativno i kvalitativno, dakle s obzirom na osnovu i s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva. Stoga odluku o trošku i tužiteljica i tuženik neosnovano osporavaju.

20. Pobijajući odluku o trošku tuženik ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: Tarifa) koja je bila važeća u trenutku donošenja pobijane odluke, smatrajući da je sud pogrešno primijenio odredbu Tbr. 48. Tarife računajući kao vrijednost boda iznos 2,00 eura za sve radnje u postupku. Tuženik osporava i osnovanost troška sastava podneska od 7. rujna 2021. za koji nije zatražena dozvola suda.

20.1. Člankom 155. stavkom 2. ZPP-a propisano je, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi, a prema Tbr. 52/3 Tarife propisano je da sud ili drugo tijelo, kada odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

20.2. Uzimajući u obzir da je u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi bila odredba Tbr. 50. Tarife prema kojoj vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je sukladno zahtjevu kao vrijednost boda valjalo uzeti iznos od 2,00 eura te prema tome odmjeriti troškove postupka. Osim što ovo proizlazi iz prethodno citiranih odredbi Tarife i ZPP-a, isto je sukladno stajalištu Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 14. lipnja 2024., poslovni broj Su IV-184/2024-3, kao i odluci VSRH poslovni broj Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

20.3. Trošak podneska od 7. rujna 2021. sud je pravilno cijenio potrebnim za vođenjem postupka jer se istim tužiteljica očitovala na navode i prigovore tuženika iz odgovora na tužbu. Osim toga, budući da je ovaj postupak pokrenut tužbom od 1. lipnja 2021., a članak 299.a ZPP-a je stupio na snagu kasnije, prema prijelaznim i završnim odredbama („Narodne novine“ br. 80/22) isti se ne primjenjuje na postupke koji su pokrenuti ranije te ga stoga tuženik neosnovano ističe.

21. Dakle, i odluka o troškovima postupka zakonita je i osnovana, kako po osnovi tako i po visini, sukladno odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa je istu valjalo potvrditi.

22. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u pod točkama I i II izreke ove presude.

23. Žalbe tužiteljice i tuženika odbijaju se kao neosnovane pa su, sukladno članku 154. stavak 1. i članku 166. stavak 1. ZPP-a odbijeni njihovi zahtjevi za naknadu troška žalbenog postupka te je odlučeno kao pod točkama III i IV. izreke.

U Zagrebu 17. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić