REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-164/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I tuženika Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina br. 3, OIB: 55545787885, zastupanog po KF zaposleniku I tuženika, i II tuženika Lovačko društvo "Fazan" iz Ozlja, Boševci 1a, OIB: 11428065829, zastupan po Dunji Duduković Šegavić odvjetnici iz Ozlja, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-760/2019-2 od 19. kolovoza 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj Pn-29/2019-51 od 27. veljače 2019., u sjednici vijeća 17. veljače 2026.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-760/2019-2 od 19. kolovoza 2020., u odnosu na I tuženika Hrvatske ceste d.o.o., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I Nalaže se I tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina br. 3, OIB:55545787885, te II tuženiku Lovačko društvo "Fazan" iz Ozlja, Boševci 1a, OIB: 11428065829 solidarno platiti tužitelju ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 37.300,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku od dana 20. siječnja 2015.g. pa do isplate, s time da je kamata od siječnja 2015.godine do 31. srpnja 2015.godine određena prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjega dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5%-tnih poena, (čl. 29 ZOO-a), a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim, trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženima platiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 25.472,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim, trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%tna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana.
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd 2402/2021-2 od 13. listopada 2021. I tuženiku je dopušteno podnijeti reviziju zbog pitanja;
„Postoji li odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu od divljači sudionika u prometu ako Hrvatske ceste d.o.o. nisu ogradile državnu cestu zaštitnom žičanom ogradom kako bi spriječili migraciju divljači preko državne ceste i na taj način onemogućili pristup divljači na cestu?“
4. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) zbog navedenog pravnog pitanja za koje ističe da je važno za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni uz prijedlog da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova postupka.
5. Tuženik je u odgovoru na reviziju istaknuo da revizija nije dopuštena. Predlaže odbaciti, podredno odbiti reviziju uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom neimovinske i imovinske štete koja mu je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 2. kolovoza 2013. na državnoj cesti DC3 228 u blizini mjesta [adresa], kad je upravljajući motociklom naletio na divljač – srndaća koji je pretrčavao, zbog čega je tužitelj pao na kolnik i zadobio tjelesne ozljede i pretrpio štetu koju potražuje u ovom postupku.
9. Prvostupanjski sud je u odnosu na odgovornost I tuženika zaključio da činjenica što je postavljen znak „divljač na cesti“ očito nije dovoljno upozorenje budući su u blizini nalazi lovište, pa je I tuženik bio dužan postaviti i zaštitnu ogradu kako bi se spriječilo pretrčavanje divljači preko ceste i na taj način osigurao siguran promet.
10. Drugostupanjski sud u pobijanoj presudi zaključuje da je odluku o odgovornosti I tuženika sud prvog stupnja pravilno donio zaključujući da postoji propust u održavanju ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda u smislu označavanja tog dijela ceste znakom upozorenja "divljač na cesti", pa eventualno i drugim radnjama kojima bi se povećala sigurnost prometovanja tim dijelom ceste, što bi uključivalo i postavljanje zaštitne ograde bez obzira što se radi o cesti za koju nije zakonom propisano postavljanje takove ograde. Tuženik Hrvatske ceste d.o.o. se ne može pozivati na odredbu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj 84/11, 18/13, 22/13 i 54/13, dalje: ZC) o tome da je II tuženik trebao podnijeti zahtjev za postavljanje navedenog prometnog znaka, jer je I tuženik već postavio prometni znak "divljač na cesti" na dijelu ceste prije mjesta nezgode, ali je propustio dopunskim upozorenjem propisati udaljenost na koju se taj znak odnosi. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno odlučio da je podnesena tužba osnovana i u pogledu toga tuženika.
11. I tuženik u reviziji osnovano ističe da obveza postavljanja zaštitne ograde uz državne ceste nije propisana Zakonom o cestama ("Narodne novine", broj 84/2011, 18/2013, 22/2013 i 54/2013 - dalje: ZC) ni Pravilnikom o prometnim znakovima i signalizaciji i opremi na cesti pri čemu ograđivanje državne ceste žičanom ogradom radi sprječavanja migracija divljači predstavlja zahvat u prostor kojim se utječe na održivi razvoj odnosno predstavlja zahvat koji štetno utječe na biljni i životinjski svijet.
11.1. Uzevši u obzir da niti jednim propisom nije propisana obveza postavljanja zaštitnih ograda uz državne ceste, kao i da postavljanje ograda cijelom dužinom svih državnih cesta nije logično a ni praktično rješenje jer bi to utjecalo na život i rad stanovništva koje živi uz državne ceste, odnosno uvelike onemogućavale protočnost ljudi i robe uz državne ceste, to ne proizlazi da bi postojala obveza Hrvatskih cesta d.o.o. za postavljanjem ograde. Naravno, postavljanje djelomične ograde ne bi imalo nikakav učinak s obzirom na mogućnost obilaska iste.
12. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi;
„Ne postoji odgovornost Hrvatskih cesta d.o.o. za štetu od divljači sudionika u prometu kad Hrvatske ceste d.o.o. nisu ogradile državnu cestu zaštitnom žičanom ogradom kako bi spriječili migraciju divljači preko državne ceste i na taj način onemogućili pristup divljači na cestu“.
13. Budući da se u nižestupanjskim presudama, osim postavljanja žičane ograde, ističe da postoji odgovornost I tuženika i zbog toga što nije dopunskim upozorenjem propisao udaljenost na koju se taj znak odnosi, bez da je obrazloženo na koji način, na čije traženje i iz kojeg propisa bi proizlazila ta obveza – to je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku i predmet vratiti prvostupanjskom sud na ponovno suđenje.
Zagreb, 17. veljače 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
